Molekularna biologija je grana biologije koja se bavi
proučavanjem bioloških molekula, tj. molekularnu osnovu života. Posebno pokušava spojiti strukturu
specifičnih molekula biološke važnosti – kao proteina (bjelančevina), nukleinskih kiselina (DNA i RNA) i
enzima – sa njihovom funkcionalnom ulogom u stanici i cijelom organizmu. CHARLES DARWIN
Charles Darwin rođen je 12. veljače 1809. godine u Shrewsberyu u Engleskoj. Njegov otac, liječnik,
odmah je pomislio kako bi najbolje bilo da i on postane liječnik. Kada mu je bilo osam godina izgubio
je majku, pa u njegovim kasnijim djelima nema mnogo njenih spomena.
Već je kao mali dječak volio promatrati prirodu i sve što se u njoj zbiva. Često je sjedio nagnut nad svojim
zbirkama minerala, školjki, maraka i raznih drugih predmeta. Ta strast za
sakupljanjem i promatranjem razvila se kod njega odmalena, a takav čovjek, kako
je sam rekao, kasnije postaje sistematski prirodoslovac, virtuoz ili škrtac. Sa srednjom školom nije bio oduševljen.
Osim geografije i povijesti nije u njoj mogao ništa naučiti. U toj školi
najvažnije je bilo naučiti lekcije napamet, što njega nije nimalo zanimalo. Kad
su u školi doznali da on kod kuće izvodi kemijske pokuse upravitelj škole se
začudio što gubi vrijeme s tako nepotrebnim stvarima. Ponekad je bježao iz
škole kako bi mogao lutati prirodom, gdje je promatrao i lovio ptice i skupljao
kukce. Po završetku srednje škole, upisao
se na medicinski fakultet, po očevoj želji. Međutim, taj ga studij nije zadovoljio.
Predavanja su bila dosadna, seciranje mu se gadilo, a medicina mu se zamjerila
i drugim ružnim prizorima (tada još nije bilo anestezije). Za njegov životni poziv od velikog
je značaja njegovo druženje s prirodoslovcima. Pohađao je društvo studenata
biologije i slušao referate koje su oni čitali na svojim sastancima.
Sprijateljio se i s profesorima biologije i geologije te je pohađao i njihove
stručne sastanke i s njima odlazio na terene gdje je pokazao veliko zanimanje za
proučavanje prirode, ali i više znanja od studenata biologije i geologije. Za njegove sposobnosti i želje
saznao je čuveni botaničar prof. Henslow koji mu je jednog dana ponudio da
pođe kao prirodoslovac na put oko svijeta. Iako uvjeti putovanja nisu bili baš
sjajni, Darwina je privlačila mogućnost da na tom putu upozna nove krajeve i
njihov živi svijet. Tako je 1831. godine krenuo na put oko svijeta brodom
Beagle. «Putovanje na Beaglu», kaže Darwin, «bilo je po svom značenju po svemu
najvažniji događaj u mom životu i odlučilo je o čitavoj mojoj karijeri. Tom
putovanju dugujem svoje pravo školovanje. Tu sam naučio posvećivati pažnju
različitim prirodnim pojavama i bolje ih zapažati, iako sam to i prije već
dobro znao.» Na tom je putu
zapazio brojne činjenice i pojave koje su ga navele na misao da se živi svijet
razvijao, da nije uvijek bio takav kakav je danas. Kad se vratio sa svog puta
oko svijeta, koji je trajao 5 godina, Darwin se potpuno posvetio biologiji.
Otada je napisao mnogo naučnih djela, a najvažnije među njima jest «Postanak
vrsta». Na njoj je radio pune 22 godine. U tom je djelu bila nova nauka koja je
rušila stare poglede na svijet i život. Darwin je sada postavio sve naglavce.
Naime, on je u toj knjizi rekao da su se prilike na Zemlji mijenjale, a s njima
se stalno mijenjao i biljni i životinjski svijet. Promjene životinjskog svijeta
napokon su dovele i do postanka čovjeka. O tome je pisao u djelu «Porijeklo
čovjeka». Ova Darwinova djela
su izazvala veliku buru. Mnogi su ustajali protiv njegovih postavki, ali je
Darwin za svoje tvrdnje sakupio znanstvene dokaze kojima su on i njegovi
pristalice pobijali njegove protivnike. Od Darwinovog
vremena do danas prirodne su nauke kročile golemim koracima naprijed. One su
sakupile mnogo novih dokaza koji potvrđuju da se život postepeno razvijao i
mijenjao, a prema tome potvrđuju i veličinu Darwinovog djela koje ga je učinilo
najvećim biologom svih vremena. (iz knjige Darwin: Putovanje jednog prirodoslovca oko svijeta, Skolska knjiga, 1964, Zagreb) Odgovor na treće pitanje obuhvaća cijelo znanje psihologije te
fiziologije živčanog sustava. Svakom čovjeku je poznato da su mozak i živci onaj
dio našeg živčanog sustava koji je najuže povezan s našim mišljenjem i osjećanjem. Sa psihičkim
životom čovjeka osim živčanog sustava povezane su i žlijezde s unutarnjim lučenjem. Idemo po redu: kao i ostali organi tako je i
živčani sustav građen od stanica (neuroni). Svani neuron se sastoji od jezgre i produžetaka stanice. Ono
što zovemo živac je snop tih produžetaka. Dakle, te živčane stanice prenose
živčane impulse (električnim ili biokemijskim putem). Zamisli ih kao niz valova
koji stalno prolaze kroz stanicu, brzinom širenja od 80 metara u sekundi.
Impulsi prelaze s jednog neurona na drugi. Svi putevi vode do mozga. U stvari,
kora mozga nam je najbitnija za psihički život. Kora mozga je debela otprilike
kao papir površine dva lista A3 formata. Ona je puna centara. Tu oni impulsi
što su putovali postaju nervna aktivnost. Impulsi mogu biti svakojaki (od
dodira do govora,...). I sad odgovor na pitanje. U središnjem dijelu mozga
nalazi se limbički sustav. On je veličine oraha, ali ima jako puno funkcija(emocije, pohranjivanje
uspomena, kontrola zbivanja oko nas, kontrola motivacije, potiče emocionalno vezivanje).
Kad je duboki limbički sustav (DLS) manje aktivan tada je čovjek pun samopouzdanja i pozitivne energije.
Ako je pretjerano aktivan čovjeka preuzme negativno raspoloženje. Na primjer, žena za
vrijeme PMS-a je lošije raspoložena jer zbog pada koncentracije hormona DLS
postaje aktivan. Također, kako objašnjavamo da nismo pretjerano veseli a prošli
smo težak test – aktivnim dubokim limbičkim sustavom.
Kemijske promjene potiču i limbičko emocionalno vezivanje, a žene imaju
veći limbički sustav od muškaraca. Za pamćenje, razmišljanje, učenje zaduženi su
sljepoočni režnjevi. Neuronima kruže impulsi i ostavljaju trag. Za pamćenje, razmišljanje i učenje
zaduženje su biološke molekule DNA, RNA te proteini. Panda (Ailurus) i veliki panda (Ailuropoda) spadaju u
Razred Mammalia – sisavci
Panda i veliki panda jedine su vrste koje u ovoj porodici na žive u
Americi, već u Aziji. Oni su veliku biljojedi od kojih veliki panda ima jednu
posebnu kost blizu palca koja mu omogućuje hvatanje i držanje bambusa.
(1809 – 1882)
Red Carnivora – mesojedi
Porodica Procyonidae – rakuni.