Ponajprije bi trebalo razjasniti pitanje, jer se vjerojatno misli zašto lijeska cvate, a ne raste prije svih proljetnica. Osim toga, drvenaste biljke poput lijeske cvatu uglavnom istovremeno s ostalim ranim proljetnicama iz prizemnog sloja raslinja (npr. visibaba i šafran), a ne prije njih. A najvažnije je naglasiti da naše drvenaste biljke (bjelogorično drveće i grmlje), znači i lijeska, cvatu prije listanja, od siječnja do ožujka.
Razlog tome je vrlo jednostavan prilagodba je to na oprašivanje (prijenos peludnih zrnaca ili cvjetnog praha na njuške tučaka) vjetrom. Zahvaljujući ovakvom načinu oprašivanja kritosjemenjače su tijekom evolucije mogle zauzeti veća prostranstva i proširiti se na hladnija i vjetrovita područja, koja ne pogoduju životu kukaca potrebnih za vrlo čestu entomofiliju (oprašivanje kukcima).
Naime, za oprašivanje vjetrom (anemofilija) razvio se čitav niz prilagodbi. Muški i ženski cvjetovi su najčešće odvojeni (jednospolni), sitni su, neuglednog ocvjeća, često se sastoje samo od prašnika ili tučkova, te su zbog toga grupirani u cvatove. Muški cvjetovi najčešće formiraju viseće i mlohave cvatove, imaju prašnike s dugačkim i tankim dršcima i proizvode velike količine sitnih i brašnjavih peludnih zrnaca, bez polenskog ljepila. Zbog njihove lakoće vjetar ih lako raznosi.
Ženski su cvatovi uglavnom kraći i zbijeniji, a sastoje se od cvjetova s tučkovima kratkih vratova ili im vratovi uopće manjkaju. Njuške su velike i rasperane, te najčešće vire iz cvatova. Na taj način peraste njuške tučaka vrlo lako mogu prihvatiti peludna zrnca donešena vjetrom, nakon čega će se nastaviti proces klijanja peludne mješinice i oplodnje (spajanja muške i ženske gamete, odn. spermalne i jajne stanice).
Iz opisanog je vidljivo da bi za oprašivanje vjetrom, listovi predstavljali smetnju, jer su cvjetovi bjelogoričnog drveća i grmlja smješteni na granama, uglavnom u pazušcima budućih listova. Kada bi razvijeni listovi bili prisutni istovremeno s cvjetovima, zaklanjali bi ženske, a djelomično i viseće muške cvatove, te bi uvelike sprječavali donošenje sitnog peludnog praha na njuške tučkova.
Konkretno kod lijeske (stručno lat. ime: Corylus avellana) cvatovi nastaju na prošlogodišnjim granama. Muški cvjetovi, bez pravog ocvjeća, grupirani su u brojne viseće cvatove (rese) dugačke do otprilike 10 cm. Duž rese nalazi se mnoštvo još manjih cvatova (dihazija) formiranih od po tri muška cvijeta zajedno (od kojih su bočni cvjetovi reducirani, a središnji je normalno razvijen) u pazušcima tri dlakava listića (brakteje). Jedan razvijen muški cvijet sastoji se od četiri prašnika. Ženski cvjetovi imaju neugledno ocvjeće i plodnicu s dva vrata tučka. Po nekoliko ženskih cvjetova ostaje zajedno u sjedećem cvatu obavijenom ljuskastim listovima pupova, iz kojih van vire samo crvene njuške tučkova, te tako čekaju bogati peludni prah koji će vjetar donijeti s muških cvjetova. Plodovi koji se razvijaju nakon oplodnje po tipu građe su suhi nepucavci oraščići, u narodu poznati kao lješnaci.
Za one koji žele znati više o drvenastim biljkama i naučiti ih raspoznavati, mogu preporučiti hrvatski prijevod djela Einheimische Bäume und Sträucher, s izvrsnim fotografijama biljaka i njihovih dijelova:
Dr.sc. Božena Mitić
Botanički zavod, PMF, Zagreb