Odgovori na postavljena pitanja - Biologija
Citoplazma je osnovna supstanca koja ispunjava stanice. Citoplazma se sastoji od 80% vode i obično je prozirna. Citoplazma nije potpuno tekuća nego je više
želatinozne forme, ali prelazi u tekući oblik ako se mehanički djeluje na nju (trešnje ili miješanje). Citoplazma se često naziva i citosol. U njoj se nalaze svi organeli
bitni za život stanice koje sve zajedno obavija lipidna membrana. Citoplazma se nalazi unutar stanice, jezgre i unutar organela.
Cijela citoplazma je pregrađena sa proteinskim potpornim strukturama koje imaju oblik izduženih štapića ili žica. Ovi strukturni elementi održavaju i mijenjaju
oblik stanice te omogućuju uređen položaj organela u stanici.
Citoplazma je u kemijskom smislu otopina koja sadrži otopljene ili neotopljene tvari. Različite tvari mogu kroz citoplazmu strujati i nalaziti se na različitim
mjestima u stanici. Jezgra stanice, na primjer, često putuje kroz stanicu mijenjajući pri tome svoj oblik i položaj. Citoplazma sadrži ove sastojke: proteine
(uključujući enzime), vitamine, ione, nukleinske kiseline i nuekleoide, aminokiseline, šećere, ugljikohidrate, masne kiseline itd.
Na kraju možemo zaključiti da je osnovna funkcija citoplazme da omogućuje laku povezanost osnovnih citoplazmatskih sastavina, uključujući genetski
materijal u jezgri. U citoplazmi se odvija većina, za život stanice važnih funkcija kao što su rast stanice, metabolizam, replikacija stanice itd.
Prije stotinu godina biološke činjenice su se temeljile na onome što se moglo vidjeti. S obzirom da su mnoge strukture stanice, uključujući i staničnu membranu
bile nevidljive svjetlosnim mikroskopom jer su bile manje od valne duljine svjetlosti, većina su biologa istraživala samo one strukture koje su se mogle vidjeti
svjetlosnim mikroskopom. Među njima su uvijek bili i takvi biolozi koje nije ograničavao svjetlosni mikroskop i koji su se bavili "nevidljivim" strukturama. Takva
dva biologa su bili Danci E. Gorter i F. Grendel. Oni su radeći na crvenim krvnim stanicama (eritrocitima) postavili teoriju da se stanična membrana sastoji od
dvostrukog fosfolipidnog sloja. Iz eritrocita su uspjeli izolirati lipide koje su raširili u tanki film na vodi. Površina mrlje je bila (otprilike) dvostruko veća od površine
eritrocita. Gorter i Grendel su zaključili da je stanična membrana debela za dvije molekule fosfolipida.
Ova web-stranica vam može pomoći u boljem razumijevanju cijele istraživačke priče o tome kako su znanstvenici proučavali bio-membrane:
Andrija Matak
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb