Odgovori na postavljena pitanja - Biologija
341. Za seminarski rad imam temu vrsta i/ili populacija i njihovo mjesto u biologiji! Možete mi reći nešto o tome, kako da počnem, literaturu i možda stranice na internetu gdje bi pronašla nešto o tome! Unaprijed hvala; nadam se brzom odgovoru!
Funkcioniranje živih organizama u prirodi možemo promatrati na tri razine (Slika 1). Unutar živih stanica, nalazimo stupnjevitost u građi. Jednostavne molekule se organiziraju u makromolekule koje su građevni dijelovi staničnih organela. Organeli i ostale stanične strukture formiraju stanicu, osnovnu građevnu jedinicu svih živih bića. Kod većine mnogostaničnih organizama, stanice su povezane u tkiva, tkiva u organe, a organi u organske sustave. Skup svih organskih sustava čini jedan organizam. Svaki živi organizam u prirodi predstavlja jednu jedinku. Jedinka je kao osnovni oblik živog svijeta najtjesnije povezana s okolišem u kojem živi no jedinka niti jedne biljke, životinje, gljive, alge ili bakterije u prirodi ne može opstati sama. Zato se jedinke u prirodi udružuju sa sebi sličnim jedinkama s kojima dijele slične potrebe i način života. Takve jedinke žive zajedno na istom prostoru udružene u populacije. Sve populacije takvih organizama dio su iste vrste. Populacije različitih vrsta koje žive na istom prostoru udružuju se u biocenoze ili životne zajednice koje pak sa staništem tj. fizičkim okolišem u kojem žive čine ekosustav. Niti jedna vrsta ne može živjeti samostalno, stoga je ekosustav osnovna organizacijska jedinica prirode.
Kako su se prirodne znanosti tijekom povijesti razvijale i kako se upoznavalo sve više živih bića, to je bilo teže postaviti definiciju vrste koja bi bila upotrebljiva u svim slučajevima. Zato ni danas ne postoji jedna jedinstvena definicija vrste, već egzistira nekoliko različitih pristupa. Možemo izdvojiti pet osnovnih koncepata odnosno poimanja vrste u biologiji:
Danas, svaki od navedenih pojmova vrste (osim nominalističkog) u određenom području biološkog istraživanja ima neku legitimnost. Koji od njih će netko prihvatiti, može ovisiti o tipu istraživanja koje se provodi. Muzejski taksonomi i stratigrafičari, možda će smatrati da im je tipološki pojam vrste mnogo korisniji, ni ne razmišljajući o razlozima za njegovo odbacivanje (postojanje sestrinskih vrsta i postojanje izrazito različitih varijanti). Netko tko se bavi živim populacijama, ograničenima na mjesto i vrijeme, vidi da je svaki drugi pojam vrste osim biološkog, nezadovoljavajući. Sve u svemu, prilikom definiranja vrsta znanstvenici se drže jednog ili više od ova četiri kriterija:
U novije vrijeme prevladava mišljenje da je najmanja biološka jedinica populacija pa se i istraživanja vrsta sve više orijentiraju na istraživanja populacije.
POPULACIJA je skup jedinki (individua) koje nesmetano izmijenjuju svoj genetski materijal i zauzimaju određeno, zajedničko, stanište ili biotop. Iz svega navedenog može se ukratko zaključiti da je VRSTA skup srodnih populacija, jedinki koje se mogu međusobno razmnožavati, koje svoje morfološke, fiziološke i ekološke osobine prenose na potomstvo i to potomstvo je u pravilu međusobno plodno.
Vrsta je jedan od temelja gotovo svih bioloških disciplina. Svaka vrsta ima razne biološke značajke te je raščlamba i uspoređivanje tih razlika pretpostavka za druga istraživanja u ekologiji, biologiji ponašanja, poredbenoj morfologiji i fiziologiji, u molekularnoj biologiji, ali i u svim drugim granama biologije. Svaki biolog se bavi vrstama, bio toga svjestan ili ne.
Biološka disciplina koja se neposredno bavi vrstama je taksonomija. Taksonomija je disciplina koja ''uvodi red'' u silnu raznolikost živih organizama. Ona je glavni mehanizam za otkrivanje, opisivanje i spoznavanje goleme raznolikosti živog svijeta. Taksonomija je temeljna disciplina u biologiji i bez nje ne može funkcionirati niti jedna druga biološka disciplina. Da nema taksonomije ne bi bilo moguće definirati koji su organizmi npr. bili korišteni u eksperimentu.
Taksonomija obuhvaća klasifikaciju tj. postupke svrstavanja organizama u određene skupine na temelju sličnosti te nomenklaturu ili sustav dodjeljivanja imena taksonomskim skupinama organizama. Neki biolozi izjednačavaju taksonomiju sa sistematikom (taksonomija bazirana na srodnosti koja je proizašla iz evolucijskog razvoja živih organizama tijekom vremena). Organizmi u prirodi koji dijele određenu razinu sličnosti svrstavaju se u određene taksonomske skupine tj. taksone ili svojte. Svaki pojedini organizam može pripadati samo jednom taksonu u okviru iste taksonomske kategorije. Svaki takson ima ime i pripada određenoj taksonomskoj kategoriji. Taksonomske kategorije nalaze se u hijerarhijskom odnosu.
TAKSONOMSKA KATEGORIJA | PRIMJER |
Carstvo (Regnum) | Plantae |
Odjeljak (Phylum ili Divisio) | Spermatophyta |
Razred (Classis) | Magnoliopsida |
Red (Ordo) | Capparales |
Porodica (Familia) | Brassicaceae |
Rod (Genus) | Degenia |
Vrsta (Species) | Degenia velebitica |
Tablica 1. |
U tablici 1. prikazane su osnovne taksonomske kategorije. Osnovna kategorija takvog sustava je, kako je uveo već Karl Linné (1707-1778), vrsta ili species. Vrsta je ujedno i jedina kategorija koja ima nedvojbenu biološku realnost dok su ostale kategorije iznad vrste manje ili više artificijelne. Srodne vrste ujedinjuju se u rodove, srodni rodovi u porodice, srodne porodice u redove, redovi u razrede, razredi u odjeljke, a odjeljci u carstva. Ime vrste je dvojčana (binarna) kombinacija sastavljena od imena roda (Degenia) i imena vrste (velebitica). Ime vrste čini pridjev ili imenica. Ime roda uvijek se piše velikim početnim slovom, a vrste malim slovom. Ovakvu binarnu nomenklaturu vrsta uveo je već spomenuti švedski botaničar Karl Linné u svom djelu ''Systema naturae'' iz 1753. godine. U tom djelu Linné je postavio nove osnove sistematike živih bića zbog čega ga se naziva pravim ''ocem sistematike''.
Ekologija je znanost o međusobnim ovisnostima i utjecajima živih organizama i njihova živog i neživog okoliša. Istraživanja u ekologiji mogu biti usredotočena na jedinke (autekologija), populacije (populacijska ekologija) i skupine organizama (sinekologija) odnosno na ekosustave. Ekolozi svoja istraživanja usmjeravaju na određene taksonomske skupine pa se tako razlikuju npr. područja ekologije bilja i ekologije životinja, a u užem smislu recimo ekologija ptica, sisavaca, praživotinja itd. Populacijska ekologija proučava procese koji utječu na distribuciju i gustoću biljnih i životinjskih populacija. Ekolozi istražuju areale vrsta i njihove ekološke niše (položaj tj. uloga neke vrste u ekosustavu). Iz svega navedenog zaključujemo da su vrsta i populacija s ekologijom u vrlo bliskom odnosu.
Populacijama se bavi također i evolucija. Evolucija proučava postupne, nasljedne promjene genetskog sastava neke populacije koje obuhvaćaju niz generacija tj. evolucija je proces koji dovodi do nasljednih promjena na razini populacije. U prirodi, osnovnu evolucijsku jedinicu predstavlja populacija, a ne pojedine jedinke unutar nje. Promjene koje se smatraju evolucijskim nadilaze životni vijek jedinke, nasljeđuju se genetskim materijalom od jedne do druge generacije i zahvaćaju više generacija. Znanost o evoluciji proučava postanak i razvoj živih bića na Zemlji. Do današnjeg dana opisano je više od dva milijuna vrsta, a procjenjuje se da je neotkrivenih još između deset i trideset milijuna (Slika 2). Ta golema raznolikost života plod je ukupnog dosadašnjeg evolucijskog procesa.
Postojanje različitih vrsta omogućava korištenje različitih ekoloških niša. Uostalom, egzistencija ogromnog broja vrsta sama ''kreira'' nove niše omogućujući time postojanje novim vrstama u prirodi. Takav prirodni proces, ukoliko je neometan, dovodi do gotovo bezgranične složenosti i raznolikosti vrsta u prirodi. Nasuprot tome, dominacija jedne vrste ili malog broja vrsta dovodi do smanjenja broja vijabilnih niša što uzrokuje smanjenje biološke raznolikosti te nesposobnost postojećih vrsta da prežive u promijenjenim uvjetima.
Na kraju ćemo još spomenuti kako nastaju nove vrste procesom koji nazivamo SPECIJACIJA. Tijekom vremena iz već postojećih vrsta nastaju nove na jedan od tri opisana načina (Slika 3):
LITERATURA:
LINKOVI:
Ivana Kušan
apsolventica, smjer: dipl. inž. biologije - ekologija
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb