Čovjek (Homo sapiens) rezultat je dugotrajne biološke evolucije. U njegovu razvoju vladali su isti
principi kao i u razvoju bilo koje vrste. Smatralo se da je čovjek jedina vrsta koja može
izrađivati oruđe i služiti se njime. Međutim, danas je poznato da to mogu činiti i čimpanze, a i zebe koje
žive na otočju Galapagosu. Zebe otkidaju grančice da bi uz pomoć njih izvadile ličinke ispod kore drveta.
Mnogi su mislili da samo čovjek ima sposobnost sporazumjevanja. Proučavjući ponašanje
čimpanza, dupina, kitova, ptica, žaba, liganja i kukaca, možemo zaključiti da
ta osobina nije svojstvena samo čovjeku, jer se mnogi organizmi iz spomenutih
skupina sasvim dobro sporazumijevaju. Valja napomenuti da je vještina pisanja,
slikanja i razumnog djelovanja svojstvena samo čovjeku. Dokazi
njegove kreativnosti su crteži u pećinama. Neki crteži nastali su unošenjem
ili upuhivanjem boja na kamen. Na nekim mjestima crteži su nastali
urezivanjem kremenim oruđem, a ima primjera rezbarenja i modeliranja gline.
Gestikulacijom postupno se razvijao govor koji je imao znatan učinak na
razvoj mozga i brzinu evolucije čovjeka. Ljudska vrsta je u relativno kratkom
vremenu doživjela svoj brzi razvoj, a neke su vrste ostale nepromijenjene
tijekom eona. Naime, život na Zemlji počeo se razvijati prije 4,5 milijardi
godina, a evoluciju čovjeka pratimo u zadnja 4 milijuna godina.
Čovjek je pronašao vlastiti način sakupljanaja informacija i prenošenja iskustava iz
generacije u generaciju. Činjenica je da nijedna druga vrsta nije imala
takvu prevlast nad živom i neživom prirodom na našem planetu kao čovjek. To
na njegovu savjest stavlja veliku odgovornost, jer u ljudskim rukama leži
budućnost žive i nežive prirode na Zemlji. Ako čovjek isčezne s našeg
planeta, nema razloga da se neko drugo biće ne razvije u dominantnu vrstu
koja će možda zauzeti naše ekološke niše. Čini se da svoj razvoj čovjek može
zahvaliti nestanku dinosaura s našeg planeta. Naime, u periodu nakon velikog
izumiranja krajem krednog doba, mali placentalni sisavci (Insectivora) dobili
su zbog svojih općih prilagodbi, priliku za daljnju evoluciju. Viši majmuni
(Pongida) i čovjekovi preci (Hominidi), su zbog nekih zajedničkih osobina
sistematizirani u primate. Njihove zajedničke osobine upućuju na zajedničkog
pretka. Veliki volumen mozga, uspravljanje i mogućnost korištenja oruđa
zajedničke su karakteristike primata. Dugotrajnom evolucijom razvili su se
oblici koji su imali neke ljudske osobine (kretanje, građa lubanje, zubi i
drugo). Dvonožno kretanje, oslobađanje ruku, razvoj vida, oponiranje palca
drugim prstima te posebice razvoj mozga i govora bitne su karakteristike u
razvoju čovjeka.
Glavne etape u razvoju čovjeka
Prvi oblik star 2,5 milijuna godina pronađen je u južnoj Africi (Bečuana) 1925. godine. Po
Raymonu Dartu, koji ih je pronašao, ti su fosili dobili naziv dartonova
životinja ili AUSTRALOPITHECUS (lat. australis = južni i
grč. pithecos = majmun). Vrsta Australopithecus africanus živjela
je prije četiri milijuna godina, a izumrla je prije jedan milijun godina.
Imala je volumen mozga kao viši majmuni, hodala je uspravno i imala je neke
ljudske osobine. Vid kao glavno osjetilo mogao je presudno odlučivati o
preživljavanju. Nepce joj je izduženo kao u majmuna. Zglobovi koji spajaju
lubanju i kraljeľnicu su sprijeda. Vanjski greben zatiljne kosti i zubi
(sjekutići i očnjaci) smanjeni su. Zdjelica je široka i plosnata. Smatra se
da australopitekus nije izrađivao oruđe nego ga je samo upotrebljavao. Godine
1974. u Africi je pronađen još jedan kostur ženke star 3,2 milijuna godina.
Pripadao je također australoptekusu i nazvan je "Lucy". On
se smatra izravnim pretkom vrste Homo sapiens. Smatra se da je ta afrička
populacija imala oko 500 jedinki. Lucy je pripadala najstarijoj vrsti
Australopithecus afarensis, a postojale su još dvije vrste: nježniji oblik
Australopithecus gracilis i krupniji Australopithecus robustus. Neki autori
smatraju da je nježniji oblik možda bio osnova za razvoj roda Homo. Oni su se
hranili pretežito biljnom hranom, uglavnom sjemenkama i jeli su malo mesa,
dok se krupniji A. Robustus hranio raznovrsno, sa više mesa. Naši
najraniji preci bili su visoki 1,20-1,50 metara. Na temelju analize
mitohondrijske DNA postavljena je tzv. "hipoteza o Evi"
po kojoj su svi ljudi potomci predaka iz Afrike.
HOMO HABILIS (spretan čovjek) - ostaci tih predstavnika nađeni su na nekoliko mjesta. Godine
1964. L. S. B. Leaky u klancu Olduwaiju blizu jezera Tanganjike našao je
primjerak koji je imao povećan mozak (oko 600 cm3). Smatra se da je bio
star oko dva milijuna godina i da se u njega počeo razvijati
govor. Izrađivao je oruđe. Njegova kultura zove se Olduwajska kultura.
Pretpostavlja se da su se pripadnici te kulture bavili lovom i skupljanjem
biljne hrane. Smatra se da su bili potomci vrste Australopithecus
gracilis.
HOMO ERECTUS (uspravan čuvjek) - bio je viši od 1,50 metra.
Imao je dva puta više moždanog tkiva od australopitekusa. Bolje je
izrađivao oruđe. Pripadnici toga stupnja čovječega razvitka osim
Afrike nastanjuju i Aziju i Europu prije 1,8 milijuna godina. Oni su
primitivni oblici Homo sapiensa koji imaju takvu anatomsku građu koja im
omogućuje govor. Utvrđeno je da su imali volumen mozga oko 900 cm3 i neke
primitivne karakteristike: nisko čelo, jake nadočne lukove, masivnu lubanju.
Takvih je oblika pronađeno na više mjesta u Africi. Oblik sličnog
razvojnogs tupnja pronađen je nedaleko od Pekinga. U Europi su pronađeni kraj
Heidelberga (Njemačka) te u Grčkoj, Francuskoj i Velikoj Britaniji. U
Hrvatskoj kraj Pule pronađeno je kameno oruđe iz tog doba.
HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS (neandertalac) - pronađen je u dolini Neandertalu kraj
njemačkog grada Dűseldorfa i prema nalazištu je nazvan Homo sapiens
neanderthalensis. On nije ostavio umjetnost, nego samo oruđe.
Upotrebljavao je vatru, a mrtve je sahranjivao uz posebne obrede. U Iraku
je pronađen grob u kojem je jedan predstavnik neandertalaca ležao na cvjetnom
odru. Neki autori drže da je ta grana rodoslovnog stabla izumrla. Neki ih
dijele na starije i mlađe neandertalce. Ostaci starijih neandertalaca
pronađeni su u Italiji, Francuskoj ,Španjolskoj, Slovačkoj i
Hrvatskoj. Iznad Krapine na Hušnjakovu brdu nađeni su ostaci kostiju ljudi,
koje je Dragutin Gorjanović - Kramberger, poznati geolog i paleontolog odredio
kao HOMO NEANDERTHALENSIS KRAPINAENSIS (krapinski pračovjek). Krapinski
pračovjek izrađivao je oruđe od valutica, posebnom tehnikom koju nazivamo
musterijenskom (naziv je dobiven po lokalitetu Le MOUSTIER u Francuskoj ).
Kultura koja je karakteristična za taj oblik pračovjeka prilično je
raširena, naziva se musterijenska kultura. Većina oruđa, šiljci, strugala i
slično dobivena je tehnikom od odbitaka (iverja) kamenih jezgara. U špilji
Vindiji kraj Varaždina nađeni su ostaci neandertalaca koji pokazuju neke
anatomske karakteristike modernog čovjeka. Za krapinskog pračovjeka
pretpostavlja se da je imao sekundarni ukop mrtvih. Mrtvaci su najprije bili
izloženi na posebnom mjestu, a nakon toga su preneseni na mjesto gdje su
ritualno ukopani. To upućuje na moguće religijske obrede krapinskih
neandertalaca.
HOMO SAPIENS SAPIENS je vrsta kojoj mi pripadamo. Vjerojatno je istisnula neandertalca s kojim je
živio na istom prostoru. Značajni fosilni nalazi vrste Homo sapiens, njegova oruđa i crteži
nađeni su u blizini francuskog mjesta CRO-MAGNON pa se naziva kromanjonskim
čovjekom. Smatra se da je današnji čovjek njegov neposredni
potomak. Upotrebljavao je finija oruđa za rad. Izrađivao ih je od kamena,
kosti rogova, slonovače, drveta. Oruđa i crteži pronađeni u pećinama govore o
visoko razvijenom stupnju kulture. Danas je suvremeni čovjek poznat u tri
rase: bijela (europeidna), žuta (mongoloidna) i crna (negridna). Rase se
razikuju po nekim osobinama kao što su boja kože i kose, oblik usnica, nosa
i lubanje te proporcija tijela uopće. Osobina rasa rezultat su prilagođavanja
u određenim uvjetima područja na kojem žive. Crna boja kože nesumnjivo je u
vezi sa stvaranjem zaštitnog pigmenta protiv sunčanog djelovanja u
ekvatorijalnim područjima.
POJAVA SUVREMENOG ČOVJEKA
O pojavljivanju suvremenog čovjeka postoje dvije teorije:
1. Neki smatraju da su preci ljudi nastali u Africi te da su se kasnije proširili u Aziju i
Europu. Pretpostavlja se da su predstavnici roda Homo prešli iz Afrike na tlo
Azije i Europe, te da je Homo sapiens njihov potomak. Ova teorija
naziva se teorija jedinstvenog podrijetla, a potkrepljena je hipotezama o
Evi.
2. Prema drugoj teoriji populacija modernih ljudi vodi podrijetlo od
vrste Homo erectus.Svaka regionalna populacija je evoluirala
specifičnom linijom, koje su međusobno razmjenjivale gene i na kraju se
razvile u vrstu Homo sapiens. Ova teorija naziva se teorija
multiregionalnog kontinuiteta.
Vesna Marčec
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb