bio-logo.gif - 18,90 KOdgovori na postavljena pitanja - Biologija 

platy.gif - 46179 BytesPlatipus ili čudnovati kljunaš

Platipus ili čudnovati kljunaš (latinski Ornithorhynchus anatinus - što u prijevodu znači životinja ptičjeg nosa pačijeg izgleda) životinja je koja spada u razred sisavaca (Mammalia) i red jednootvora (Monotremata). U taj red spadaju još samo dvije životinje jednako fascinantne kao i kljunaš, a to su dugokljuni i kratkokljuni kljunati ježak.

  Dugokljuni kljunati ježak Kratkokljuni kljunati ježak Čudnovati kljunaš Fosilni "čudnovati kljunaš"
Koljeno Chordata Chordata Chordata Chordata
Pod-koljeno Vertebrata Vertebrata Vertebrata Vertebrata
Razred Mammalia Mammalia Mammalia Mammalia
Red Monotremata Monotremata Monotremata Monotremata
Porodica Tachyglossidae Tachyglossidae Ornithorhynchidae Ornithorhynchidae
Rod Zaglossus Tachyglossus Ornithorhynchus Obdurodon
Vrsta bruijnii aculeatus anatinus insignis

Kada je prvi primjerak čudnovatog kljunaša poslan u Englesku vjerovalo se da je riječ o nekakvoj prevari. To je kad razmislimo o izgledu ove životinje dosta logična reakcija - zamislite i sami životinju koja ima veliki kljun kao patka, rep kao dabar, leže jaja ali istovremeno doji svoje mlade! Ipak do danas smo saznali mnogo o ovoj jedinstvenoj životinji.

p_l_14.jpg - 32958 BytesKljunaši su uglavnom samotnjaci. Aktivni su noću i ne druže se međusobno osim u sezoni parenja. Žive uz vodu gdje u obalama kopaju svoje jazbine. Rasprostranjeni su samo uz istočnu obalu Australije i na Tasmaniji. Na područjima koja naseljavaju imaju dobro određene vlastite teritorije koje se ponekad mogu i preklapati. Na vlastitom području jedna životinja ima nekoliko jazbina od kojih su neke samo prolazne a neke služe za gniježđenje. Ulazi u jazbine mogu biti i pod vodom i iznad vode. U slučaju da su ulazi ispod vode količina kisika se u jazbinama može značajno smanjiti. Nije poznato kakve su prilagodbe kljunaši razvili na takve uvjete.

Platipus ili čudnovati kljunaš pokazuje spolni dimorfizan tj mužjak i ženka se ponešto razlikuju - mužjak je dug oko 50 centimetara i teži oko 1,7 kg dok je ženka manja - duga oko 44 cm i teška nešto manje od 1 kg. Čudnovati kljunaš kao i npr. vidra prekriven je debelim nepropusnim slujem dlake osim po nogama i kljunu. Dlaka mu je tamnosmeđa na leđima dok je svjetlija po trbuhu. Također, dlaka je složena u dva sloja - vanjski koji je grublji i unutrašnji finiji.

Platipusov rep uglavnom se satoji od mnogo masnog tkiva koje služi i kao rezerva hrane koju životinja može iskoristiti u slučaju oskudice kao npr. tijekom zime. Gornja strana repa pokrivena je grubom dlakom dok je s donje strane rijetka. Rep kod platipusa razlikuje se od repa kod dabra i oblikom i funkcijom koju ima - dabar svoj široki rep koristi za pokretanje kroz vodu dok platipus svoj koristi samo za upravljanje dok pliva.

Tijelo platipusa je spljošteno, duguljasto i prilagođeno plivanju, a noge su mu kratke. Prednje noge imaju plivaće kožice i služe za pokretanje dok pliva kao i stražnje na kojima je plivaća kožica razvijena samo djelomično. Kad je životinja na kopnju plivaće kožice su složene tako da bi se izbjeglo njihovo oštećivanje. Platipus osim toga ima i dobro razvijene nokte koji im služe za kopanje. Na zglobu stražnjih nogu mužjaka nalazi se oko 1,5 cm dug "trn" ili "rog" koji je povezan s otrovnom žlijezdom. Mlade ženke također imaju tu žlijezdu no ona nestane tijekom prve godine.

platy10.jpg - 10440 BytesPlatipus ima spljošteni kljun sličan pačijem. Kljun je mekan, savitljiv i vrlo osjetljiv na dodir. To je stoga što je vrlo dobro inerviran. Kljun mu služi za pronalaženje hrane ali i za orijentaciju kad zaroni u vodu. Nosnice se nalaze nešto iznad vrha kljuna što životinji omogućava da udahne dok je tijelo pod vodom. Iza kljuna na svakoj strani glave nalaze se dva udubljenja u kojima se nalaze oči i uši. Platipus nema uške. Kad roni on zatvori i oči i uši. To znači da se za snalaženje pod vodom mora osloniti na druge organe, a to je uglavnom kljun. Dok je na kopnu za snalaženje koristi oči koje su smještene tako da platipus doslovce ne vidi "ono što mu je pod nosom"!

S obzirom da svoju hranu nalazi prvenstveno u vodi platipus mora biti dobro prilagođen i na velike promjene temperature koje se odvijaju tijekom godine (ljeto-zima). S obzirom da je sisavac platipus održava temperaturu svog tijela stalnom.

p_l_13.jpg - 11252 BytesPlatipus jeder raznovrsnu hranu koja se sastoji od raznih beskralješnjaka, malih riba i žaba, punoglavaca, ličinki, ribljih jaja itd. U danu platipus može pojesti hrane koja iznosi gotovo polovicu njegove težine, a u potrazi za hranom može provesti i duže od pola dana. Višak hranjivih tvari pohranjuje se u rep u obliku masti. Hranu traži tako da roni i kljunom ruje po mulju procjeđujući ga. Kako nema zube u kljunu ima rožnete tvorevine koje mu služe kao sito i kojima, stiščući kljun, "mrvi" hranu.

Spolnu zrelost kljunaš dostiže nakon druge godine. Parenje se odvija uglavnom u 7 i 8 mjesecu. Ženka na trbuhu ima dvije strukture slične bradavicama kroz koje izlazi mlijeko. No mladunci ne sišu mlijeko kao kod drugih sisavaca nego trljaju i pritišću bradavice zbog čega dolazi do ispuštanja mlijeka koje mladi onda ližu. p_l_12.jpg - 24247 BytesKoliko traje gestacija tj. razvoj jajeta nakon kopulacije nije poznato. Ženka nese 1-3 ali obično 2 jajeta. Jaja izgledaju kao kod gmazova - mekana su, okrugla i djelomično ljepljiva. Nakon što ih snese ženka započinje inkubaciju u svojoj jazbini pod zemljom. Za razliku od kljunatog ježka koji ima "džep" na trbuhu u koljem vrši inkubaciju jaja, ženka platipusa se sklupča oko jaja da bi ih mogla grijati.

Nakon 12tak dana mladi se izlegu. Tada su dugi oko 2 cm. Slijedećih 3-4 mjeseca provode u jazbini "sišući" mlijeko. Nakon što napuste jazbinu ostaju s majkom sve dok ne nauče samostalno tražiti i loviti hranu.

Kljunaši su uglavnom "stidljive" životinje. Kad su uplašeni pod vodom mogu provesti i 10tak minuta. No tijekom sezone parenja postaju agresivni prema mogućim suparnicima, a u slučaju opasnosti koriste i otrovnu bodlju. Otrov koliko je poznato može ubiti životinju veličine psa.

Što se tiče predatora nije mnogo poznato, no vjerojatno ih love lisice i ptice grabljivice, a moguće i krokodili. Nekada su kljunaše lovili zbog krzna no danas su zaštićeni zakonom. Ipak njihova populacija dosta varira jer se veliki problemi mogu javiti u sezonama poplava dok su mladi u jazbini a i stoga što odrasle jedinke ostaju bez zaklona.

O porjeklu jednootvora pa time i platipusa malo se zna. Osim u Australiji i Novoj Gvineji nigdje na svijetu nema živih srodnika ovih životinja. Fosilni ostaci pokazuju da su preci platipusa bili vrlo slični današnjim kljunašima. Za neke od njih smatra se da su zadržavali zube i da nisu imali rožnate izrasline u ustima.

Draško Holcer, dipl.inž.biol.
Hrvatski prirodoslovni muzej
Drasko.Holcer@hpm.hr 21. svibanj 1999.