bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

457. Koje su osobitosti mišićno - koštanog sustava ptica?

 

Kostur ptica je prilagođen potrebama leta i bipedalnom kretanju. Kosti lubanje srastu kod mladih ptica tako da šavovi kasnije većinom nisu vidljivi. Za ptičju lubanju su karakteristične izrazito velike očne duplje (orbitae) što je određeno veličinom očiju, a donji je dio lubanje uzak. Na prednjem dijelu lubanje je karakterističan kljun, prevučen rožnatim slojem (ramfoteka). Kralježnica kod ptica sastoji se, ovisno o vrsti, od različitog broja kralježaka. Osobito varijabilan je broj vratnih kralježaka koji ovisi o dužini vrata (kod nekih papiga ima ih samo 11, kod sova i pjevica 14, kod labuda čak 25). Kod mnogih ptica čvrsto srastu posljednji prsni kralježak i 5 slabinskih, 2 krstačna i 5 repnih kralježaka i tako tvore koštani štit u bedrenom predjelu (synsacrum) koji daje čvrst oslonac jakim mišićima zdjeličnih udova. Posljednjih 4 kralježaka srasta u trtičnu kost (pygostyl).

Ptice imaju snažno razvijen grudni koš. Broj rebara (costae) varira između 7 do 12. Dva dijela rebra (kralježnički i prsni dio) spojena su zglobom (međurebrena kukica). Dvodijelnost rebara olakšava pokrete disanja cijelim grudnim košem jer prsna kost ostaje do određene mjere pokretna. Prsna kost tvori dugi i široki štit koji na donjoj strani pokriva prsnu i trbušnu šupljinu. Kod svih letećih ptica proteže se na donjoj strani u visoki greben (carina sterni). Na greben prsne kosti vezana su dva snažna letna mišića: musculus pectoralis i musculus supracoracoideus. Ključne kosti (claviculae) su srasle s međuključnom kosti i tvore vilicu (furcula). Lopatice imaju plosnat uzak oblik (scapulae), nalaze se leđno iznad rebara i spojene su za vranjaču i ramenu kost. Vranjače (coracoideum) trpe najveće opterećenje pri letu. Prsni udovi (krila) su posebno građeni tako da omogućuju letenje.

Kosti krila su: ramena kost (humerus), lakatna kost (ulna), palčana kost (radius), zapeščaj (carpus), peščaj (metakarpus) te članci I, II i III prsta. Prsti su reducirani. Stražnji udovi su građeni od: bedrene kosti (femur), lisne kosti (fibula), goljenične kosti (tibio-tarsus), pisnice (tarso-metatarsus), intertarzalnog zgloba, te članaka I, II, III i IV prsta. Zdjelica je sastavljena od triju međusobno sraslih kostiju: kosti kuka (ilium), sjedne kosti (ischium) i preponske kosti (pubis). Kosti su kod većine ptica pneumatičke, imaju u sebi šupljine ispunjene zrakom. U duge kosti ulaze svojim krajevima zračne vrećice, čime se smanjuje težina same ptice.

Najveći mišić kod ptica je veliki prsni mišić (m. pectoralis maior) koji je pričvršćen za greben prsne kosti i donju stranu ramene kosti. Stezanjem ovog mišića ptica spušta krila. Veliki prsni mišići su vrlo krupni i teški kao svi ostali mišići tijela zajedno, te iznose do petine čitave težine tijela životinje. Podizanje krila provodi mali prsni mišić (m. pectoralis minor). Taj je mišić smješten ispod velikog prsnog mišića i završava dugom tetivom koja prolazi kroz otvor koji omeđuju lopatica, ključna kost i vranjača (foramen triosseum) te se pričvršćuje na gornju stranu ramene kosti.

Kod ptica nalazimo dvije vrste mišićnog tkiva: crveno i bijelo. Crveni mišići najsnažnije rade. Imaju vlakna malog promjera. Sporije se kontrahiraju i sporije umaraju, a bogati su sarkoplazmom i mitohondrijima te lipoidima. Bijeli mišići se brže kontrahiraju i brže umaraju, a građena su od vlakana većeg promjera. Sadrže puno glikogena, a malo sarkoplazme. Tako je npr. prsni mišić kod izvrsnih letača crven, a kod slabih letača bijel.

U biološkom smislu je u nogama nekih ptica osobito važan ophodni mišić (m. ambiens) koji počinje na kuku, prolazi unutarnjom stranom bedra, prelazi preko koljena i veže se na mišić pregibač prstiju (m. flexor digitorum), tako da kad ptica sjedne na granu sa svinutim koljenima, svinu se i prsti koji čvrsto obuhvate granu. Ovaj proces je potpuno mehanički, bez sudjelovanja volje ptice. Posebni mišići nalaze se u koži ptica uz svako pero pa ptice mogu svoje perje nakostriješiti.

Linkovi:

Literatura:

 

Marina Dobrivojević
student 4. godine, smjer prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije