Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Jednostanični životinjski organizmi pripadaju koljenu praživotinja.Svaka praživotinja je potpuni organizam, a njeni organeli obavljaju sve životne funkcije.

Amebe

Amebe pripadaju razredu korjenonožaca. Za tu skupinu karakteristično je kretanje promjenom oblika tijela pri čemu se stvaraju različiti oblici lažnih nožica ili pseudopodija. Površina tijela pokrivena je staničnom membranom koja na sebi nema nikakvih struktura. Tijelo je okruglo, promjenljiva oblika ili je u obliku ljuske. Najčešće imaju jednu jezgru, a razmnožavaju se binarnim dijeljenjem.

Hranu uzima cijelom površinom tijela tako da lažnim nožicama obavije česticu hrane ili cijeli plijen, npr. nekog trepetljikaša. Kada hrana uđe u tijelo stvori se hranidbeni mjehurić, koji se spoji s organelom u kojem su enzimi za razgradnju hranjivih čestica (lizosomom). Neprobavljene ostatke ameba izbacuje na bilo kojem mjestu na tijelu.

Ameba za disanje koristi kisik koji ulazi u organizam difuzijom, a nakon razgradnje tvari istim procesom iz tijela izlazi ugljikov dioksid. Količinu vode u organizmu amebe kontroliraju pomoću stežljivih mjehurića (kontraktilnih vakuola).

Amebe su najčešće stanovnici kopnenih voda i mora, ali i tla. Nepovoljne uvjete preživljavaju u stadiju čahure. Kao konzumenti bakterija i bičaša važni su za mineralizaciju tvari. Pojedine vrste žive kao paraziti u organima životinja i čovjeka. Jedna od bolesti koju uzrokuju amebe je dizenterija. Čovjek se zarazi hranom ili vodom zagađenom fekalijama u kojima ima začahurenih ameba.

Slika 1: Promjenljiva ameba	Slika 2: Dijeljenje ameba u dvije jedinke

Papučica

Još je 1675. godine nizozemski prirodoslovac Leeuwenhoek pod svojim jednostavnim mikroskopom vidio sitne organizme koji se živahno gibaju. Jedan od tih organizama bila je i papučica veličine 0.25mm.

Ime je dobila po tome što oblikom tijela podsjeća na stopalo - papuču. Papučica je životinja koja pripada razredu trepetljikaša. Trepetljikaši su vrlo rasprostranjeni u morima, vodama na kopnu, bočatim vodama i u vlažnoj zemlji.

Papučica je obavijena opnom zvanom pelikula. Na pelikuli su brojne trepetljike kojima se papučica pokreće i uzima hranu. Pojedine trepetljike mogu biti malo jače i nepokretne pa se pretpostavlja da su to osjetila za mehaničke i kemijske podražaje.

Na pelikuli se vidi udubljenje koje nazivamo usno predvorje (vestibulum) koje završava staničnim ustima ("citostom") pomoću kojeg papučica prima hranjive tvari. Stanično ždrijelo ("citofarinks") se nastavlja na citostom i na njegovom se kraju stvaraju hranidbeni mjehurići. Oni se spajaju s lizosomima koji razgrađuju hranu, a neprobavljeni ostaci se izbacuju na određenom mjestu na pelikuli koje zovemo stanični izmetni otvor ili "citopig". Papučica, slično kao i amebe, diše difuzijom plinova preko površine tijela.

Količinu vode u organizmu papučice reguliraju pomoću para stežljivih mjehurića (kontraktilnih vakuola).

Svi trepetljikaši imaju barem dvije jezgre: jednu malu i jednu veliku. Razmnožavaju se običnim dvojnim ili binarnim dijeljenjem (Slika 2).

Slika 3: Građa papučice (preuzeto sa www.microscopy-uk.org.uk)

Slika 4: Konjugacija papučice (preuzeto sa www.mun.ca)

LITERATURA:

• Bačić Tomislav, Erben Radovan, Krajačić Mladen "Raznolikost živoga svijeta", ŠK, Zagreb 2003.
• Habdija Ivan "Biologija 2 - Životinjski svijet", Profil, Zagreb1997.
• Matoničkin Ivan, Habdija Ivan, Primc-Habdija Biserka "Beskralješnjaci", ŠK, Zagreb 1998.

Ines Horvat
apsolvent, smjer: ekologija
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb