Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Razred: Insecta (Hexapoda) - kukci
Nadred: Hymenopteroida - opnokrilaši
Nadredu pripadaju 2 reda: Hymenoptera (opnokrilci) i Strepsiptera (lepezari)

Skupni naziv: Pterygota - krilaši

Krilati su se kukci tijekom Zemljine prošlosti vjerojatno razvili iz kopnenih prakukaca koji su bili slični zigentomima. Kod njih su se na prsnim kolutićima razvile postrane izbočine kože, paranota, koje su se na srednjem i stražnjem prsnom kolutiću sve više povećavale i razvile u krila. Već iz doba karbona poznati su prakrilaši Palaeodictyoptera, koji su imali sva svojstva krilatih kukaca, a u velikim krilima potpun raspored uzdužnih i poprečnih rebara. U svojoj daljnoj evoluciji krilati su se kukci razilazili u mnogo smjerova, što se očitovalo i u njihovim posebnim prilagodbama koje su obilježene morfološkim svojstvima i načinom preobrazbe.

Red: Hymenoptera - opnokrilci.

To su mali do veliki kukci kojima tijelo nije nikada spljošteno. Na pokretnoj glavi su velike sastavljene oči koje se kod mužjaka gotovo sastaju. Osim njih postoje još 3 jednostavna oka. Ticala su im obično koljenasta i na velikom osnovnom dijelu, stručku, imaju bič od 11 do 12 jednakih članaka. Usni organi preobraženi su u organe za grizenje i lizanje pa su donje čeljusti i donja usna manje-više produljeni. Kod većine opnokrilaca prvi je kolutić zatka uklopljen u prsa. Imaju dobro izgrađena opnena krila koja učvršćuje manji broj uvijek jednako raspoređenih rebara. Prednja krila su veća od stražnjih, a na prednjem rubu stražnjih krila su kvačice koje zahvaćaju za uvrnuti stražnji rub prednjih krila pa su pri letu oba para krila povezana u funkcionalnu cjelinu. Ima opnokrilaca i bez krila, npr. radnici u nekim zadrugama. Obične noge za hodanje imaju na stopalu 5 članka, a često i dvodijelnu prijanjaljku. Ženke imaju ravnokrilnu leglicu u obliku pile ili svrdla. Ona je sastavljena od 3 para privjesaka koji na zatku strše slobodno ili su uvučeni u zadak, a rijetko su jako smanjeni. Kod dijela opnokrilaca leglica je preobražena u žalac s otrovnim žlijezdama. Mozak im je dobro razvijen. Kako najveći dio opnokrilaca dugo i ustrajno leti, uzdužne grane uzdužnica proširene su im u zračne vrećice. Imaju potpunu (holometabolnu) preobrazbu, koja uključuje stadij kukuljice. Ličinke širokozačanih opnokrilaca slične su gusjenicama i žive slobodno. Najviše se hrane lišćem.

Ličinke utegnutozačanih opnokrilaca su bez nogu i žive ili nametnički u drugim kukcima, ili u biljkama, ili pak u gnijezdima, a hrane se biljnim ili životinjskim tvarima koje nalaze na tim mjestima, ili im hranu donose odrasli.

Svi su, osim nekih najezica, kopneni kukci. Odrasli su grabežljivci, ili se hrane peludom i nektarom. Poznato je više od 100 000 vrsta, od toga u vodama na kopnu Europe 74 vrste.

Porodica Formicidae - mravi

Zadružni su opnokrilci koji žive u velikim organiziranim zajednicama. Uz krilate mužjake i ženke, u njihovim zajednicama ima mnogo više oblika koji su spolno zakržljale ženke. I one imaju otrovnu žlijezdu koja uglavnom izlučuje mravlju kiselinu. Izlučinu ispuštaju pomoću žalca, a ako ga nemaju, najprije čeljustima načine ranu pa je poštrcaju tom izlučinom.

Po veličini glave i čeljusti te prema poslovima među njima se često razlikuju "radnici" i "vojnici". Mravi grade stanove u trulim stablima, u zemlji, ili prave humke od nanesenih tvari. U mravinjacima održavaju najveću čistoću, što je preduvjet za njihov zajednički život. Mravi ne spremaju hranu za zimu, već se zavuku u dublje dijelove, gdje zajedno sa ženkama ukočeni prezime. U proljeće ženka iznese jajašca, a "radnici" marljivo i brižljivo njeguju ličinke. One se zakukulje u jajastim zaprecima koji se nazivaju mravljim jajašcima. Iz njih izlaze beskrilni "radnici". Ljeti se pojave i krilate spolne životinje koje izlijeću iz mravinjaka u rojevima i u letu se pare. Nakon toga mužjaci uginu, a ženkama otpadnu krila, te ih radnici odnesu natrag u mravinjake da nose jajašca, ili one osnuju s dijelom "radnika" nove mravinjake. Ženke mrava dožive i 15 godina.

Slika 1. Vrsta mrava Formica rufa		Slika 2. Vrsta mrava Lasius flavus

U vrućim krajevima goleme čete putujućih mravi (Dorylini) često poduzimaju daleka putovanja na kojima unište sve što mogu pojesti pa opustoše velika područja. Mravi rezači načine mnogo štete jer odrežu sve lišće na mladim biljkama i drveću. Drugi su pak mravi korisni jer progone termite, žohare i druge štetne kukce ili uništavaju gusjenice u šumama. Mnogi mravi, osobito "pljačkaši" (Eciton), pljačkaju druge mravinjake. Neki se, npr. amazonci, upuštaju u velike borbe s drugim mravima, otimaju im ličinke i othrane ih u svojim mravinjacima za "robove". Mravi polaze u borbu organizirano, svrstani u "čete". Tropski mravi rezači uzgajaju u svojim podzemnim mravinjacima na podlozi od izgrizenog lišća micelije gljiva kojima se hrane. Mravi sjemenari skupljaju za hranu sjemenke i zrnje, koje u velikoj količini skupe u ambarima. Mravi medari (Myrmecocopus), opet, spremaju med i drže ga u posebnim mravima, kojima se od velike količine meda zadak nadme u okrugli mijeh.

Mrava ima više od 6 000 vrsta. Ponašanje mrava i njihova djelatnost dokazuju visok stupanj organiziranosti.

Porodica Vespidae - ose

Srednje su veliki do veliki opnokrilci, obično crne i žute boje. Tijelo im je vitko i glatko. Usni su im organi preobraženi zagrizenje i lizenje. Žalac osa ima glatke bodlje. Ose njeguju svoje leglo. Kod njih su krilate i radilice. Ženke samotarnih osa grade nastambe u pijesku i na stabljikama biljaka od pijeska i gline, a samo ih rijetko napune medom. Obično u njih nanesu kukce, osobito gusjenice i pauke. Druževne ose grade gnijezda od sažvakana drva, od kojeg načine tvar poput papira. Od te tvari izgrađuju pločaste omote i pravilne šesterokutne stanice koje slože zajedno u saće. Saće od jednog reda stanica postavljaju otvoreno na granje, u rupe ili u duplje. One koje naprave više redova saća, ovijaju to zajedničkim listastim ovojem, a s donje strane ostave otvor za ulaz.

Ženka koja prezimi u proljeće osnuje osinjak. Njezini su potomci u proljeće i ljeto same radilice koje grade i proširuju osinjak i hrane ličinke. Tijekom ljeta pojave se i veće radilice koje mogu nositi i jajašca iz kojih se partenogenetički (bez oplodnje) izlegu samo mužjaci. Ličinke se hrane sa sažvakanim kukcima, a odrasle ose zakukulje u nježnu zapetku u zatvorenoj stanici. Ose se obično hrane slatkim tvarima i medom pa ga neke i spremaju, npr. galska osa. Tek u kasno ljeto pojave se mužjaci i ženke koji se pare u svadbenu letu. Mužjaci brzo uginu, u jesen uginu i sve radilice, a samo sparene ženke prezime ispod kamenja i mahovine i sljedeće godine osnuju novu zadrugu.

U vrućim se krajevima zajednice osa ne raspadaju kao kod nas, nego su njihovi osinjaci trajni te u njima ima više ženki. Te se ose roje kao i naše pčele. Polistes gallicus, galska osa, pričvrsti svoj mali otvoreni sat od 20-ak stanica jačim drškom ispod strehe, na plotove, grmlje ili ispod izbočena kamena. Dolichovespula silvestris, šumska osa, načini veliki osinjak od nekoliko satova umotan u nekoliko listova, a pričvrsti ga u krošnjama drveća. Paravespula vulgaris, obična osa, izgradi veliki kuglast osinjaku zemlji. Vespa crabro, ljuti stršljen, pravi velike osinjake u šupljem drveću, rupama u zidu ili nekom zakutku ispod krova.

Slika 2. Vrste osa Vespa crabro (A), Paravespula vulgaris (B) i Polistes gallicus (C)

Porodica: Apidae - pčele
Potporodica: Bombinae - bumbari
Potporodica: Meliponinae - tropske pčele
Potporodica: Apinae - prave pčele

Potporodica Bombinae - bumbari

Imaju zdepasto, gusto dlakavo tijelo, većinom crno sa žutim, bijelim ili crvenkastim pojasima. Svoja jednostavna gnijezda prave najviše u rupama ispod zemlje. U njima je, uz ženku, manji broj radilica, oko 50 - 200, rijetko do 500. Zadruge bumbara su jednogodišnje. Oni ne rade pravilno saće, nego najčešće rade hrpice od peluda koje oblože voskom da se ne rastepu. U svaku hrpicu ženka snese po više jaja. Ličinke se hrane peludom. Svaka ličinka izgrize u svojoj hrpici jamicu poput stanice. U njoj raste i konačno se zakukulji u jajastu zapretku pa se mjesto hrpice peluda nađe kup razbacanih zapredaka.

Gnijezdo bumbara osniva ženka koja je prezimila. U početku ona njeguje prve mlade radilice, a poslije one preuzmu njezine poslove. Često su radilice bumbara različite veličine, prve su malene, poslije su sve veće pa neke od njih nose i neoplođena jaja. U jesen se pojave potpuno razvijene ženke i mužjaci, koji se pare i uginu, kao i sve radilice, a sparene ženke prezime. Kao i kod osa, i gnijezda su bumbara u vrućim krajevima stalna.
Među bumbarima ima i kukavičjih oblika, a to su vrste potporodice Psithyrinae, lažibumbari, koji su slični bumbarima, a svoja jaja podmeću u gnijezda bumbara.

Potporodica Meliponinae - tropske pčele

Malene su tropske pčele bez žalca. Gnijezda grade ponajviše u šupljem drveću. Saće je u njima obično postavljeno vodoravno, s jednim redom stanica. U gnijezdu je samo jedna ženka. Stanice saća u kojima se razvijaju ličinke radilice napune peludom i medom prije nego što ženka snese jaja, a zatim ih zatvore poklopčićem. Izvan prostora sa saćem radilice načine velika, nepravilna bačvasta spremišta za med i pelud. Melipona anthidioides česta je u Brazilu.

Potporodica Apinae - prave pčele

To su najpotpunije razvijeni zadružni cvjetari. Takva je i naša Apis mellifica, pčela medarica ili mnogo veća A. dorsata, indijska pčela, iz Indije. Za obavljanje raznih poslova u zadružnom životu imaju važnu ulogu feromoni čiji su česti sastojci esteri. Svojim radom radilice uzdržavaju zajednicu pčela. U sklonjenim dupljima prave uspravno saće od voska. Vosak dobivaju posebnom preradom meda i izlučuju ga kao malene listiće na trbušnim pločicama na 4 posljednja kolutića zatka. U manje stanice saća pčele spremaju zalihe meda i peluda i u njima uzgajaju ličinke radilica. U većim stanicama saća čuvaju med i othranjuju ličinke trutova. U određeno vrijeme na rubu saća načine nekoliko velikih nepravilnih stanica, matičnjaka, u kojima uzgajaju ličinke matica. Kad su stanice napunjene medom, ili u njima dorastu ličinke da se zakukulje, tada ih radilice pokriju voštanim pločicama. Čitav razvitak radilice traje 21 dan, truta 24 dana, a matice samo 16 dana.

U košnicama pčele imaju samo jedan mali otvor, leto, a sve pukotine radilice začepe propolisom, smolom koju skupe na pupovima biljaka pa je košnica potpuno zatvorena. U njoj živi samo jedna matica. Ona u stanice saća nese jajašca. U jednom danu snese ih i do 3000. Poslovi radilica su podijeljeni: jedne donose med, druge spremaju vosak, treće hrane leglo, posebne pospremaju košnicu itd. Trutovi se pojavljuju u malom broju samo za rojenja. U košnici s 20 000 - 30 000 radilica ima 200 - 300 trutova. Oni "ništa ne rade" pa ih u jesen radilice izguraju van gdje svi uginu. Na početku zime uginu i mnoge radilice. Ostale radilice prezime sa maticom. Hrane se spremljenom hranom i zajednički održavaju stalnu temperaturu u košnici.

U proljeće matica nese najprije oplođena jajašca u stanice saća iz kojih će se razviti radilice. Poslije, kada već ima puno radilica, matica snese i neoplođena jajašca u stanice saća iz kojih će se razviti trutovi. Tada radilice načine i nekoliko matičnjaka u koje matica u stalnim razmacima snese po jedno oplođeno jajašce. Te ličinke radilice hrane obilnije posebnom matičnom hranom i od njih uzgoje potpune ženke, mlade matice.

Prije nego što izađe prva mlada matica, stara ostavi košnicu s dijelom radilica. To je roj prvijenac. Mlada matica poubija žalcem sve ostale matice koje se još razvijaju u matičnjacima i ostane u košnici sama. Međutim, ako je zadruga dovoljno jaka, izađe i ona, prije nego se pojavi druga matica, s dijelom radilica iz košnice. To je roj drugijenac. Ubrzo nakon što je ostavila matičnjak, mlada matica izlazi iz košnice na svadbeni let i nakon parenja se opet vrati u košnicu. U sjemenom spremištu ona ima dovoljno sjemena za čitav život, koji traje 4 - 5 godina. Ako se staroj matici iscrpi zaliha sjemena, ona leže samo neoplođena jajajšca, kao i matica koja se nije parila. Katkada mogu i radilice nesti jajašca, koja su također neoplođena pa iz svih tih nastaju samo trutovi. Vrlo mlade ličinke radilica, ako nisu starije od 3 dana, mogu se posebnom hranom uzgojiti u matice.

Svaka radilica tijekom života obavlja različite poslove u košnici. Pčele nalaze hranu pomoću mirisa, prepoznavanjem boja i oblika.

Osim meda i voska kao osnovnih pčelinjih proizvoda, sve veću važnost danas dobiva pelud, propolis, matična mliječ i pčelinji otrov.

Literatura:

• I.Matoničkin, I.Habdija, B.Primc-Habdija (1999.): Beskralješnjaci. Školska knjiga, Zagreb.

Goran Duić
student 4. godine, smjer prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb