Odgovori na postavljena pitanja - Biologija
Za primanje svjetlosnih podražaja većina životinja ima posebna osjetila za svjetlost koja se zajednički nazivaju FOTORECEPTORI. Fotoreceptori su prema
stupnju svoje organizacije različite građe i različita stupnja djelatnosti; od razlikovanja svjetlog i tamnog i raspoznavanja kretanja predmeta sve do oštre i potpune
slike predmeta. Glavni sastavni dio svakog organa za vid su vidne stanice sa štapićem koji je osjetljiv na svjetlosne podražaje. Kada svjetlost podraži vidne
stanice sa štapićem, štapić prevodi titraje svjetlosti u živčanu djelatnost tj. podražaj se živcem provodi do središnjeg živčanog sustava gdje se podražaj
obrađuje. Vidne stanice odijeljene su tamnim pigmentnim stanicama i tako optički izolirane da svjetlost do njih dolazi samo iz jednog smjera. Veći broj vidnih
stanica sa pigmentnim stanicama tvori vidni epitel, mrežnicu ili retinu koja je sastavni dio svakog oka. Svjetlosne zrake koje mogu izazvati podražaj štapića
vidnih stanica valnih su duljina od 800 do 300 nm.
Primjeri za različite oblike fotoreceptora :
Oko čovjeka (kralješnjaka) građeno je od očne jabučice koju omata bjeloočnica koja je u prednjem dijelu prozirna i zove se rožnica. Bjeloočnicu iznutra oblaže žilnica koja u prednjem dijelu tvori šarenicu koja ograničava količinu svjetlosti što ulazi u oko. U šarenici je zjenica ili pupila koja se prema jakosti svjetlosti steže ili širi. Iza ujenice je prozirna leća. Očnu jabučicu iznutra oblaže mrežnica . Između leće i mrežnice oko je ispunjeno staklastim tijelom . Straga iz oka izlazi vidni živac. Dakle štapići i čunjići su sastavni dio mrežnice i sadrže vidni pigment rodopsin. Pomoću štapića se osjeća samo svjetlost a čunjićima se raspoznaju boje. Pod djelovanjem svjetlosti u rodopsinu se događaju kemijske promjene posljedica kojih je živčani impuls koji se živcima prenosi do mozga gdje dolazi do obrade i konačno nastaje svijest o viđenom predmetu.
Najjednostavniji optički sustav kojim se služimo za povećanje slike predmeta jest povećalo ili lupa. To je sabirna leća s malom žarišnom udaljenošću od 1 - 10cm.Povećalo povećava vidni kut, vidi se više detalja a slika koja nastaje je prividna, uspravna i uvećana. Da bi povećanje bilo veliko povećalo trebamo približiti predmetu tako da bude između žarišta i leće. Prilikom promatranja predmeta najbolje je da povećalo držimo posve uz oko jer tada imamo široko polje vida tj. vidni kut. Povećanje povećala može se općenito iskazati umnoškom jakosti leće povećala i daljine jasnog vida (oko 25 cm).
τ = j · a
LINKOVI
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb