bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

337. Imam referat iz biologije na temu "Ponašanje sisavaca u biosferi" pa bih vas molio da mi napišete nešto općenito o ponašanju sisavaca (odnosi među spolovima, briga za potomstvo, njegovanje mladih, zimski san, seljenje i društveni život). Hvala.
        Opća gimnazija, Kutina

 

ODNOS MEĐU SPOLOVIMA I BRIGA ZA MLADE

Reproduktivno ponašanje mužjaka i ženki često je vrlo različito. Mužjaci najčešće započinju udvaranje i međusobno se bore oko ženke. S druge strane, ženke se rijetko bore oko mužjaka i često odbijaju udvarače. Zašto je tako? Budući su spermiji mali i proizvode se u velikom broju mužjaci većine vrsta mogu poboljšati svoj reproduktivni uspjeh pareći se s više ženki. S druge strane, jajne stanice su najčešće puno veće od spermija i proizvode se u relativno malom broju pa se reproduktivni uspjeh ženke neće povećati s brojem mužjaka s kojima se pari.

Iako briga za mlade zahtijeva puno vremena i energije, visok stupanj brige za potomstvo, karakterističan za sisavce, povećava vjerojatnost njihovog preživljavanja. Sisavci pokazuju veliki stupanj brige za mlade prije i poslije rođenja. Mladi se najčešće razvijaju unutar majke i hrane preko posteljice. Na ovaj način mladi dio razvoja provedu zaštićeni prije nego što su izloženi okolišu. Nakon rođenja, jedan ili oba roditelja brinut će se za mlade, a u nekim slučajevima naučit će ih i vještine potrebne za preživljavanje. U nekih vrsta, kao npr. vukova, čak će i jedinke koje nisu direktno u srodstvu provesti mnogo vremena brinući se za mladunce.

Riječ sisavac potječe od latinske riječi mamma - sisa budući svi sisavci u najranijoj fazi svog života piju majčino mlijeko što predstavlja još jedan aspekt roditeljske brige. Mlijeko sadrži proteine, masnoće, ugljikohidrate, vodu, šećere, vitamine i minerale odnosno sve što je potrebno za pravilan razvitak mladunaca. Trajanje laktacije (dojenja) varira između 4-5 dana (tuljani mjehuraši) do 900 dana (čimpanze). Dugi period laktacije imaju:

Primati pokazuju produženu brigu za potomke s naglaskom na učenje tijekom dugog mladenačkog perioda. Tako ženka orangutana brine za svoju djecu do njihove 4. godine tijekom kojih ih nosi, a oni ostaju uz majku sve do 8. godine (Slika 1). Uostalom, ljudi su najbolji primjer produžene brige za mlade u primata.

Mužjaci koriste različite metode da privuku ženke i otjeraju suparnike. Tuljani mjehuraši (Cystophora cristata) na sebi svojstven način ostavljaju dojam na suparnike. Mužjaci povećaju krestu, šupljinu ispod kože na vrhu glave, a zatim napušu grimiznu opnu koja kao mjehur (veličine dvije nogometne lopte) izlazi iz jedne od njegovih nozdrva (Slika 2). Ako ni ovakva razmetanja nisu dovoljna, onda mužjaci moraju pribjeći fizičkom nasilju.

Mužjaci se među sobom natječu za pravo na parenje, dok ženke biraju najboljeg partnera među mnogim udvaračima. Nije dovoljno proizvesti mnogo potomaka budući se geni mogu prenositi na sljedeće generacije jedino ako ti potomci prežive i razmnožavaju se. Zato je roditeljska briga (jednog ili oba roditelja) nužna u sisavaca.

SUSTAVI RAZMNOŽAVANJA

Sustave razmnožavanja možemo podijeliti u nekoliko osnovnih kategorija:

  1. Monogamija - mužjak i ženka tvore privremenu ili trajnu vezu i obično oba roditelja brinu za mlade.
  2. Poliginija - jedan mužjak pari se s nekoliko ženki, ali svaka ženka se pari sa samo jednim mužjakom (u jednoj sezoni razmnožavanja). Obično se ženka brine za mlade.
  3. Poliandrija - ženka se pari s nekoliko mužjaka i najčešće se mužjak brine za mlade.
  4. Promiskuitetno ponašanje - oba spola pare se s različitim partnerima, bilo koji spol može se brinuti za mlade.

Monogamija se javlja u manje od 3% vrsta sisavaca, ali je široko rasprostranjena među različitim redovima sisavaca. U marmoseta (Callitrichidae) i pasa i lisica (Canidae) monogamija je glavni oblik parenja. Teško je utvrditi trajanje monogamne veze no veza u nekih vrsta traje kroz nekoliko sezona parenja pa čak i do kraja života monogamnog para. U vučjem čoporu pari se jedino dominantni par (alfa mužjak i alfa ženka). Par je monogaman no sa smrću jednog člana zamjenjuje ga novi alfa mužjak/ženka. Za mladunčad se brine cijeli čopor. Drugi primjer je pigmejski marmoset (Callithrix pygmaea) (Slika 3). To su najmanji živući majmuni, a žive u Južnoj Americi. Mužjak pomaže prilikom poroda i sudjeluje u daljnjoj brizi za potomstvo. Otac obično nosi mlade na leđima i vraća ih majci na hranjenje.

Budući ženke sisavaca nose mlade u trudnoći i brinu se za njih tijekom dojenja (laktacije) odnosno puno ulažu u svoje potomstvo, ne čudi da je većina sisavaca (preko 90%) razvila poliginični sistem parenja u kojem se isključivo ženka brine za mlade.

U vrsta gdje ženke tvore male skupine ili pokrivaju mali teritorij, mužjaci mogu monopolizirati nekoliko ženki tvoreći hareme. Morski lavovi stvaraju velike hareme prilikom sezone razmnožavanja. Mužjak stiže prije ženki i uspostavlja teritorij kojeg agresivno brani od drugih mužjaka. Polaže pravo na svaku ženku koja se nalazi na njegovom posjedu. Ženke se dijele u hareme koji okupljaju od 3 do 40 jedinki, ovisno o veličini i snazi mužjaka.

 

HIBERNACIJA

Hibernacija je neaktivno stanje nekih životinja tijekom zime koje karakteriza veliki pad tjelesne temperature i znatno smanjenje razine metabolizma. Hibernacija dozvoljava životinjama da spuste tjelesnu temperaturu i tako smanje utrošak energije potreban za održavanje tijela toplim. Dodatna ušteda je u tome što hladno tijelo sporije troši energiju pa tako energetske zalihe traju duže. Tijekom hibernacije puls se znatno uspori, često na samo 5 do 10 udara u minuti. Mnoge sisavci ne dišu kontinuirano i imaju razdoblja u kojima ne dišu (apnea) koji mogu trajati i više od sat vremena.

Životinje hiberniraju kada su temperature niske, a hrane je malo. Kako bi preživjeli zimu neke životinje stvaraju zalihe tjelesne masti dok druge u brloge pohranjuju hranu. Mnoge životinje koje hiberniraju održavaju tjelesnu temperaturu na oko 2-4 °C. Hibernirajući sisavci ne održavaju nisku tjelesnu temperaturu kroz cijelu zimu. Tjelesna temperatura ostaje snižena od nekoliko do preko tjedan dana bez prestanka. Životinje se povremeno bude i one koje su si pospremile hranu tada jedu.

Mnoge životinje hiberniraju u zaštićenim prostorima (spilje, podzemne rupe). Takvi prostori često imaju temperaturu višu od 0 °C (iznad točke ledišta) čak i ako je temperatura okoliša znatno niža, a isto tako pružaju zaštitu od predatora.

U hibernirajuće sisavce ubrajamo neke glodavce (vjeverice koje žive na tlu, hrčci, svizci) (Slika 4), puhove, šišmiše, ježeve (Slika 5), tobolčare (patuljasta naboruša) i kljunatog ješka.

Većina životinja koje hiberniraju su male. Male životinje imaju koristi od hibernacije jer brže gube tjelesnu toplinu od velikih i zato moraju imati brži metabolizam. Da bi ove životinje održale visoku tjelesnu temperaturu tijekom hladnog vremena trebaju veliku količinu hrane. Kada je hrane malo nemoguće je osigurati dovoljne količine hrane.

