Kao što je opće poznato, biologija je znanost o živim organizmima. U tom kontekstu, šumarstvo je grana primjenjene biologije, te su stoga sve aktivnosti u šumarstvu u stvari primjena biologije. Iz tih razloga vrlo je teško odgovoriti na ovo pitanje što kraće i jednostavnije. Pođimo od postavke da je osnovna aktivnost u šumarstvu gospodarenje šumama, što osim njihove eksploatacije uklljučuje i njihovo čuvanje i plansko održavanje. Da bi sječa bila svrsishodnija, bitno je da su stabla zdrava a šumski sustav stabilan. Neki od elemenata koji bitno utječu na stanje šuma su razni nametnici i paraziti koju uzrokuju bolesti drveća. Među kukcima ima mnoštvo vrsta koje mogu nanjeti velike štete. Velik broj vrsta insekata, stalno je prisutan u šumama i stvari su pod kontrolom dok vlada ravnoteža, ali u slučaju iznenadnog rasta populacije pojedine štetne vrste, njen nepovoljan utjecaj dolazi do izražaja. Na tom području uloga entomologa je velika jer prate stanja u populacijama insekata, istražuju uvjete u kojima dolazi do naglih populacijskih ekspanzija i predlažu mjere kojima bi se populacije mogle održavati u prihvatljivom obimu. Nešto više o štetnim vrstama insekata možete naći na sljedećoj web adresi:
FETCH21- Forest Entomology Textbook
Osim insekata, bolesti drveća izazivaju i drugi organizmi poput raznih gljiva i virusa. No ima i gljiva koje svojim hifama ulaze u simbiontske odnose s korijenjem drveća i pomažu drvetu u rastu bitno povečavajući njegovu apsorpcijsku površinu. O gljivama, štetnim i korisnim, kao i drugim uzročnicima bolesti drveća pogledajte ove stranice:
Forest Mycology and Mycorrhiza Research Team
Research at Department of Forest Mycology and Pathology, Swedish University of Agricultural Sciences
The Plant Pathology Internet Guide Book
Slijedeća opasnost koja vreba prirodnoj ravnoteži šuma su invazivne vrste, često neofiti. Neofiti su biljne vrste koje su pridošlice u flori nekog područja iz drugih područja. Neofiti ponekad nemaju prirodne neprijatelje i raspolažu strategijom preživljavanja s kojom se autohtona flora ne uspjeva uvijek uspješno boriti pa biva potisnuta. Takav primjer je vrsta Amorpha fruticosa L. (Fabaceae) koja se u Hrvatskoj širi uz rijeke i stvara tako guste sastojine na rubovima poplavnih šuma da spriječava rast mladica hrastova, topola, vrba i time spriječava njihovo širenje i obnavljanje. Općeniti tekst o invazivnim biljnim vrstama u Kanadi naći ćete na:
Invasive Plants of Natural Habitats in Canada
Bilo da se radi o insektima, gljivama ili invazivnim biljnim vrstama potrebno je njihovo praćenje, razumijevanje načina njihovog života, ustanovljavanje uvjeta koji im pogoduju ili štete. šuma je vrlo složen sustav, za čije održavanje u ravnoteži moramo poznavati funkcioniranje njenih dijelova što zahtjeva znanja mnogobrojnih grana biologije. Ovdje su spomenute samo neke, no ako malo počnemo razmišljati o hranidbenim lancima u šumi i njihovoj međusobnoj povezanosti jasno je da su bitna i znanja ornitologije, mamalogije, biljne fiziologije, toksikologije itd.
Kada povežemo sve gore spomenute grane biologije (i još puno nenavedenih), dobijemo u stvari - EKOLOGIJU ili znanost o međusobnom utjecaju živih organizama i njihovog okoliša, u ovom slučaju šumskih sustava.
mr.sc. Sven Jelaska
Botanički zavod, Biološki odsjek
Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Marulićev trg 20/2, Zagreb
(sven@hpd.botanic.hr)
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 04. listopad 1999.