Metoda kulture biljnih stanica i tkiva podrazumijeva laboratorijski uzgoj stanica, tkiva, organa i kompletnih organizama na umjetnim hranidbenim podlogama i u aseptičnim uvjetima. Ta je tehnika postala nezaobilazna u primjeni genetičkog inženjerstva na biljkama te kao metoda alternativna kemijskim metodama u svrhu dobivanja bioloških vrijednih spojeva koji se koriste u npr. farmaciji i medicini.
Metoda kulture biljnog tkiva danas je vrlo važna u brojnim istraživanjima biljnih organizama (fiziološkim, genetičkim, molekularnim, biokemijskim) te ima vrlo raširenu primjenu u vegetatitvnom razmnožavanju brojnih agronomskih, hortilkulturnih i šumskih vsta. Njenom primjenom moguće je dobivanje biljaka bez patogenih klica (posebno biljnih virusa), što je danas u monokulturnim stakleničkim uvjetima uzgoja gdje se bolesti šire izuzetno brzo, jako bitno. Metoda se koristi i za očuvanje zdravih biljaka ("germplasm collections"). Namjena kulture određuje sastav hranidbene podloge.Hranidbena podloga treba sadržavati mikro- i makroelemente, šečer kao izvor energije, vitamine, hormone rasta, nekada pojedine aminokiseline i često agar kao inertni materijal za potporu tkiva eksplantata (dijelovi tkiva ili stanice).
Eksplantati se
mogu uzgajati u različitim okolišnim uvjetima (ritam svjetlo-tama, temperatura),
no to nije uvijek važno s obzirom da se, u stvari, uzgajaju u zatvorenim
sustavima (tikvica, epruveta i sl.).
Upravo u toj izoliranosti od raznih
klica iz atmosfere leži i glavni ključ uspješnosti pojedine kulture. Naime,
održavanje sterilnosti ili aseptičnosti je neophodno u svim fazama (sav
korišteni pribor, posude za kulturu, hranjiva podloga, biljni materijal).
Tu je i najveća potencijalna poteškoća pri uspostavi određene kulture u školskom laboratoriju. I dok se sterilizacija posuđa i hranjive podloge može napraviti i u pretis loncu, a u novije vrijeme se radi i s mikrovalnim pećnicama, problem sterilizacije biljnog materijala je teže riješiti. Naime ukoliko u kulturu uvedete biljni materijal s nekom klicom, ona će se vrlo uspješno razviti u uvjetima kulture "in vitro" gdje je pristup drugih konkurentnih patogena spriječen. Postoji mogućnost da pokušate sterilizirati sjemenke pomoću razrijeđenog kalcij-hipoklorida (npr. sredstvo za čišćenje "Domestos" ili neko slično). Ako ćete koristiti dijelove biljke odaberite neku kod koje je prisutno vegetativno razmnožavanje (npr. jagoda). Posude u kojima se kultura razvija (npr. tikvice ili epruvete) trebaju biti zatvorene čepovima od vate koji omogućuju dovoljnu izmjenu plinova a spriječavaju ulazak raznih klica. Možete koristiti osvjetljavanje fluorescentnim lampama, ali i danje svijetlo no u tom slučaju treba izbjegavati direktnu sunčevu svjetlost.
S obzirom da
se radi o vrlo dobro razvijenoj metodi s brojnim primjenama i modifikacijama
nije moguće ovako ukratko pokriti sve njene aspekte. U slučaju daljnjeg
interesa preporučujem slijedeću knjigu koja, za smiješnu cijenu od tridesetak
kuna, na oko 400 str. teksta vrlo lijepo i detaljno objašnjava sve aspekte
metode kulture biljnih stanica i tkiva:
dipl. Inž. Sven Jelaska, Botanički
zavod, PMF, Zagreb
11. veljače 1998.
E-školaŠ u suradnji sa om Stranice su još u izradi.