Zimski period nepovoljan je za europske šišmiše jer nema dovoljno hrane (kukaca). Za vrijeme hibernacije metabolizam im se jako smanji, a tjelesna temperatura padne na oko 12-18 °C. Šišmiš živi od nakupljenih rezervnih masti, a za vrijeme sna izgube 1/5 do 1/6 svoje težine (Slika 6). Svako buđenje životinje iz sna dolazi kao stres i dovodi do trošenja rezervnih masti koje mu onda mogu uzmanjkati na kraju perioda hibernacije odnosno prije pojave kukaca tako da se događa da šišmiši jednostavno umiru od gladi, bez rezervnih masti i bez mogućnosti za lov.

ZIMSKI SAN pojavljuje se u nekih zvijeri (medvjed, rakun, jazavac). Za razliku od hibernacije tjelesna temperatura smanjuje se za samo 5-6 °C, a stupanj metabolizma neznatno se smanji. Ove životinje mogu nakupiti velike zalihe masti pa tako mogu održavati visoki stupanj metabolizma i živjeti od zaliha tjelesne masti.

MIGRACIJA se definira kao pravilno sezonsko kretanje životinja. Migratorno ponašanje vjerojatno je nastalo kao način da se izbjegnu nepovoljni uvjeti u određeno doba godine. Iako migracije zahtijevaju veliku količinu energije i sudionici su izloženi povećanom riziku tijekom puta, prednosti migracija još su veće. Tako životinje migriraju iz područja u kojima opada količina hrane u hranom bogatija područja. U drugom slučaju životinje migriraju u područja koja nude bolju zaštitu od predatora za svoje mlade. Naposlijetku, migracije mogu dovesti na okup veliki broj jedinki iz udaljenih krajeva tijekom sezone parenja pa se tako osigurava parenje.

Među sisavcima postoje četiri skupine unutar kojih nalazimo migratorno ponašanje:

Sivi kitovi (Eschrichtius robustus) imaju godišnje migracije od preko 10,000 kilometara. Ljetne mjesece provode hraneći se u hladnom Aljaškom zaljevu i Beringovom moru. U jesen cijela populacija migrira južno, uz zapadnu obalu Sjeverne Amerike te završava u toplim lagunama uz Baja California gdje provode zimu i razmnožavaju se. U proljeće se populacija ponovno vraća u Beringovo more.

 

Sjeverni morski lavovi (Mirounga angustirostris) migriraju dvaput godišnje iz sjevernog dijela Tihog oceana do otoka južne Californije. Prva migracija traje 73-124 dana. Druga migracija traje 126-234 dana. Muški i ženski tuljani razlikuju se s obirom na put migracije i hranilišta. Mužjaci plivaju 250 dana u godini i prijeđu udaljenosti od oko 21,000 km, dok ženke putuju 307 dana godišnje i prijeđu prosječno 18,500 km.

Migratorni putevi kopnenih sisavaca obično su kraći od morskih sisavaca, ali neki su prilično impresivni. Spektakularan primjer su migracije kopitara Nacionalnog parka Serengeti u Tanzaniji (Afrika). Tijekom sušne sezone (od rujna do listopada) životinje migriraju na područja s boljom ispašom. Ove kompleksne kružne migracije variraju u duljini i trasi iz godine u godinu i uključuju kretanja životinja nekoliko vrsta uključujući između ostalih: gnuove (Connochaetes), zebre (Equus) i Thomsonove gazele (Gazella thomsonii). Više od milijun gnuova, 200,000 zebra i 300,000 Thomsonovih gazela godišnje prijeđe oko 1700 kilometara u potrazi za novim pašnjacima (Slike 9 do 11).

Šišmiši migriraju na udaljenosti od nekoliko stotina kilometara (Myotis) do preko 1500 kilometara (Tadarida). Mnogi sisavci arktičkog područja početkom zime odlaze južnije kako bi izbjegli jaku hladnoću. Od većih sisavaca koje migriraju poznati su jeleni, bizoni, sobovi i losovi.

DRUŠTVENI ŽIVOT

Društveni život sisavaca toliko je raznolik da je gotovo nemoguće dati općeniti pregled. Dodatan problem predstavlja nepotpuno znanje o životu mnogih vrsta. Iako glodavci i šišmiši čine više od polovice poznatih vrsta sisavaca, znamo relativno malo o njihovom društvenom životu.

Čak i najusamljenije vrste sisavaca udružuju se barem dvaput tijekom života. Jednom kod dojenja (jer se svi sisavci hrane mlijekom) i drugi put prilikom parenja (jer se svi spolno razmnožavaju). Postoji više razina društvenosti. Asocijalne sisavce karakterizira minimalni kontakt među jedinkama, obično obilježen agresivnošću. Kratkotrajne veze uspostavljaju se jedino radi razmnožavanja i obično raskidaju odmah nakon kopulacije. Nakon odbijanja mladih od prsiju, majka tjera mladunce od sebe. Primjer takve asocijalne vrste je - puma (Puma concolor).

Iako većina zvijeri nije društvena, u nekih vrsta razvili su se visoko organizirani društveni sustavi. Dobar primjer je lavlji čopor (Panthera leo). To je jedna relativno stabilna društvena jedinica koja obično sadržava od 3 do 12 odraslih ženki. Sve ženke su rođene i odrastaju u čoporu i u bliskom su srodstvu. Kada ženka navrši 3 godine ili se prihvaća u čopor ili biva otjerana. Odbačene ženke i mužjaci često vode nomadski život. Teritorij čopora brani nekoliko odraslih mužjaka. Za razliku od ženke, mužjak lava ne provodi cijeli život u jednom čoporu. U 3. godini starosti on ili dobrovoljno napušta čopor ili je otjeran. Često odlazi s drugim mužjacima i žive nomadskim životom oko 2 godine kada postaju spolno zreli i preuzimaju čopor. To gotovo nikad nije onaj u kojem su rođeni. Preuzimanje može proći mirno (čopor bez mužjaka ili sa starijim mužjacima), ali može biti i prilično nasilno. Lavovi love u grupama i najčešće lovci su ženke (mužjaci su uočljiviji). Sve ženke u čoporu najčešće sinhroniziraju trudnoću pa mladi lavovi mogu sisati i mlijeko ženke koja nije njihova majka.

Afrički bizoni formiraju krda sa do 2000 članova. Posebno je zanimljivo kako cijelo krdo funkcionira kao zajednica i priskače u pomoć svojim članovima, mladim i starim. Tako ujedinjeni mogu odagnati i najveće predatore.

Merkati (Suricatta suricata) su vrsta mungosa koja naseljuje južnu Afriku. Žive u grupama koje se nekad nazivaju "kolonije". Svaka kolonija ima do 40 članova, ali obično je taj broj puno manji. Svaki odrasli član kolonije ima svoj zaduženje. Nekad dijele poslove ili ih mijenjaju, ali svaki član ima svoje omiljeno zaduženje. Postoje:

Već na ovih nekoliko primjera vidimo veliku raznolikost društvenog života sisavaca. Odnos između prednosti i nedostataka života u skupini odredit će da li će takav način života evoluirati. Općenito možemo reći da su:

Prednosti života u grupi:

Nedostaci života u grupi:

Literatura:

  1. VAUGHAN, RYAN, CZAPLEWSKI (2000) Mammalogy. Saunders College Publishing: 432-433, 450-464.
  2. PURVES W.K., ORIANS G.H., HELLER C. (1995) Life: The Science of Biology (Ur. ANDREW D. SINAUER). Sinauer Associates, Inc.: 796, 1048, 1063-1067.

Linkovi:

  1. http://animaldiversity.ummz.umich.edu
  2. http://encarta.msn.com
  3. http://www.webpages.uidaho.edu
  4. http://www.meerkat.org
  5. http://www.pp-medvednica.hr/sismisi.htm
  6. http://instructional1.calstatela.edu
  7. http://www1.cs.columbia.edu
  8. http://whyfiles.org
  9. http://www.nwmb.com

 

Ivana Husnjak
Student 4. godine, smjer: profesor biologije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije