Na ovo bi se pitanje moglo vrlo opširno odgovoriti, ali Vam za opširan odgovor potrebno dobro znanje ljudske anatomije i fiziologije. Ipak, čini mi se da će i ovako odgovor biti popriličan, a ovo su samo najvažnije bolesti. Prvo, bolesti kostiju:
Lomovi kostiju opisani su u odgovoru na 39. pitanje!
Osteogenesis imperfecta nasljedna je bolest u koje su kosti jako lomljive zbog nedostatne mineralizacije. To se događa zbog toga što stanice koje grade kost (osteoblasti) nisu dovoljno aktivne tijekom stvaranja kosti. U nekim slučajevima do lomova dolazi i tijekom trudnoće tako da se dijete rađa sa deformiranim kostima. U nekim pak slučajevima do lomova dolazi tek kada dijete počne hodati. Vjerojatnost lomova smanjuje se nakon puberteta.
Osteomalacija i rahitis su metaboličke bolesti kostiju koje se javljaju zbog nedostatka vitamina D. Nedostatak vitamina D može biti posljedica nedostatka tog vitamina u hrani ili slabog izlaganja kože suncu. Rahitis se javlja u dječjoj dobi, ali danas manje nego u prošlosti zbog prilagođene prehrane. Više se javlja u crnaca i to ne zbog slabije prehrane nego zbog toga što crna koža apsorbira manje ultraljubičastih (UV) zraka od bijele. UV zrake potrebne su za pretvaranje 7 dehidrokolesterola u koži u vitamin D (kolekalciferol). Simptomi rahitisa su deformirane kosti, posebice nogu i glave. Osteomalacija se javlja u odraslih osoba i često se zove rahitis odraslih. Ona dovodi do demineralizacije kostiju i pretjeranog gubitka kalcija i fosfora iz njih. Ako se rahitis ne liječi, on dovodi to trajnih deformacija. Suprotno tome, osteomalacija se može izliječiti većim (ne prevelikim!) dozama vitamina D.
Osteomijelitis je upala kosti i/ili koštane moždine. Osteomijelitis može biti akutni ili kronični. Najčešće ga izaziva bakterija Staphylococcus aureus, ali mogu i neke druge bakterije. U kosti, ove bakterije ulaze putem krvi ili kroz oštećenja kože. Osteomijelitis je najčešće lokalna zaraza kosti, ali može se proširiti i na moždinu te periost (membranu od vezivnog tkiva na kosti). Akutni osteomijelitis najčešće nastaje kada bakterije putem krvi uđu u kost. On se najčešće javlja u djece koja brzo rastu. Kronični osteomijelitis češće se javlja u odraslih osoba. Osteomijelitis se liječi antibioticima.
Osteoporoza je bolest kojom se gubi osnovna gradivna tvar kostiju tako da one postanu šupljikave (porozne). Ljudi oboljeli od osteoporoze često kažu: Pao sam i slomio kuk. Zapravo, događa se da oni hodajući slome kuk i zato padnu. Osteoporoza najčešće zahvaća žene nakon menopauze. Nakon menopauze, jajnici više gotovo ne proizvode estrogene hormone. Bez estrogena, kost se razgrađuje brže nego što se izgrađuje, pa kosti postaju lomljive. Osteoporozu mogu ubrzati i pušenje, hrana siromašna kalcijem i vitaminom D, te smanjena tjelesna aktivnost. U žena se osteoporoza relativno uspješno može zaustaviti terapijom estrogenim hormonima.
Osteosarkomi su maligni tumori kostiju. Oni su, srećom, ipak rijetki. Češće se javljaju u mlađih osoba i djece. Ne zna se uzrok ovih tumora. Najčešći početni simptomi su jaki bolovi u kosti. Najčešći tumor kostiju je mijelom, a on je zapravo maligni tumor koštane moždine. Mijelomi mogu izazvati osteoporozu, anemiju i lomove kosti. Mijelom se češće javlja u žena nego u muškaraca.
Ukliještenje hrskavičnog diska (diskohernija). Ovdje se zapravo ne radi o ukliještenju nego o pucanju vanjskog dijela hrskavičnog diska kroz koji onda probije unutarnji dio i pritisne živac. Između kralježaka nalaze se hrskavične ploče (diskovi) koje ih razdvajaju (slika). Svaki disk ima mekanu unutrašnjost (nucleus pulposus) koju okružuje vanjski, čvrsti hrskavični prsten (annulus fibrosus). Diskohernija se javlja kada nucleus pulposus prodre kroz oštećeni, slomljeni i popucali annulus fibrosus. Oštećenje annulusa može se dogoditi pri nošenju ili nepravilnom dizanju teškog tereta te pri naglom i nepravilnom pokretu kralježnice. Oštećenju može pridonijeti i degeneracija diska. Diskohernija se najčešće javlja u lumbalnom dijelu kralježnice, ali može se javiti i na bilo kojem drugom dijelu. Češće se javlja u odraslih muškaraca nego u žena. Simptom diskohernije jaka je bol koja se može širiti u jednu ili drugu nogu i ići čak do stopala. Problemi u diskohernije javljaju se zbog toga što je jedan ligament u tom području relativno uzak (tzv. stražnji longitudinalni ligament), pa izbačeni nucleus pulposus može proći samo sa jedne strane tog ligamenta i pri tom jako pritisnuti živce na toj strani. Time se stvara vrlo jaka bol (bol je i pri najmanjim pokretima neizdržljiva - tako neki opisuju simptome!) koja se očituje samo na jednom dijelu tijela, obično u jednoj nozi. Diskohernija se liječi mirovanjem, ponekad i rastezanjem kralježnice (to smije raditi samo liječnik stručnjak ortoped!) kako bi se smanjio pritisak na živce. Pri liječenju mogu se koristiti i posebne vježbe te grijanje, a za smanjenje bolova daju se lijekovi za ublažavanje boli (analgetici). Ako ovakav način liječenja ne daje rezultate, mora se primjeniti kirurško odstranjenje izbačenog nucleus pulposus-a. Pri tome kirurg mora ukloniti i dio kralješka (tzv. laminu), pa se ovakav način liječenja zove laminektomija.
Iskrivljenje kralježnice: Tri osnovna oblika iskrivljenja su kifoza, lordoza i skolioza. U kifoze je torakalni (prsni) dio kralježnice iskrivljen prema otraga što daje dojam da se na leđima nalazi grba (slika). Najčešća je adolescentna kifoza koja nastaje zbog poremećaja u rastu kostiju tijekom puberteta ili zbog nekih zaraza. Ako je lumbalni dio kralježnice jako iskrivljen naprijed govorimo o lordozi (slika). Nju izazivaju veliki napori tog dijela kralježnice (primjerice, krajem trudnoće, debljina ili loše držanje) ili zarazne bolesti (tuberkuloza). Skolioza je bočno iskrivljenje kralježnice (slika).
Artritis doslovno znači upala zgloba. Može zahvatiti bilo koji zglob, ali najčešće zahvaća rameni zglob, koljeno, vrat, zglobove ruku, donji dio kralježnice i kukove. Postoji više od 25 vrsta artritisa, a ovdje ćemo navesti samo najvažnije:
2. Osteoartritis se još naziva i degenerativni artritis i najčešći je oblik artritisa. To je kronična degenerativna bolest za koju je značajno oštećenje stanica hrskavice (tzv. hondrocita) tijekom gibanja zgloba. Najčešće zahvaća kuk, koljeno i lumbalni dio kralježnice. Osteoartritis podjednako pogađa muškarce i žene. Simptomi su bolovi u zglobovima, jutarnja ukočenost i smanjena pomičnost zglobova.
3. Reumatoidni artritis najopasniji
je oblik artritisa. To je zapravo poremećaj
rada imunosnog sustava (tzv. autoimuna bolest) odn. jednog njegovog
dijela. U reumatoidnog artritisa (RA) limfociti T napadaju hrskavicu i
razaraju je. RA najčešće zahvaća zglobove
ruke (dlana) i koljeno i tri je puta češći
u žena nego u muškaraca. Najčešće zahvaća
žene između 35 i 45 godina starosti. Bolest obično započinje umorom, slabo
povišenom tjelesnom temperaturom i anemijom, a tek kasnije zahvaća zglobove.
Tijekom bolesti, zglobna kapsula zadeblja (takvo tkivo zovemo pannus)
zbog prekomjernog stvaranja sinovijalne tekućine i upalnih procesa.
Bolest vremenom potpuno uništi zglobnu hrskavicu tako da nastaju jake deformacije
(slika). Na mjestima oštećenja izrasta vezivno
(fibrozno) tkivo i tako dodatno onemogućuje pokretanje zgloba (tzv.
fibrozna ankiloza). Na kraju procesa, uraslo vezivno tkivo uklopi kalcij
(kalcificira) i čvrsto spoji kosti tako da
zglob potpuno izgubi svoju funkciju (tzv. koštana ankiloza).
Uganuće je trganje zglobnih ligamenata pri čemu ne dolazi do iskakanja zglobne glavice iz čašice. Do uganuća najčešće dolazi tijekom naglih pokreta zgloba. Simptomi su jaka bol i oticanje. Zbog bolova, zglob se teško pokreće ili se uopće ne može pokrenuti. U lakih uganuća, ligamenti zacijele za nekoliko dana, ali teškim uganućima, pri kojima pucaju ligamenti, potrebno je i nekoliko mjeseci da potpuno zacjele. Ponekad je potrebno kirurški spojiti popucale ligamente.
A sada malo i o mišićima:
Mišićna distrofija opći je naziv za skupinu nasljednih bolesti u kojih dolazi do progresivnog gubitka mišićne mase zbog degeneracije. Distrofije najčešće zahvaćaju skeletne mišiće, ali ponekad zahvate i srčani mišić. Obično se javljaju u djetinjstvu ili adolescenciji, a ponekad se jave i u odraslih. Iako se uzrok većine distrofija ne zna, znanstvenicima je uspjelo otkriti gene odgovorne za nastanak nekih distrofija. Genski uzroci bolesti poznati su u, primjerice, Duchenne-ove distrofije koja zahvaća isključivo dječake predškolske dobi. Stalan, progresivni gubitak mišićnog tkiva nije moguće u potpunosti zaustaviti. Distrofiju se može pokušati usporiti posebnim vježbama, fizikalnom terapijom, a ponekad i kirurškim putem.
Mijastenija gravis doslovno znači opasna slabost mišića. U bolesnika od ove bolesti čak i najmanja mišićna aktivnost izaziva jaki umor. Iako može napredovati, mijastenija gravis obično nije smrtonosna, osim ako ne zahvati mišiće koji kontroliraju disanje. Ona najčešće zahvaća žene između 20 i 40 odn. muškarce iznad 40 godina starosti i tri je puta češća u žena. Danas se smatra da je ova bolest, kao i reumatoidni artritis, uzrokovana pogrešnim radom dijela imunosnog sustava.
Gore navedene bolesti ni u kojem slučaju
nisu sve bolesti koje zahvaćaju mišiće i kosti. Postoje još mnoge druge
bolesti i deformacije. Tu spadaju, primjerice, spušteno stopalo, teniski
lakat, različite vrste hernija, tendinitis itd. Za opis svih ovih bolesti
bilo bi potrebno puno više prostora,
ali i, kao što sam rekao na početku, dobro poznavanje anatomije čovjeka.
Doc. dr. Zoran Tadić
Zavod za animalnu fiziologiju PMF-a
Rooseveltov trg 6
10000 Zagreb
tel. (01) 4826 266
ztadic@public.srce.hr