Osnovni problem dubokog zamrzavanja
je kako poslije vratiti u život zamrznuto živo biće (čovjeka i dr.). Problem
je u tome sto led može jako oštetiti stanice. Vjerojatno znate da u stanicama
ima puno vode, ali vode ima i u staničnom okolišu tj. u međustaničju. Stvara
li se led u međustaničnim prostorima, on ne oštećuje jako stanicu.
Međutim, stvaranje kristalića leda
u stanici razara stanicu (membrane, organele) i ubija je. Prema tome, želite
li da Vas mama do proljeća spremi u škrinju i onda probudi, potrudite se
da što više vode imate u međustaničnom prostoru, a što manje u stanicama.
Nažalost, to vam ipak neće poći za rukom, jer ljudi u stanicama imaju relativno
veliku količinu vode u odnosu na međustanične prostore. Zamrzavanjem stvara
se dosta
kristalica leda u stanicama, a
oni razaraju staničnu membranu i oštećuju organele. Jedan je način da se
to spriječi vrlo polagano zamrzavanje. Polaganim snižavanjem temperature
više se leda stvara u međustaničnim
prostorima, a manje u stanici.
Međutim to "manje" još uvijek nije dovoljno da bi se stanice sačuvale od
oštećenja.
Osim toga, pokusi na ljudima jako
zadiru u područje etičnosti, pa se vrlo malo rezultata (ako uopće i postoje)
objavljuje. Uostalom, da li bi se vi pokusno dali zamrznuti kada biste
znali da postoji velika šansa se više
nikada ne probudite?
Neke životinje vrlo dobro podnose
višestruka zamrzavanja i odmrzavanja, te život na niskoj temperaturi. One
su se tome prilagodile i posjeduju različite mehanizme za održavanjem svojega
tijela funkcionalnim na
temperaturama ispod nule ili se
dobro prilagođuju zamrzavanju vode u vlastitome tijelu. Nažalost (ili na
sreću), ljudi nisu kukci, žabe ili ribe.
dr. Zoran Tadić
Zavod za animalnu fiziologija, PMF, Zagreb
ztadic@public.srce.hr
9. veljače 1998.
Povratak na početnu stranicu biologije
E-školaŠ u suradnji sa om Stranice su još u izradi.