Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Pingvini pripadaju razredu ptica, ali ne mogu letjeti, jer su im zakržljala krila no ta ista krila im služe kao peraje pri plivanju tj. ronjenju u moru. Odlični su ronioci i plivači pa im ta vještina određuje jelovnik koji čine ribe i mekušci. Sve vrste se odlikuju bijelim prsima i plavim do crnim leđima. Razlika između mužjaka i ženke nije uočljiva kao kod ostalih ptica.
Ukoliko želite pingvina za kućnog ljubimca preporučam prije svega provjeru IUCN-ove crvene liste i liste ugroženih vrsta uz napomenu da je trenutno 12 vrsta pingvina na crvenoj listi i od toga su tri vrste ugrožene, a to su: Eudyptes sclateri, Megadytpes antipodes, Spheniscus mendiculus.

Što se tiče vrsta koje bi uspjele preživjeti u umjereno kontinentalnoj klimi, o ledu su ovisni samo adelijski i carski pingvini. Druge vrste mogu opstati u toplijim krajevima, štoviše ostale vrste i žive u umjerenijim klimatskim uvjetima. No, ne treba zaboraviti činjenicu da su pingvini ptice "koje lete u moru" i da zatočeništvo teško podnose!!! Ako tome pridodamo i to da su pingvini na crvenoj listi mislim da s razlogom nećeš moći imati pingvina za ljubimca, ali to neće biti problem, jer ćeš "navijat za slobodne" pingvine.

PINGVINI OVISNI O LEDU

Prije dvadeset godina Biscoe (mjesto na Antartici) je bio stanište 2800 parova adelijskih pingvina. Ti su pingvini jedna od samo dvije vrste o ledu ovisnih polarnih pingvina (druga su vrsta carski pingvini) koji žive na Antarktici. Njihov se broj sveo na današnjih pukih oko tisuću parova, što je u skladu s istovjetnim 66-postotnim smanjenjem broja tih pingvina na susjednim otocima, gdje se broj njihovih parova u 30 godina drastično smanjio: s 32.000 parova na samo 11.000! Prebrojavanje je pokazalo da odumiruće adelijske pingvine potiskuju žutonogi pingvini, subarktička vrsta koje je počela migrirati prema Južnom polu iz umjerenijih podneblja, primjerice s Falklandskih otoka. Desetak parova žutonogih pingvina stiglo je na otok Biscoe početkom 1990-ih. Danas tu živi 660 parova.

Ponešto o carskim pigvinima:

Na najhladnijem mjestu na svijetu, na antarktičkom ledu gdje temperature mogu pasti i do minus 60 stupnjeva Celzija žive carski pingvini, najveće vrste među pingvinima. Visoki su čak 1,2 metra i teže od 30 do 40 kilograma. Postaju spolno zreli s četiri godine, a žive oko 20 godina. Jedu račiće, ribe i lignje.

Carski pingvini se razmnožavaju u ranu zimu po ledenjacima koji okružuju Antarktiku. Procjenjuje se da tamo živi oko 200.000 parova. Nakon parenja, ženka liježe jedno veliko jaje, nakon čega brigu oko jaja preuzima mužjak koji sjedi na jajetu tj. grije ga svojom krznenom masom.

Nije mu lako, kao ni drugim pingvinima koji griju jaja. Zajedno stoje u grupi oko devet tjedana tj. malo više od dva mjeseca, na snijegu, ledu i vjetru. Glavna im je briga da jaje bude na toplom. Dok tako čekaju, izgube čak polovicu svoje tjelesne težine jer ništa ne jedu. Dotle uče o odricanju, gladi i - roditeljstvu te s nestrpljenjem isčekuju svoje pingvinice da se vrate.

Ženke se dotle vraćaju na otvoreno more kako bi se hranile, ne iz sebičnih razloga, već zato da skupe kalorije i snage da se, kad se vrate, mogu brinuti za mladunce. Kad se vrate, preuzimaju brigu za novorođenčad, a mužjaci na neko vrijeme odlaze na otvoreno more u potrazi za hranom, ali se vraćaju i zajedno s ženkama brinu za potomke.

Ženke svojim tijelom griju mališane i hrane ih hranom iz pričuva u svom želucu. Nakon sedam tjedana mladi se počinju i samostalnije kretati, druže se međusobno i stišću jedan uz drugoga radi zaštite i topline. Roditelji ih, naravno, i dalje hrane.

Kako mladunci pingvina raspoznaju svoje roditelje? Po zvukovima, tj. glasanju. Sa šest mjeseci mali pingvinići su već kršni momci i odlaze na otvoreno more u nove pustolovine. Na Antarktici počinje ljetno razdoblje (to znači da nije tako strašno hladno). Ako djeluju zdepasto i jako debelo, upravo je oblik tijela, takav kakav je, jako važan za carske pingvine. Imaju kratka krila (ne mogu letjeti) koja im u vodi služe kao super peraje, uz pomoć kojih mogu roniti i do 280 metra dubine kako bi uhvatili i veću ribu.

Mogu plivati 10 do 15 kilometara na sat pa uglavnom pobjegnu pred svojim neprijateljima - tuljanima - koji su zabrijali da su pingvini zapravo velike ribe! Nažalost, ne uspiju pobjeći uvijek svi pingvini... Pingvinima zapravo nije hladno unatoč ledenici u kojoj žive. Grije ih debeo sloj kože, dva sloja perja i mnogo ulja u tijelu...

KLASIFIKACIJA PINGVINA:

• Razred Aves (ptice)
  • Red Sphenisciformes (pingvini)
    • Porodica Spheniscidae (pingvinke)
      • Rod Aptenodytes
        • Vrsta Aptenodytes forsteri
        • Vrsta Aptenodytes patagonicus
      • Rod Eudyptes
        • Vrsta Eudyptes chrysocome
        • Vrsta Eudyptes chrysolophus
        • Vrsta Eudyptes crestatus
        • Vrsta Eudyptes pachyrhynchus
        • Vrsta Eudyptes robustus
        • Vrsta Eudyptes schlegeli
        • Vrsta Eudyptes sclateri
      • Rod Eudyptula
        • Vrsta Eudyptula albosignata
        • Vrsta Eudyptula minor
      • Rod Megadyptes
        • Vrsta Megadyptes antipodes
      • Rod Pygoscelis
        • Vrsta Pygoscelis adeliae
        • Vrsta Pygoscelis antarctica
        • Vrsta Pygoscelis papua
      • Rod Spheniscus
        • Vrsta Spheniscus demersus
        • Vrsta Spheniscus humboldti
        • Vrsta Spheniscus magellanicus
        • Vrsta Spheniscus mendiculus

Literatura:

• Feduccia, A. 1999. The Origin and Evolution of Birds, 2nd edition. Yale University Press, New Haven.
• Gill, F. B. 1995. Ornithology, 2nd edition. W.H. Freeman and Company, New York.
• Proctor, N. and P, Lynch. 1993. Manual of Ornithology. Yale University Press, New, Haven.

Linkovi:

• http://animaldiversity.ummz.umich.edu/site/accounts/information/Sphenisciformes.html

Goran Duić
student 4. godine, smjer prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb