Odgovori na postavljena pitanja iz biologije

Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

315. Pregledavajući vašu stranicu vidio sam članak o amebi. Želio bih nešto više saznati o preventivi i zaštiti od ove bolesti (dizenetrija koju uzrokuje Amoeba hystolitica) kako se dobiva i može li se izliječiti, kako i na koji način.

Dizenterija ili amebijaza je bolest koja je dobila naziv po jednoj Protozoi kod koje je prvo zapaženo mijenjanje oblika ispružanjem pseudopodija.

Sistematska pripadnost :

Koljeno: Protozoa
Razred: Rhizopodea
Rod: Entamoeba
Vrsta: histolytica

Vrste roda Entamoeba su stanovnici debelog crijeva različitih životinja, ali samo dvije vrste pokazuju patogenost prema svojim nosiocima: Entamoeba histolytica za čovjeka i Entamoeba invadens za zmije. U čovjeka se još mogu naći Entamoeba gingivalis (apatogena ameba usne šupljine) i Entamoeba coli (apatogeni stanovnik debelog crijeva).

Povijest bolesti

Losch je 1875. godine u Petrogradu prvi našao u krvavo-sluzavom sadržaju stolice čovjeka umrlog od dizenterije amebu koju je nazvao Amoeba coli, ali joj nije uočio patogeno djelovanje. Tek kasnijim ispitivanjima Cartuliusa, Hlave, Councilmana i Lafleura utvrđeno je na različitim mjestima i u različitim prilikama da je ona uzročnik jednog oblika dizenterije i karakterističnih jetrenih apscesa. Od nepatogene Entamoeba coli razlikovao ju je Schaudinn tek 1903.g. i nazvao je Entamoeba histolytica naglašavajući time njezinu sposobnost razaranja tkiva.

U prošlosti je najveći broj žrtava ova uzrokovala u tropskim i suptropskim krajevima i u zemljama niskog higijenskog standarda. Ratovi i velike seobe ljudi rasprostranili su je po cijelom svijetu. Sada je ima i u krajevima s umjerenom klimom, ali u znatno blažem obliku. U nas je prvo zabilježena u Dalmaciji, a u Primorje su je donijeli naši mornari na povratku iz Australije.

Etiologija

Uzročnik amebijaze (amebne dizenterije) je Entamoeba histolytica koja ima jedan vegetativni oblik koji se dobro pokreće pseudopodijima (TROFOZOIT), jedan prijelazni i jedan otporni oblik (CISTA).

Vegetativni oblik ili trofozoit je obavezan parazit, hematofagan (hrani se krvlju), živi u stIjenci crijeva, izaziva u njoj patološke promjene, a izmetom i crijevnom sluzi biva izbačen u okoliš. Dugo može izdržati nepovoljne uvjete u vanjskoj sredini (Slika 1 i 2).

Trofozoit se u nepovoljnim uvjetima najprije pretvara u prijelazni oblik koji onda živi na površini crijevne sluzokože, hrani se bakterijama i drugim mikroorganizmima crijevne faune i flore, ali ne izaziva patološke promjene. Međutim, može se ponovo preobratiti u vegetativni oblik i time postati patogen (štetan).

Cista histolitične amebe je obavijena čvrstom ovojnicom koja je štiti od nepovoljnih vanjskih utjecaja pa se dugo može održati u vanjskoj sredini i kojom se, zapravo, prenosi bolest (Slika 3 i 4). I ona se može pretvoriti u vegetativni oblik izazivajući karakteristična oštećenja sluzokože, za razliku od cista apatogenih (neštetnih ) ameba koje nemaju tu osobinu.


Slika 3. Nezrela cista		Slika 4. Cista

Izvor uzročnika

Izvor te amebe je čovjek koji izbacuje amebe i njihove ciste u vanjsku sredinu izmetom, a u nekim slučajevima i gnojem i drugim izlučevinama. Pošto su ciste otpornije na nepovoljne utjecaje vanjske sredine, one služe mnogo češće za prenošenje bolesti nego vegetativni oblici koji samo pri direktnom kontaktu mogu biti uzrok infekcije. U okolišu ciste se održavaju u vodi, na povrću i drugim živežnim namirnicama do kojih dopru zaraženi dijelovi izmeta, a koje opet mogu raznositi muhe i drugi insekti.

Patogenost

S obzirom na vrlo velik broj zdravih cistonoša, pretpostavlja se da je za patogen učinak ameba potrebna ne samo ameba u jednom od svojih oblika već i još neki nepovoljni ekološki, termički, atmosferski i drugi uzroci ili neko dodatno crijevno oboljenje, odnosno oštećenje sluzokože. Entamoeba histolytica je u pravilu nepatogen stanovnik lumena debelog crijeva. Uvjetno je patogena zbog svojih histolitičnih enzima koji mogu oštetiti sluznicu crijeva samo ako oslabi njena prirodna zaštita, prvenstveno ako oslabi produkcija sluzi. To se može dogoditi uslijed virusnih ili bakterijskih infekcija, a zna se da prehrana siromašna bjelančevinama pogoduje pojavi bolesti i njezinim komplikacijama.

Prijenos

Bolest se, kao i ostale crijevne zarazne bolesti, prenosi zaraženom hranom, vodom i kontaktom. Ciste ulaze u organizam na usta. U tankom crijevu se iz njih oslobađaju vegetativni oblici koji dospijevaju u debelo crijevo. Tu amebe prodiru u sluznicu crijeva i izazivaju tipična oštećenja. U vezi sa širenjem procesa u crijevnoj stjenci amebe mogu ući u krvni optok i putem krvi doći do jetre, mozga, pluća i drugih organa. Iz životnog ciklusa Entamobe histolytica vidi se i mogući način prijenosa (Slika 5).

Klinička slika

Prevladavaju simptomi poremećaja rada debelog crijeva. Bolest obično počinje neodređenim simptomima, kao što su lagane boli u trbuhu, neuredna stolica (proljev, zatvor), naduvenost, vjetrovi itd. Opće stanje bolesnika nije osobito promijenjeno, a temperatura mu je obično normalna. S napredovanjem bolesti smetnje postaju sve jače, a u kliničkoj slici se izmjenjuju proljevi i zatvor. Proljevi većinom traju po nekoliko dana. Stolice su obično kašaste, sluzave i nisu previše česte. Kasnije se uz opisane simptome javljaju i grčevi u trbuhu, a stolice postaju sluzavo krvave. U bolesnika s proširenom crijevnom infekcijom postoje i promjene općeg stanja (malaksalost, mršavljenje, simptomi poremećene prehrane kao što su manjak vitamina, anemija itd.). Bolest ima izrazito kroničan tok i često se vraća (recidiv).

Dijagnoza

Šarolika klinička slika amebne dizenterije zahtjeva nedvosmislenu laboratorijsku dijagnozu. U fazi akutnih proljeva amebe se mogu dokazati mikroskopijom sluzavih dijelova stolice i to posve svježih stolica. U formiranoj stolici mikroskopijom se traže i ciste. Dakle, dijagnozu ove bolesti sa sigurnošću potvrđuje dokaz histolitične amebe u jednom od njenih oblika bilo u nativnom, obojenom preparatu ili u kulturi.

Liječenje

Liječi se različitim lijekovima i dijetalnom prehranom. S obzirom da je bolest kronična u većini slučajeva, dijeta mora biti kalorična i kvalitetna. Glavno je načelo izbjegavanje masne hrane i namirnica koje sadrže mnogo celuloze. Liječenje traje dosta dugo.

Zaštita i prevencija

U smislu zaštite treba racionalno uklanjati zarazni izmet i druge izlučevine koje sadrže amebe i ciste, voditi brigu o besprijekornoj vodi za piće i ostale osnovne životne namirnice. Valjalo bi ukloniti muhe i druge insekte koji prenose amebe. NUŽNO JE PRANJE RUKU PRIJE SVAKOG OBROKA I POSLIJE VRŠENJA NUŽDE! Pravilna ishrana i stvaranje povoljnih higijenskih uvjeta života također je od izuzetne važnosti. Treba sistematski liječiti sve bolesnike i prijaviti oboljele sanitetskim službama. Najveću opasnost predstavljaju zdrave cistonoše, tj. osobe koje u lumenu svoga crijeva nose amebe prividno bez ikakvih kliničkih smetnji, a zaposleni su oko pripreme i dijeljenja hrane.

Literatura

Medicinska enciklopedija
Richter, B. (1979): Medicinska parasitologija. Sveučilišna naklada Liber
Matoničkin I. i Erben R. (1994): Opća zologija. Školska knjiga, Zagreb
Fališevac, Josip (1979): Zarazne bolesti. Jugoslavenska medicinska naklada, Zagreb

Linkovi

Duška Šaša
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Povratak na početnu stranicu biologije