Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Draga Tina! Prije nego "uplovimo" među ravnokrilce moram napomenuti da žohari i bogomoljke ne spadaju u nadred Orthopteroida - ravnokrilaši za razliku od preostalih gore navedenih kukaca.

Neoptera - novokrilaši
Odjel Polyneoptera - mnogonovokrilaši
Nadred Blattopteroida Blittopterimorphia - žoharokrilaši
Red Dictyoptera - žoharaši.

Srednje veliki do veliki kukci, obično sploštena tijela. Dugih ticala, s jakim nogama za hodanje. Imaju snažne usne organe za grizenje. Pri mirovanju slože krila jedno iza drugog nad zadak. Prednja su krila obično čvršće hitinizirana, a stražnja su proširena velikom analnom lepezom. Neki su i bez krila. Začani privjesci su im člankoviti, leglica je smanjena, a jajašca polažu spojena u jajne omotiće, ooteke, koje neki nose određeno vrijeme i sa sobom. Žoharaši su žohari i bogomoljke.

Budući da se hrane otpacima, na nogama lako prenose različite čahure praživotinja i bakterije (salmonele). Kako se njima hrane štakori, žohari ih zaraze štakorskom trakavicom (Hymenolepis diminula).

Žoharaši su najstariji poznati kukci (već od donjeg karbona), te su nekad bili najčešći kukci. Poznato ih je mnogo fosilnih, a recentnih je opisano oko 3 500 vrsta. Najdulja vrsta je Megaloblatta longipennis (9,5 cm do vrha krila).

Porodica Polyphagidae. Eremoblatta sp. živi u polupustinjama. Articola sp. Duga 5 mm, bez krila, boravi u mravinjacima nekih mrava u toplim područjima.

Porodica Panesthiidae. Panesthia sp. jede drvo.

Porodica Blaberidae. Često se s bananama prenese u Europu Panchlora sp., koja je zelene boje i ovoviviparna. Perisphaeria sp., ženka je beskrilna i može se saviti u klupko.

Porodíca Blattidae (žohari). Blatta orientalis, crni žohar. Mužjak ima velika krila, a ženka samo neznatne ostatke. Vrlo je proždrljiva. Kad ne nađe namirnice, grize papir, kožu i odjeću, pa načini velike štete. Rasprostranjena je po čitavu svijetu. Periplaneta australasiae, 2,3 - 3 cm duga, "kozmopolit".

Porodica Nyctiboridae. Toj porodici pripada najveća vrsta podreda, Megaloblatta logipennis, u koje su krilata oba spola.

Porodica Blattellidae. Blattella germanica, smeđi žohar. Krilata su oba spola. Razvoj traje 4 -8 tjedana. Duga je 1-1,3 cm, "kozmopolit" je. Ectobius lapponicus, šumski žohar. Dugačak je 0,65 -1,3 cm, smeđe je boje. Živi u šumama ispod lišća i kamenja. Rasprostranjen je do sibirske tundre i polarnog kruga, kao nijedan od žohara.

Podred Mantodea - bogomoljke. To su veliki grabežljivi kukci koji imaju pomičnu glavu s velikim izbočenim očima. Prvi im je prsni kolutić jako produljen, a velike i snažne noge preobražene su za grabež te ih obično drže uzdignute. Druga dva para nogu služe im za hodanje. Prednja krila su čvršće i uže tegmine, a velika analna lepeza može se presložiti.

Bogomoljke se zadržavaju na grančicama te pomoću uzdignutog prednjeg kolutića i prednjih nogu okreću glavu na sve strane vrebajući kukce koji oko njih lete. To su izrazito sunčane životinje pa gotovo sve žive u toplim krajevima. Ženke snesu jaja u gomilama u pjenušastom jasnom omotu koji prilijepe na biljke ili kamenje. Poznato ih je oko 1800 vrsta, a mnoge imaju neobičan i sablasstan izgled. U fosilnom stanju jedva su poznate. Najveća vrsta je Toxodera sp. (do 16 cm).

Porodica Metallyticidae. Jugoistočnu Aziju nastanjuje Metallycus sp.

Porodica Eremiaphilidae. U pustinjama sjeverne Afrike i Azije živi Eremiaphila sp. 1 - 4,5 cm dugačka, i Heteromitarsus sp.

Porodica Hymenopodidae. Žive u cijelom svijetu osim u Australiji. Poznatija je vrsta Hymenopus coronatus.

Porodica Mantidae (bogomoljke). Najpozznatija je vrsta Mantis religiosa, obična bogomoljka, duga do 7 cm. Različite je zelene, žućkaste i smeđaste boje, što ovisi o travi i grmlju gdje boravi. Kod nas je česta Idolum diabolicum, đavolji cvijet, ima proširene noge za grabež koje su šarenih boja.

Nadred Orthopteroida - ravnokrilaši

Red Orthoptera - ravnokrilaši. Srednje su veliki do veliki kukci. Velika im je glava postavljena uspravno, kraća ili dugačka, četinasta ticala imaju mnogo jednakih članaka. Stražnje noge su im pojačane i produljene za skakanje. Prednja krila obično su uska tegmina koja su pri mirovanju položena na zatku poput krova. Nježna stražnja krila povećana su prostranom analnom lepezom i za mirovanja složena po duljini ispod prednjih krila. Većina ravnokrilaca su slabi poletarci, a dobro lete samo putničke šaške. Mužjaci obično imaju stridulacijske organe kojima glasno zriču za toplih ljetnih večeri. Za slušanje imaju timpanalne organe u različitom položaju. Ženke obično imaju leglicu. Gotovo svi ravnokrilci drže se tla, gdje se djelomično hrane biljkama, a djelomično su grabežljivci te love druge kukce. Poznati ih je 15000 vrsta i najviše se zadržavaju u vrućim krajevima.

Porodica Gryllidae, šturci. Imaju stražnje noge skakalice. Tijelo im je debelo i valjkasto, a glava krupna. Ženka obično ima okruglu ravnu leglicu. Krila su im često reducirana, a u nekim slučajevima stražnja su dulja od prednjih. Mužjaci se glasaju taku da taru oba prednja krila jer je na svakom jedan organ za stridulaciju. Šturci žive ispod zemlje u hodnicima i šupljinama koje sami iskopavaju, a hrane se korjenjem i raznim životinjskim tvarima. Njihove se ličinke izlegu u ljetu i prezime u zemlji. Gryllus campestris, poljski šturak, tamno smeđe je gotovo crne boje. Na sunčanim obroncima iskopa rupe, a na malom ravnom prostoru ispred rupe zriče mužjak. Acheta (Gryllus) domesticus, kućni šturak je pomoću čovjeka postao kozmopolit. Svjetlosmeđe je boje. Boravi u toplim mjestima u kućama. U noćnoj tišini mužjaci ugodno zriču. Kinezi toliko vole njihovo zrikanje da šturke drže u malim kavezima. U našim krajevima poznati su još: Melanogryllus desertus - stepski šturak, Tartarogryllus burdigalensis, Medico gryllus frontalis itd.

Porodica Tettigoniidae - konjici (skakavci). Imaju timpanalne organe zatvorene u pukotini. Porodica ima oko 320 vrsta, od kojih u Hrvatskoj prebiva oko 70, npr. Phaneroptera falcata, Saga pedo, Leptophyes punctissima, Tettigonia (Locusta) viridisima - zeleni konjic,..

Literatura:

• Literatura: I.Matoničkin, I.Habdija, B.Primc-Habdija (1999.): Beskralješnjaci. Školska knjiga, Zagreb.

Goran Duić
student 4. godine, smjer: prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb