Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Krvotok čovjeka sastoji se od srca i krvnih žila. Neke krvne žile idu od srca prema periferiji i zovemo ih arterije, dok druge žile idu s periferije tijela prema srcu, a zovemo ih vene. Krvotok čovjeka podijeljen je u dva dijela: mali i veliki krvotok. Mali krvotok služi za pročišćavanje krvi u plućima, tj. izmjenu plinova u plućima (primanje kisika i otpuštanje ugljičnog dioksida) i nazvan je plućnim krvotokom. Veliki krvotok nosi hranjive sastojke i kisik do svih stanica tijela gdje završava najsitnijim žilicama, kapilarama. U perifernim dijelovima tijela u krv dospijevaju otpadni produkti mijene tvari u stanicama, prvenstveno ugljični dioksid. Veliki krvotok nazvan je i tjelesni krvotok. Srce je središnji organ koji tjera krv kroz sustav krvnih žila. U skladu s postojanjem dvaju krvnih optoka i srce je podijeljeno u dva dijela, tj. desni i lijevi koji se opet svaki dijele na pretklijetku i klijetku pa govorimo o desnom i lijevom srcu.

Slika 1. Presjek srca

Iz desnog srca započinje mali krvotok. Venska krv iz tijela dolazi u desnu pretklijetku pa u desnu klijetku a odatle venska krv odlazi u pluća. Iz desne klijetke izlazi plućno arterijsko stablo (truncus pulmonalis) koje se dijeli na lijevu i desnu plućnu arteriju. Lijeva plućna arterija (arteria pulmonalis sinistra) vodi krv u lijevo plućno krilo, dok desna plućna arterija (arteria pulmonalis dextra) vodi krv u desno plućno krilo. U plućima se nalazi kapilarna mreža oko svakog plućnog mjehurića (alveola) i tu venska krv ispušta ugljični dioksid, a prima kisik i postaje arterijska krv. Iz pluća arterijsku krv odvode plućne vene (venae pulmonales) u lijevu pretklijetku gdje završava mali krvotok.

Slika 2. Shematski prikaz plućnog i tjelesnog krvotoka

Iz lijeve pretklijetke krv prelazi u lijevu klijetku gdje započinje veliki krvotok. Iz lijeve klijetke izlazi najveća krvna žila čovjeka, aorta, koja se dijeli u sve manje ogranke za cijelo tijelo. Aortu možemo podijeliti u nekoliko dijelova: početni uzlazni dio (aorta ascendens), zatim luk kojim aorta zavija prema dolje, a zove se aortin luk (arcus aortae) i nakon njega silazni dio aorte (aorta descendens). Prema smještaju silaznu aortu dijelimo u prsnu aortu (aorta thoracica) i trbušnu aortu (aorta abdominalis). Iz luka aorte izlaze: truncus brachiocephalicus, lijeva zajednička karotidna arterija (arteria carotis communis sinistra) i lijeva potključna arterija (arteria subclavia sinistra). Lijeva zajednička karotidna arterija vodi krv u veći dio lijeve polovice glave i vrata, a lijeva potključna arterija vodi krv u lijevu ruku i manji dio lijeve polovice glave i vrata. Truncus brachiocephalicus se dijeli u dvije grane: desna zajednička karotidna arterija (arteria carotis communis dextra) i desna potključna arterija (arteria subclavia dextra). Desna zajednička karotidna arterija vodi krv u veći dio desne polovice glave i vrata, a desna potključna arterija vodi krv u desnu ruku i manji dio desne polovice glave i vrata. Lijeva i desna zajednička karotidna arterija dijele su u vanjsku karotidnu arteriju (arteria carotis externa) i unutrašnju karotidnu arteriju (arteria carotis interna). Potključna arterija nastavlja se u pazušnu arteriju (arteria axillaris), a pazušna u nadlaktičnu arteriju (arteria brachialis). Nadlaktična arterija se konačno dijeli u palčanu arteriju (arteria radialis) i lakatnu arteriju (arteria ulnaris). Prsna aorta daje ogranke za organe prsne šupljine, i to: visceralne ogranke (za organe) i tzv. parijetalne ogranke (za stijenku prsnog koša). Od trbušne aorte također odlaze parijetalni i visceralni ogranci ali za organe trbušne šupljine. Aorta descendens se na kraju dijeli u lijevu i desnu zajedničku ilijačnu arteriju (arteria iliaca communis). Zajednička ilijačna arterija dijeli se u dvije grane: vanjsku ilijačnu arteriju (arteria iliaca externa) i unutrašnju ilijačnu arteriju (arteria iliaca interna) koje opskrbljuju krvlju zdjelicu i noge. Vanjska ilijačna arterija nastavlja se u bedrenu arteriju (arteria femoralis), a bedrena u zakoljensku arteriju (arteria poplitea). Zakoljenska arterija se dijeli u prednju arteriju potkoljenice (arteria tibialis anterior) i stražnju arteriju potkoljenice (arteria tibialis posterior). Svi ogranci aorte napokon završavaju kapilarama preko kojih se izmjenjuju tvari i plinovi između stanica i krvi. Nakon toga krv postaje venska, tj. zasićena ugljičnim dioksidom i vraća se prema srcu sustavom vena, i to sve većim venama koje se konačno slijevaju u dvije glavne vene, donju i gornju šuplju venu. Donja šuplja vena (vena cava inferior) prima krv svih vena ispod razine dijafragme (ošita), a gornja šuplja vena (vena cava superior) prima krv svih vena iznad razine dijafragme. Donja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve zajedničke ilijačne vene (vena iliaca communis), a svaka zajednička ilijačna vena nastaje spajanjem vanjske ilijačne vene (vena iliaca externa) i unutrašnje ilijačne vene (vena iliaca interna) koje skupljaju krv iz nogu i zdjelice. Vanjska ilijačna vena nastavlja tijek bedrene vene (vena femoralis), a bedrena vena tijek zakoljenske vene (vena poplitea). Do razine zakoljenske arterije svaku arteriju prate dvije vene, dok veće arterije udova prati samo po jedna vena. Vene udova možemo podijeliti u dvije skupine. Jednu tvore duboke vene smještene u mišićnom sloju, a drugu površinske vene smještene izravno pod kožom. Zakoljenska vena skuplja krv iz dubokih vena potkoljenice. Krv iz površinskih vena skuplja se u maloj skrivenoj veni (vena saphena parva) koja se ulijeva u zakoljensku venu, i velikoj skrivenoj veni (vena saphena magna) koja se ulijeva u bedrenu venu. Pritoke donje šuplje vene dijelimo u parijetalne pritoke što krv dovode iz stijenki trbušne šupljine i u visceralne pritoke koji dolaze od nekih organa trbušne šupljine. U donju šuplju venu ulijevaju se i jetrene vene (venae hepaticae) koje dovode krv koju jetra prima od vlastite arterije i od vene vratarice (vena portae). Vena vratarica tvori funkcionalni krvotok jetre, tj. dovodi u jetru krv iz probavnog sustava i slezene. Gornja šuplja vena nastaje spajanjem desne i lijeve brahiocefalične vene (vena brachiocephalica). Brahiocefalične vene (dextra i sinistra) nastaju spajanjem unutrašnje vratne vene (vena jugularis interna) i potključne vene (vena subclavia). Unutrašnja vratna vena skuplja vensku krv glave i vrata. Potključna vena skuplja vensku krv iz ruke i dijela glave i vrata. U potključnu venu nastavlja se pazušna vena (vena axillaris) koja skuplja krv iz dubokih i površinskih vena ruke. Dvije glavne površinske vene ruke su vena cephalica i vena basilica koje se ulijevaju u duboke vene nadlaktice ili pazušne šupljine. Uz njih je još važna i vena mediana antebrachii. U laktu cefalička vena daje poprečnu spojnu granu za venu beziliku, a to je vena mediana cubiti. U području lakta nalazi se i najvažnija među spojnim granama površinskog i dubokog venskog sustava. To je vena mediana cubiti profunda. U gornju šuplju venu ulijeva se i neparna vena (vena azygos) koja povezuje sustav gornje i donje šuplje vene. Neparna vena počinje na desnoj strani tijela kao vena lumbalis ascendens koja je anastomozama povezana sa zajedničkom ilijačnom venom. Najznačajniji pritok neparne vene je vena hemiazygos koja počinje na lijevoj strani tijela jednako kao neparna vena na desnoj strani. Obje šuplje vene ulijevaju se u desnu pretklijetku i tu završava veliki krvotok.

Slika 3. Osnovne krvne žile u tijelu čovjeka

Literatura:

• KEROS P., PEĆINA M. (1977) Temelji anatomije čovjeka. Medicinska naklada: 177-201.
• Mali anatomski atlas NAŠE TIJELO za VIII razred osnovne škole i za škole drugog stupnja. Školska knjiga (1970)

Jelena Bačan
Student 4. godine, smjer: profesor biologije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb