Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

U člankonošce spadaju kukci, paučnjaci, rakovi i stonoge.

koljeno ARTHROPODA - člankonošci
potkoljeno BRANCHIATA (DIANTENNATA) - škrgaši
razred CRUSTACEA - raci
skupni naziv ENTOMOSTRACA - niži raci
podrazred CIRRIPEDIA - vitičari

Red Thoracica - oklopnjaci

Podred Lepadomorpha - lupari
Podred Verrucomorpha
Podred Batanomorpha - brumbuljci

Red Acrothoracica (Abdominalia)
Red Rhizocephala - korjenoglavci

Vitičari su morski raci koji su prirasli na različite predmete, stijene, ljušture mekušaca, oklopa rakova i kornjača, na kitove, pa i na stupove i brodove. Obično se zadržavaju u većim naseljima. Naki se mogu ubušiti u školjkaše i koralje. Kesičari su nametnici na deseteronožnim racima. Fosilni ostaci vitičara poznati su iz silura.

Vitičari su vrlo izmijenjeni raci, u odraslom stanju su sjedilački ili nametnički. Njihovo tijelo obuhvaća ljuska poput toka, pa su ih prije smatrali mekušcima. Ta je ljuska prirasla uz tijelo samo na glavi. Čitava je životinja pričvršćena glavom za neku podlogu izlučinom ljepljive žlijezde koja izlazi na proširenom pretposljednjem članku malih prednjih ticala. Na tijelu vitičara jedva se razabiru kolutići ili je ono potpuno izgubilo svaku kolutićavost.

Kod lupara ljuska je nad glavom izdužena u deblji, kraći ili dulji držak kojim su pričvršćeni, a oko tijela je u ljusku uloženo 5 vapnenačkih pločica (Slika 1).

Slika 1. Unutrašnja građa Cirripedia (Lepadomorpha - lupari)

Kod brumbuljaka (Slika 2) ljuska je prirasla izravno na podlogu, a postrance su pločice, latelaria, u njoj spojene u čvrstu kućicu, testu, poput vapnena pojasa koji opasuje najveći dio životinje. Otvor odozgo zatvara pomičan poklopac, operculum, koji pokreće poseban zatvorni mišić, adductor scutorum.

Slika 2. Vanjski izgled brumbuljaka

S donje strane trupa, koja je okrenuta gore, vitičari imaju 6 pari vitičavih nogu. One su obrasle s mnogo dlačica koje se mogu ispružiti kroz pukotinu ljuske. Njihovim se vitlanjem stvara strujanje vode koja im do usta donosi hranu. Vitičari nemaju sastavljenih parnih očiju, već samo neparno nauplijevo oko, a nemaju ni srca. Na glavi su zakržljali usni organi , gornje i dvije donje čeljusti, a na gornjoj usni su 2 nastavka, pipala. Stražnjih ticala nemaju nikada, a i prednji par je neznatan, na kraju pločasto proširen, te se njime prihvate za podlogu. Prsa vitičara imaju 6 kolutića s nogama. Zadak je neznatan, bez nogu, te se na njemu ističe samo vilica, furca. Na kraju zadka mužjak ima organ za parenje u obliku dulje cjevčice koja je svinuta na trbušnu stranu među noge. U nekih je vitičara oblik tijela poprilično izmijenjen, ljuska je bez vapnenih pločica, a kod nekih je pak samo jednostavna vrećica.

Vitičari koji nisu nametnici imaju kraće probavilo s većim mješinicama na srednjem crijevu, a nametnički su bez probavila. Organa za optjecanje krvi nemaju, neki imaju na nogama škrge, a za izmetanje donjočeljusnu žlijezdu. Za razliku od gotovo svih rakova, najveći dio vitičara su dvospolci. Sjemenici su veliki i razgranjeni sa strane crijeva, te njihovi ogranci ulaze i u osnovne dijelove nogu, a sjemenovod ulazi u dugačak organ za parenje. Jajnici su kod lupara odmaknuti u gornji dio drška, a kod brumbuljaka su u tjelesnoj šupljini uz osnovnu pločicu. Dulji jajovodi izlaze na kvržici na prvom paru nogu. Iznesena jajašca skupe se između ljuske i tijela u velikim nježnim mješinama koje izluče žlijezde u zadnjem proširenom dijelu jajovoda. Kod nekih se lupara uz dvospolne životinje pojavljuju još maleni patuljasti ili dopunski mužjaci, koji su pričvršćeni na dvospolcima, te su kod vrsta prilično slični dvospolcima, a kod drugih vrsta su jako zakržljali. Nešto malo vitičara je i rastavljena spola, ali imaju veliko spolno dvoličje. Mužjaci su maleni, bez probavila i nogu, te se obično po dva ili više njih zadržavaju na ženkama. Kod nekih su mužjaci zaostali u obliku ličinke cipris.

Svi vitičari izađu iz jajašca kao ličinka nauplij. Ona se nakon nekoliko presvlačenja preobrazi u ličinku cipris koja je nalik nekim ljuskarima iz roda Cypris. Ta ličinka, kao i nauplij, slobodno pliva. Osim nauplijevog oka ima i velike parne sastavljene oči i dvostranu ljusku, kolutičav zadak, 6 pari rašljastih nožica na prsima, a na prednjim ticalima prianjaljku u koju ulazi ljepljiva žlijezda. U daljnjem razvitku ličinka prođe veliku nazadnu preobrazbu. Pomoću prijanjaljke i ljepljive žlijezde ličinka cipris se kod pričvršćenih vitičara prihvati za neku podlogu i prijeđe u stanje mirovanja poput kukuljice, u kojoj se preobrazi u priraslu životinju. Ona se pričvrsti pomoću prvog ticala i cementne žlijezde. Pričvršćena glava se jako poveća, kod lupara postane držak, a kod brumbuljaka široka osnovna pločica. Trup se previne, ispod ljusaka se natalože vapnene pločice, pa uz gubitak raznih organa izraste odrasla životinja. Usni organi se zadrže, ali su jako reducirani.

Kod nametničkih kesičara ličinka cipris prihvati se pri dnu četine na mladoj rakovici. Nakon toga odbaci čitav trup, a preostala glava se pretvori u nakupinu stanica koja izluči oko sebe kutikularnu vrećicu. Iz te vrećice izraste sprijeda posebna bodlja koja se ubuši u mekanu kožicu pri dnu četine i tada ta stanična nakupina uđe u tijelo rakovice. Tako je postao unutrašnji kesičar, sacculina interna, unutrašnji nametnik u rakovici kojeg struja krvi otplavi do srednjeg crijeva. Tu se dobro prihvati, pusti veliku množinu najtanjih ogranaka za usisavanje hrane, te se pomiče prema kraju tijela rakovice, sve do početka zatka. Sve jačim pritiskom probuši njegovu trbušnu stijenku, odakle se taj nametnički rak probije van. Bezbojni ostaci ostanu kao korijenje u tijelu rakovice, a iz nje izraste poveća vrećica vanjskog kesičara, sacculina externa, koja proizvodi samo jaja.

Poznato je oko 820 recentnih vrsta vitičara, od toga u našem Jadranu oko 17. Najveća vrsta je Lepas anatifera, koja je dugačka do 52 mm (Slika 3).

Slika 3. Vrsta Lepas anatifera

RAKOVI BABURE ( ili JEDNAKONOŠCI)

Raci su većinom prave vodene životinje. Neki su raci postali i prave kopnene životinje, npr. kokosov samac, koji ide u vodu samo za vrijeme razmnožavanja. Ima dosta kopnenih babura koje se zadržavaju i na vrućim sunčanim mjestima, a neki raci borave na visini iznad 2000 m.

Velik broj vrsta rakova živi u vodama na kopnu, pa među skupinama rakova ima malo takvih koji su ostali samo u moru, kao npr.vitičari. Neki su stanovnici samo voda na kopnu, npr.vodenbuhe ili listonošci. U vodama na kopnu ima velik broj ljuskara, veslonožaca, babura i rakušaca, te nešto deseteronožaca.

Koljeno ARTHROPODA - člankonošci
Razred CRUSTACEA - raci
Podrazred MALACOSTRACA - viši raci
Red ISOPODA - jednakonošci ili babure

Jednakonošci ili babure su s leđne i trbušne strane splošteni manji raci koji najviše žive u moru, ponešto u vodama na kopnu, a neki i na kopnu.

Slika 4. Rakovi babure

Glavopršnjak je kratak, jer je samo prvi kolutić pereiona srastao s glavom pa je i njegov par nogu postao čeljusnim nogama. Najveći dio tijela zaprema pereion s 7 slobodnih kolutića, na kojima su izrasle noge za hodanje ili za prihvaćanje. Prednjih 4-5 pari pereiopoda pri dnu imaju kod ženki listićave izdanke koji se pločasto zajedno slažu i zatvaraju s donje strane ležni prostor u kojem ženka nosi jaja, a tu se razvijaju i mladi. Na glavi imaju obično kraće antenule i duže antene te sjedeće oči. Kod kopnenih babura antene i antenule su male i skrivene ispod štita na glavi. Usni organi kod nekih nametnika preobraženi su za bodenje i sisanje. Pleon (zadak) babura je kratak, njegovi su kolutići neznatni, često i zajedno stopljeni, jedino zadnji kolutić ostaje velik i širok te je s njim srastao i telson. Na pleopodima je unutrašnji ogranak, nježni listić, koji je prerašten žilicama, pa ti listići služe kao škrge. Često je prvi ili zadnji par začanih nogu proširen pa poput poklopčića prekriva sve ostale začane noge. Kod nekih kopnenih babura vanjske grane prednjeg para začanih nogu imaju splet šupljih prostora poput uzdušnice, koji se sa strane otvaraju te služe za disanje.

Slika 5. Unutrašnja građa tijela babure 1.antenula, 2.gornja čeljust, 3.druga gornja čeljust, 4.sastavljene oči, 5.cephalopereion, 6.prvi pereiopod, 7.prva pereiomera, 8.sedma pereiomera, 9.prva pleomera, 10.peta pleomera, 11.telson srašten sa šestom pleomerom, 12.crijevni otvor, 13.uropod, 14.peti pleopod, 15.prvi pleopod, 16.subneuralna arterija, 17.oostergit, 18.sedmi pereiopod, 19.ženski spolni otvor na petom sternitu pereiona

Babure (jednakonošci) imaju srce samo u stražnjim kolutićima prsa ili u zatku. Za ekskreciju imaju veću donjočeljusnu žlijezdu. Osim nametničkih Cymothoida, svi ostali su rastavljena spola s izrazitim spolnim dvoličjem. Jaja se razvijaju u ležnom prostoru iz kojeg izađu mladi, koji su gotovo slični odraslima, osim što nemaju zadnjeg para prsnih nogu.

Jednakonošci (babure) su se prilagodili različitim životnim uvjetima. Svojim malim nogama pužu ili trčkaraju pod dnu vode ili biljkama, a samo neki plivaju. Hrane se životinjskom hranom, ali među njima ima i mnogo nametnika na koži, u ustima, škržnoj šupljini riba i drugih rakova.

Oni koji sišu krv na koži riba, kao Aega, malo su izmijenjeni. Dobro se kreću, imaju velike oči, a mužjaci i ženke tek se malo razlikuju. Jedino je 2-4 par prsnih nogu preobražen u kukaste noge za pridržavanje na ribama. Drugi jednakonošci, npr. Cymothoa, koji se zadržavaju u ustima i usnoj šupljini riba, već su jače izobličeni. Oči su im malene i zakržljale, a svi parovi prsnih nogu, njih 7, su kratke i svinute u jake kukice. Osim toga, oni su dvospolci pa se u mladosti najprije razviju u mužjake i neko su vrijeme mužjaci s organom za parenje, a poslije postanu ženke. Jajnici istisnu sjemenike, muška spolna svojstva nestanu, a na prsnim nogama izrastu pločice za ležni prostor.

Poznato je oko 4000 vrsta, od toga u vodama na kopnu Europe oko 356 vrsta. Najveća vrsta je Bathtynomus giganteus (do 27 cm).

Slika 6. Vrsta Bathtynomus giganteus

LITERATURA

• Habdija; B. Primc - Habdija; I. Radanović; J. Vidaković; M. Kučinić; M. Špoljar; R. Matoničkin; M. Miliša: "Protista - Protozoa i Metazoa - Invertebrata", Samobor, 2004.

Ljubica Puškar
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb