bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

427. Molim vas ako mi možete objasniti razlike u opticajnom sustavu sisavaca i vodozemaca, kako izgleda krvotok vodozemaca, imaju li oni krvnu plazmu, leukocite i eritrocite, te razlikuju li se oni po strukturi od onih kod sisavaca.

 

Vodozemci imaju trodijelno srce, koje se sastoji od jedne mišićave klijetke (ventriculus) i dviju pretklijetki (atrium), koje imaju puno tanje stijenke. Uz srce vodozemaca, s leđne strane, smješten je venski zaton, u koji se nakuplja sva venska krv. Uz srce je smješten još i arterijski čunj (conus arteriosus) koji prelazi u glavno aortino deblo iz kojeg izlaze (Slika 1):

Iz debla glavinih arterija granaju se dvije glavine arterije:

Slika 1. Građa srca u žabe

Aortini lukovi tvore lijevi i desni luk. Lukovi se savijaju prema dolje i iza srca ujedinjuju u neparnu leđnu ili silaznu aortu (a. descendens), koja se pruža ispod kralješaka i daje niz žila za unutrašnje organe. Silazna aorta se na kraju dijeli na dvije zajedničke slabinske arterije (a. Iliaca communis), koje se dijele na unutrašnju i vanjsku. Od aortinog luka na svaku stranu se još odvajaju potključne arterije (a. subclavia). Na bazi aortinog luka nalazi se karotidna žlijezda (glandula carotis), koja se sastoji od nakupine stanica, brojnih krvnih zatona i živčanih završetaka. Karotidna žlijezda nema žljezdanu funkciju, već služi kao kemo- i baro-receptor (baro-receptor=receptor za tlak).

Plućno-kožna arterija ide u pluća, ali se prije ulaska u pluća od nje odvaja velika kožna arterija (a. cutanea magna), koja dovodi krv u toku kožnog disanja.

Venska (deoksigenirana) krv dolazi u srce preko dvije prednje šuplje vene (v. cava anterior) i stražnje šuplje vene (v. cava posterior), koje se ulijevaju u venski zaton. U prednje šuplje vene ulaze velike kožne vene (v. cutanea magna), koje dovode krv s kisikom iz kože (disanje preko površine kože). Iz venskog zatona krv ulazi u desnu pretklijetku, a oksigenizirana (arterijska) krv ulijeva se iz pluća u zajedničku plućnu venu (v. pulmonalis communis),koja ulazi u lijevu pretklijetku. Desna i lijeva pretklijetka otvaraju se u zajedničku klijetku. Kad se kontrahiraju pretklijetke, venska krv iz desne pretklijetke uđe u desnu stranu klijetke, a arterijska iz lijeve pretklijetke u lijevu stranu klijetke.

U klijetki se krv djelomično pomiješa zbog naglog stezanja. Kad se kontrahira klijetka, najprije u arterijski čunj poteče venska krv iz desne strane klijetke, zatim pomiješana arterijska i venska krv i na kraju arterijska krv iz lijeve strane klijetke

Loptasti zalistak u arterijskom čunju usmjerava vensku krv najprije u plućnu arteriju i dalje njome u pluća, zatim u drugoj etapi kontrakcije klijetke pomiješanu arterijsku i vensku krv u lijevi i desni luk aorte, iz koje se ona dalje potiskuje po tijelu. Na kraju se arterijska krv, koja u arterijskom čunju dolazi iz lijeve strane klijetke, usmjerava u glavine arterije, tako da u glavu vodozemaca, dolazi isključivo oksigenizirana arterijska krv.

Slika 2. Građa optjecajnog sustava u žabe

 

Slika 3. Srce sisavaca

Za razliku od vodozemaca, srce sisavaca je četverodijelno, građeno je od dvije pretklijetke (atrium) i dvije klijetke (ventriculus). Kod sisavaca je klijetka pregrađena u dva dijela što onemogućije miješanje krvi. Potpuna odvojenost venske i arterijske krvi dovela je do jačeg razvitka lijeve klijetke te do nastanka toplokrvnosti.

Venski zaton je kod sisavaca potpuno uključen u desnu pretklijetku (nije zasebno kao kod vodozemaca) pa prednje i stražnje šuplje vene ulaze neposredno u nju.

Bitna razlika je i u tome da sisavci imaju veliki i mali optok krvi koji kod vodozemaca izostaju. Kod malog optoka venska krv ide iz desne klijetke plućnom arterijom u pluća gdje se odvija izmjena plinova. Iz pluća se oksigenirana krv vraća plućnom venom u lijevu pretklijetku, a iz nje u lijevu klijetku. Veliki optok započinje kada krv iz lijeve klijetke odlazi u lijevi aortin luk, iz kojeg pod srčanim pritiskom krv dalje struji u glavu i sve unutrašnje organe.

Slika 4. Veliki i mali optok krvi

Sisavci nemaju karotidnu žlijezdu. Bubrežni vratarnički sustav kod sisavaca nije razvijen već postoji samo vratarnički (portalni) sustav jetre. To znači da kroz bubreg prolazi samo arterijska krv. Vodozemci imaju razvijen i bubrežni i jetreni vratarnički sustav. U sisavaca ne postoji velika kožna vena i arterija koje su vodozemcima potrebne prilikom disanja preko kože i nadoknađivanja manjka kisika uzrokovanog djelomičnim mješanjem krvi i njezinim odlaskom u organe tijela. Sisavci imaju dvije vene kojih nema u vodozemaca, a to su v.azygos i v.hemizygos. Te vene skupljaju vensku krv iz prsnog koša i asimetrično su postavljene.

Slika 5. Optjecajni sustav u konja

Krv vodozemaca sastoji se od krvnih stanica i krvne plazme. Krvne stanice su eritrociti (crvene krvne stanice), leukociti (bijele krvne stanice) i trombociti (krvne pločice). Eritrociti vodozemaca su puno veći od eritrocita sisavaca (npr. kod vodozemaca mogu biti veličine 65 x 13 x 13,5 mm, dok kod sisavaca su veličine 12 x 5 x 8 mm) i imaju jezgru. Eritrociti sisavaca nemaju jezgru pa stoga nisu prave stanice. Sisavci su jezgru izgubili tijekom evolucije, kao prilagodbu na bolji prijenos kisika u tijelu (znamo da jezgra u stanici troši najviše kisika). Eritrociti se stvaraju u slezeni i bubrezima, a kod nekih vodozemaca i u koštanoj srži. Vijek trajenja im je 100 dana, kao i kod sisavaca, nakon čega se uništavaju u slezeni i jetri. Hemoglobin vodozemaca ima smanjeni afinitet za kisik, za razliku od sisavaca, ali veću tolerantnost prema ugljičnom dioksidu. Leukociti vodozemaca postoje u tri tipa:

Literatura:

Linkovi:

 

Vesna Živković
Student 4. godine, smjer: profesor biologije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije