Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Osjetila su posebni uređaji koji izvješćuju živčani sustav o promjenama što se zbivaju izvan tijela, na površini te u unutrašnjosti tijela. Svako osjatilo stvara određeni osjet, pa razlikujemo osjetila vida, sluha, njuha i okusa, te osjete dodira i tlaka, topline i hladnoće, osjete bola i svrbeža, osjet položaja i kretanja.

Osjetila redovno imaju osjetne uređaje koje tvore posebne osjetne stanice, tzv. prihvatači (receptori). U receptorima vanjske fizikalne i kemijske promjene energijskog stanja djeluju podražujući i uzrokuju stanje uzbuđenosti što živci potom prenose u središnji živčani sustav. Istodobno pomoćni uređaji dovode određenu energiju osjetnim stanicama i priječe da na njih djeluju ostale vrste energije. Razlikujemo mehanoreceptore, termoreceptore, kemoreceptore, osmoreceptore, fotoreceptore.

OSJETILO VIDA

Vidni organ čine dva oka koji primaju svjetlosne podražaje, preobrazuju ih na mrežnici te prenose podražaje vidnim živcem u vidna središta mozga. Osjet vida započinje prolaskom svjetlosnih zraka kroz prozirne optičke tvorbe do mrežnice, gdje se svjetlosna energija pretvara u podražaj osjetnih neuroepitelnih stanica, što se vidnim živcem i snopom vidnog puta prenosi u vidna središta kore mozga.

Očna jabučica

Očna jabučica nalikuje blago sploštenoj lopti. Razlikujemo tri omotača, i to vanjski, srednji i nutarnji, a u nutrini se oka nalazi lomni (refrakcijski) uređaj svjetlosnih zraka.

Vanjski vezivni omotač štiti očni sadržaj i suprotstavlja se tlaku unutar oka. Vezivni omotač ima dva dijela: rožnicu i bjeloočnicu, koje oblikuje vrlo čvrsto vezivo.

ROŽNICA je prozirna, glatka, sjajna i vlažna te čini prednji dio refrakcijskog uređaja oka i nema krvnih žila. Rožnica je manji odsječak kugle promjera 16 mm i straga je uklopljena u bjeloočnicu.

BJELOOČNICA je veća, čvrsta, bjeličasta i neprozirna polukugla promjera približno 22 mm, a oblikuje četiri petine očne jabučice. Bjeloočnica je s prednje strane gotovo do ruba rožnice obložena očnom spojnicom - prozirnim, nježnim i sluzastim omotačem koji s nutarnje strane oblaže vjeđe, a u području gornjega i donjega svoda se prebacuje na očnu jabučicu. U bjeloočnici se straga nalazi otvor za prolazak vidnoga živca te središnje mrežnične arterije i vene. Na bjeloočnicu se vežu mišići pokretači očne jabučice.

Srednji krvožilni omotač nalazi se s unutarnje strane bjeloočnice i ima tri dijela: žilnicu, šarenicu i zrakasto tijelo.

ŽILNICA je najveći stražnji dio srednjeg omotača i iznutra oblaže bjeloočnicu. Žilnica obiluje krvnim žilama i sadrži mnoštvo vezivnih pigmentnih stanica koje žilnici daju tamnu boju. Žilnica se uz rub rožnice odvaja od bjeloočnice i zaokreće sa svih strana prema očnoj osi te oblikuje šarenicu.

ŠARENICA se poput okrugle ploče nalazi pred očnom lećom i u sredini ima okrugli otvor nazvan zjenicom kroz koju svjetlosne zrake ulaze u dublje dijelove oka. U šarenici se nalaze glatka mišićna vlakna kojih je dio kružno poredan i tvori kružni mišić zapirač zjenice, a druga vlakna imaju zrakast smjer i čine zrakast mišić proširivač zjenice. Oba mišića usklađuju promjer zjenice i time količinu svjetlosti koja ulazi u nutrinu očne jabučice pa se pri oskudnoj rasvjeti šarenica steže i zjenica se proširi te u oko ulazi više svjetla, a pri dobroj se rasvjeti događa suprotno. Količina pigmenta uvjetuje različite boje šarenice, od svjetlomodre i zelenkaste do tamnosmeđe.

ZRAKASTO TIJELO nalazi se iza šarenice te poput obruča strši od žilnice prema očnoj osi. U nutrini tog obruča nalazi se glatki zrakasti mišić . Od zrakastog tijela do ruba oćne leće razapeta su tanka zrakasta vlakanca. Zrakasto tijelo ima zrakaste nastavke koji izlučuju očnu vodicu, a zrakasti mišić i zrakasta vlakanca sudjeluju u prilagodbi oka za gledanje na blizinu.

Nutarnji mrežnični omotač oblikuju dva lista i to pigmentni sloj i mrežnica.

PIGMENTNI SLOJ je vanjski tanki sloj pričvršćen uz žilnicu i sadrži tamni pigment melanin. Pigment štiti mrežnične osjetilne stanice od prejaka svjetla jer upija svjetlo što prolazi kroza sloj živčanih stanica pa nema odbijanja i interferencije (uzajamno pojačavanje i oslabljivanje svjetlosnih valova pri njihovu sučeljavanju) svjetla.

MREŽNICA je nutarnji list koji ima tri dijela i to šarenični i cilijarni gdje nema osjetilnih stanica pa čine slijepi dio te vidni dio što oblažu nutarnju stranu žilnice. Mrežnica u stražnjem vidnom dijelu ima devet slojeva poredanih prema nutrini oka. U najpovršnijem sloju uz pigmentni se list nalaze osjetilne stanice - čunjići i štapići, a ostale slojeve oblikuju živčane stanice i živčana vlakna, te krvne žile. U području stražnjeg pola, u sredini očne pozadine nalazi se žuta pjega gdje su samo čunjići koji reagiraju na jaku svjetlost i njihova je funkcija središnji vid i osjet boja. U sredini žute pjege je središnja jamica i tu je mjesto najjasnijijeg vida.

Lomni (refrakcijski) uređaj osim rožnice obuhvaća očnu leću i staklasto tijelo, a tu pribrajamo i očnu vodicu.

OČNA LEĆA je prozirna tvorba promjera 3,7 do 4,4 mm i smještena je malo nesimetrično tik iza šarenice. Očna leća je dvostrano zaobljena (bikonveksna) i elastična tvorba. Tankim zrakastim vlaknima ovješena je na zrakasto tijelo. Zrakasta se vlakna vežu cijelim obrubom leće te uvjetuju oblik, odnosno zakrivljenost njezine površine. Leća nema krvnih žila i živaca, a prehranjuje se difuzijom iz očne vodice.

STAKLASTO TIJELO ispunjava stražnje četiri petine očne jabučice iza leće. To je prozirna galertna tvar koja je omotana tankom opnom. Staklasto tijelo stalnim tlakom održava mrežnicu priljubljenom uz pigmentni sloj te žilnicu napinje prema bjeloočnici.

OČNA VODICA je bistra tekućina koja održava stalni tlak u oku te istodobno prehranjuje leću i rožnicu. Izlučuju je nastavci zrakastog tijela.

Rožnica, leća i staklasto tijelo čine uređaj za lom svjetlosnih zraka (dioptrijski aparat) te imaju učinak objektiva fotoaparata, što na mrežnici stvara stvarnu umanjenu i obratnu sliku promatranog predmeta. Zrake svjetlosti koje se odbijaju od promatranih predmeta, lome se na plohama rožnice i leće te sukladno fizikalnim zakonima loma zraka, na mrežnici nastaje slika.

Ako postoji nesrazmjer između jakosti dioptrijskog uređaja i dužine očne jabučice nastaju kratkovidnost i dalekovidnost. U kratkovidnih je osoba očna jabučica razmjerno preduga i slika dalekih predmeta stvara se ispred mrežnice pa takvo oko ne vidi dobro u daljinu, nego samo blize predmete. Očna je jabučica dalekovidnog oka razmjerno prekratka, pa se i slika dalekih predmeta stvara iza mrežnice.

Pridodani očni organi

Pridodani očni organi štite očnu jabučicu i omogućuju njezino gibanje. Očna je jabučica smještena i zaštićena u očnici (orbiti) gdje seže do razine otvora očnice koji je sprijeda zatvoren očnim vjeđama. U očnici je očna jabučica okružena ovojem i masnim tkivom te se poput okruglog zglobnog tijela može gibati u svim smjerovima. Te pokrete ostvaruje šest mišića pokretača očne jabučice, a u očnici se još nalaze i brojne krvne žile, živci te suzni uređaj.

OSJETILO SLUHA

Osjetilo sluha nalazi se u pužnici unutarnjeg uha smješteno duboko u nutrini piramide sljepoočne kosti i tu se nalaze osjetilne stanice osjetljive na mehaničko titranje određenih frekvencija. Ostali dijelovi uha (vanjsko i srednje uho) pomoćni su uređaji koji zvučne titraje prenose do slušnih stanica.

VANJSKO UHO počinje uškom koju oblikuje vlaknasta elastična hrskavica obložena kožom. Brojni nabori uške usmjeruju zvučne valove prema otvoru vanjskog zvukovoda što se nastavlja u vanjski zvukovod.

VANJSKI ZVUKOVOD dugačak je dva do tri centimetra i širok 6-8 milimetara i dijelom je hrskavičan, a nastavlja se u koštani kanal sljepoočne kosti. U medijalnom kutu zvukovoda nalazi se bubnjišna brazda u koju je uložen bubnjić. Vanjski je zvukovod obložen kožom u kojoj se nalaze dlačice i žljezde lojnice koje izlučuju ušnu mast ili cerumen. Tanke dlačice sprečavaju ulazak prašine i kukaca.

BUBNJIĆ je tanka ukoso postavljena vezivna opna koju s obiju strana oblaže epitel, a zatvara vanjski zvukovod i odjeljuje vanjsko od središnjeg uha.

SREDNJE UHO prostor je u sljepoočnoj kosti nazvan bubnjištem.

Bubnjište je obloženo epitelom i ispunjeno zrakom. U njemu se na nutarnju stranu bubnjića nadovezuje niz od triju slušnih koščica, i to su čekić, nakovanj i stremen. Čekić, malleus, ima kratak nastavak koji je srašten sa bubnjićem i dugački nastavak što je zglobom spojen s nakovnjem. Nakovanj, incus, pričvršćen je za stremen. Stremen, stapes, ima dva kraka i osnovicu u obliku ploče koja je uložena u jajoliki prozor predvorja koji spaja šupljinu bubnjišta s nutarnjim uhom. Pri slušanju zračni titraji (promjene zračnog tlaka) stavljaju bubnjić u titranje koje slušne koščice prenose na prozor predvorja. Slušna cijev spaja bubnjiše s nosnim dijelom ždrijela i otvara se pri gutanju ili zijevanju te izjednačuje tlakove u bubnjištu i u ždrijelu što je primjerice važno pri naglu uspinjanju ili spuštanju u zrakoplovu.

NUTARNJE UHO smješteno je iza prozora predvorja i ima tri dijela: pužnicu, predvorje i polukružne cijevi, a zbog njegovog zamršena ustroja govorimo o labirintu u kojem su smješteni slušni i organi za ravnotežu.

PUŽNICA je šupljina u kosti slična puževoj kučici s dva i pol zavoja, a široki otvor pužnice usmjeren je prema predvorju i bubnjištu. Zavoji pužnice su tankom zavojitom koštanom pregradom koju upotpunjuje tanki vezivni list osnovice, uzdužno pregrađeni na dva kata i to kat predvorja i bubnjišnji kat. Bubnjišni kat je posebnom zavojitom opnom pregrađen još na trokutasti pužnični vod ispunjen tekućinom, endolimfom. U pužničnome su vodu na osnovnom listu smještene slušne stanice što zajedno sa potpornim stanicama tvore Cortijev (slušni) zavojiti organ.

Osjet sluha nastaje tako da titranje osnovice stremena u prozoru predvorja ustitra endolimfu koja ispunjava cijeli labirint pa i predvorje. To gibanje pak zatitra dio osnovnog lista koji zatim potrese slušne stanice koje su na njoj pa one gornjim krajem na kojem su vlasasti produžeci udare u mekanu pokrovnu opnu i tako ostvaruju mehanički podražaj te nastaje osjet zvuka određene visine. Pri tome svijanja dlačica u osjetnim stanicama stvaraju receptorski potencijal koji se kao akcijski potencijal prenosi vlaknima slušnog živca.

OSJETILO RAVNOTEŽE smješteno je u nutarnjem uhu i to u predvorju labirinta i u polukružnim cijevima.

OSJETILO NJUHA čine osjetilne stanice smještene u sluznici koja oblaže gornji dio gornjega nosnog hodnika i gornje nosne školjke te najgornji dio nosne pregrade. To je područje veličine 5 cm², a sadrži nekoliko milijuna osjetilnih stanica koje su okružene potpornim stanicama. Osjetilne stanice imaju kratke i debele izdanke nazvane njušnim štapićima s kojih do sluznične površine strše njušne dlačice ili cilije. Živčana vlakna tih stanica oblikuju brojne tanke živce koji ulaze u lubanju i nastavljaju se u njušni dio mozga.

OSJETILO OKUSA čine osjetilne stanice okusnih čaški koji se uglavnom nalaze u jezičnim bradavicama. Okusne se stanice nalaze u sitnim gljivastim bradavicama koje su razmještene na vrhu, prednjem kraju i rubovima jezika, te na okruženim bradavicama i na listastim bradavicama koje se nalaze na stražnjem kraju i uz korijen jezika. Uz okusne se čaške uvijek nalaze i male sluzne žljezde. Od osjetnih se stanica u dnu okusne čaške nastavljaju živčana vlakna što se priključuju sklopu trodijelnoga, jezičnoždrijelnoga i lutajućeg živca i prenose okusne podražaje središtima u produženoj moždini, a odatle u koru mozga.

LITERATURA:

• Krmpotić-Nemanić J.: Anatomija čovjeka, Medicinska naklada, Zagreb 1990.
• Keros P., I. Andreis, M. Gamulin: Anatomija i fiziologija, Školska knjiga, Zagreb 1997.

Saša Božić
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb