Odgovori na postavljena pitanja - Biologija
Biljkama su za njihov normalan rast i razvoj potrebne različite tvari koje dobivaju iz svoje okoline, među kojima su i različiti esencijalni elementi od kojih su
najznačajniji upravo dušik i fosfor. Te biološki važne elemente biljke najčešće primaju iz okoline u obliku soli kao što su nitrati i fosfati, ugrađujući ih u svoje
stanice, tkiva i organe. Upravo zato mnoge biljke ne mogu opstati u okolišu koji je siromašan tim tvarima.
No, biljke se ipak na razne načine uspijevaju održati i na siromašnijim tlima zbog niza prilagodbi koje su razvile tijekom vremena. Evo nekoliko primjera:
Mikoriza
- predstavlja simbiozu između korijenja viših biljaka i gljiva. Pojavljuje se kod više od 80% biljnih vrsta. Hife gljiva povećavaju apsorpciju nutrijenata iz tla i zato je
mikoriza vrlo važna za biljke siromašnih tala, kao što su npr. pionirske vrste. Najpoznatije mikorizne biljke su orhideje (por. Orchidaceae) koje ne mogu
preživjeti bez te simbioze.
Simbioza s bakterijama
- biljke ne mogu koristiti elementarni dušik iz zraka, no postoje bakterije koje takav dušik pretvaraju u oblik koji je dostupan biljkama (tzv. fiksacija dušika).
Najpoznatije su one roda Rhizobium koje ulaze u simbiozu sa mahunarkama (por. Fabaceae). Na taj način opskrbljuju biljku dušikom čak i kada ga
u tlu nema dovoljno.
Parazitizam i poluparazitizam
- biljke uzimaju hranjive tvari iz drugih biljaka, bilo da se radi samo o vodi i mineralnim tvarima (poluparaziti) ili o svim tvarima potrebnim za život biljke (pravi
paraziti).
Karnivorne biljke
- razvile su najrazličitije "naprave" za hvatanje životinja, pa se tako razlikuju aktivni i pasivni mehanizmi "lova". Biljke sa pasivnim mehanizmom obično imaju dio
lista preobražen u strukturu nalik na vrč ili lijevak u kojem se nalaze probavni sokovi. Životinja jednostavno upadne u takvu strukturu, utopi se i biva probavljena.
One sa aktivnim mehanizmom su kudikamo zanimljivije; naime njihovi listovi su tako preobraženi da aktivnim pokretanjem uhvate i onesposobe plijen koji zatim
razgrade uz pomoć probavnih sokova.
Karnivorne biljke su vrlo specijalizirane i nemaju puno predstavnika u biljnom svijetu. Svega nekoliko porodica ima karnivorne predstavnike, a to su od poznatijih
porodice Sarraceniaceae, Nepenthaceae, Droseraceae i Lentibulariaceae. Uglavnom su rasprostranjene u tropima no imaju predstavnika i u
Hrvatskoj, ukupno 9 vrsta:
LITERATURA
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb