bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

402. Možete li mi nešto reći o građi stabla?

 

Vegetativni organi stabla su list, stabljika i korijen. Listovi vrše funkcije asimilacije, transpiracije i gutacije. Listovi mogu biti dorzoventralni (razlikuju se gornja i donja strana lista, npr. bukva, grab, hrast) ili ekvifacijalni (ne pokazuju razliku u građi i obojenju gornje i donje strane lista (npr. borovi, neke podvodne biljke). Plojka je najbitniji dio lista, sa svih strana je obavijena epidermom. Na donjoj strani lista nalazi se velik broj puči, dok ih na gornjoj strani većinom nema.Epidermske stanice obično su pločastog oblika, imaju tanke bočne i unutarnje stijenke, a vanjska je zadebljala i prevučena lipofilnom kutikulom. Dio lista između dva sloja epiderme sastoji se od parenhima i žila. Ispod gornje epiderme razvijen je palisadni parenhim koji se sastoji od visokih stanica koje sadrže velik broj kloroplasta pa je tako palisadni parenhim tipično asimilacijsko tkivo. Ispod palisadnog nalazi se spužvasti parenhim koji ima velike intercelularne (međustanične) prostore i razmjerno malo kloroplasta.

Slika 1. Poprečni presjek lista Nerium oleander

Veliki intercelulari su u izravnoj vezi s pučima pa je spužvasti parenhim tkivo za prozračivanje. Na listovima se često nalaze brojne dlake koje većinom služe za zaštitu od pojačane transpiracije, no mogu služiti i od životinja ili imati karakter žlijezda. U unutrašnjosti lista mogu se kadkad susresti i žlijezde uljanice ili uljne tanice, a kod borova i smolenice.

Iako je građa stabljike kod različitih biljnih skupina dosta različita, mogu se kod svih razlikovati tri osnovna dijela: epiderma, primarna kora i centralni cilindar. Epiderma je tanak površinski dio koji se obično sastoji od jednog sloja stanica. Na epidermu se prema unutra naslanja drugi dio u obliku šupljeg cilindra, koji se zove primarna kora. Za razliku od epiderme primarna kora je redovno višeslojna, a ponekad kod nadzemnih stabljika sadrži kloroplaste, a kod podzemnih velike količine rezervne tvari. Treći, središnji dio stabljike je centralni cilindar. Na granici između primarne kore i centralnog cilindra nalaze se često ili endoderma ili škrobni ovoj, koji se uvijek sastoje od jednog sloja stanica. Ti slojevi pripadaju primarnoj kori i tvore njen granični sloj prema centralnom cilindru. Kada nije prisutan niti jedan od tih slojeva, nema oštre granice između primarne kore i centralnog cilindra. U centralnom cilindru ima dosta parenhima, kao i u primarnoj kori. Glavni dio centralnog cilindra su žile koje provode vodu i hranjive tvari. Između žila i endoderme nalazi se pojas tkiva koji se naziva pericikal. Kod dvosupnica i golosjemenjača nalazi se u sredini centralnog cilindra parenhimsko staničje koje tvori srčiku i proteže se između žila gdje tvori trake srčike. U srčiki se za vrijeme vegetacijskog mirovanja nakupljaju rezervne tvari.

Slika 2. Poprečni presjek stabljike kukuruza (Zea sp.)

Kako u primarnoj građi stabljike, tako i u primarnoj građi korijena razlikujemo tri dijela: rizoderma, primarna kora i centralni cilindar. Rizoderma korijena zadrži se na korijenu kratko vrijeme pa ugiba i isčezava skupa s korijenovim dlačicama. Tada vanjski sloj primarne kore, egzoderma, preuzima funkciju rizoderme. Unutarnji sloj primarne kore tvori endodermu koja sadrži Casparyeve pruge koja blokira kretanje vode kroz apoplast (međusobno povezani prostori staničnih stijenki). Kora se sastoji od nekoliko slojeva stanica. Centralni cilindar tvore provodni elementi ksilema kojim se provode voda i otopljene tvari u izdanak i floema kojim se provode metaboliti iz izdanka u korijen. Na vrhu korijena nalazi se korijenova kapa (kaliptra) koja se sastoji od parenhimskih stanica koje stvaraju velike količine sluzi, tako da se korijen prilikom prolaženja kroz zemlju kliže po svojoj sluzi i da vegetacijski vršak korijena bude zaštićen.

Slika 3. Poprečni prerez korijena

Literatura:

Linkovi:

 

Luka Bočkor
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije