INTRONI
U molekuli DNA eukariota postoje segmenti koji su nekodirajući. To znači da se ti segmenti prepisuju (transkripcija) u mRNA, ali se ne prevode (translacija) u sekvencu proteina. To su tzv. INTERVENIRAJUĆE SEKVENCE ILI INTRONI. Introni se izrezuju iz molekule mRNA prije transporta te molekule u citoplazmu gdje se inače odvija translacija. Dakle introni su nekodirajuće regije, a nalaze se između kodirajućih regija ili EKSONA (Slika).
U prokariota (bakterije, mikoplazme i cijanobakterije) većina DNA u genomu je kodirajuća (dakle nosi uputu za proteine ili za tRNA ili rRNA). Vrlo je malo nekodirajuće DNA koju uglavnom čine regulatorne sekvence gena (reguliraju aktivnost gena).
U eukariota većina DNA u genomu ne kodira za proteine ili molekule RNA. To su nekodirajuće sekvence ili introni, a nalaze se između kodirajućih sekvenci ili eksona.
O funkciji i evoluciji introna genetičari spekuliraju od 1977. g. kada su otkriveni (P. Sharp, T. Broker, L. Chow i suradnici, SAD). Postoji nekoliko hipoteza o funkciji i evoluciji introna:
1. Introni razdvajaju
kodirajuće regije (eksone) u funkcionalne domene proteina, zato što različiti
eksoni u različitim proteinima imaju različite uloge.
2. Introni su nastali
prije prvih stanica. Naime, nakon što su eukarioti nastali evolucijom iz
prokariota, prokarioti gube introne (većinu).
3. Introni su nastali
kasnije tijekom evolucije, nakon razdvajanja eukariota od prokariota. Dakle
introni su nastali kasnije kako bi naprednijim organizmima omogućili bržu
prilagodbu na nove uvjete okoliša.
Prema dosadašnjim saznanjima izgleda
da su sve tri pretpostavke (hipoteze) znanstveno dokazane, dakle relevantne.
Istraživanja u tom smjeru i dalje se nastavljaju.
Dr. sc. Mirjana Pavlica
Zavod za molekularnu biologiju
Prirodoslovno-matematički
fakultet, Zagreb
mpavlica@biol.pmf.hr