Trilobiti, amoniti i arheopteriks su izumrle životinje čovjeku poznate iz fosilnih nalaza na različitim mjestima na Zemlji. Trilobiti i amoniti su dvije skupine izumrlih beskralješnjaka koje su živjele u moru dok je arheopteriks jedna vrsta izumrle "praptice".
Trilobiti su skupina izumrlih člankonožaca koji su živjeli u doba paleozoika.
Naglo su se razvili početkom paleozoika (u kambriju), prije više od 500
milijuna godina, a posve su izumrli krajem paleozoika, pred oko 250 milijuna
godina (u permu). Najčešće su bili stanovnici plitkog mora. Tijelo im je
bilo člankovito, podijeljeno na tri dijela: glavu, trup i zadak. Broj članaka
u trupu i zadku bio je vrlo raznolik (od 2 do 120, ovisno o vrsti), a životinje
su bile velike od svega nekoliko milimetara do više od 70 centimetara.
Tijelo je bilo prekriveno hitinskim oklopom. Većina trilobita na glavi
je imala oči sastavljene od većeg broja heksagonalnih leća (poput današnjih
kukaca). Kod slabije pokretnih vrsta, koje su se ukopavale u mulj, oči
su zakržljale ili su se nalazile na vrhu ticala koja su virila iz mulja.
Vrste koje su živjele u slobodnoj vodi često su imale izrazito velike oči.
Trilobiti su na glavi imali ticala i nožice za hranjenje.
Iako je u svijetu nađeno mnogo raznih fosila trilobita, oni su u Hrvatskoj
vrlo rijetki jer se, u doba kad su živjeli, na našim prostorima nalazio
duboki ocean. Rijetki, nepotpuno sačuvani fosili trilobita nađeni su na
Velebitu, a potječu iz karbona.
Amoniti su skupina izumrlih glavonožaca, a živjeli su od devona (sredina
paleozoika, pred više od 350 milijuna godina) pa sve do kraja mezozoika
(do kraja krede, pred više od 65 milijuna godina). Tijekom mezozoika imali
su izrazito brzu evoluciju (znači da su se u tom razdoblju bitno mijenjali)
te ih zato možemo upotrijebiti kao provodne fosile, tj. fosile koji nam
omogućuju procjenu starosti stijena u kojima su nađeni.
Amoniti su bili glavonošci s vanjskim skeletom (kućicom) od vapnenca,
koju je stvarao plašt životinje. Iznutra je kućica bila podijeljena na
nastanjeni dio i dio pregradama odvojen u zračne komorice koje je životinja
punila plinom, što ju je činilo specifično lakšom od morske vode. Zbog
aktivnog načina života glava životinje bila je dobro razvijena, a stopalo
je transformirano u lijevak. Najčešći oblik kućice amonita bio je sličan
današnjem okućenom glavonošcu nautilusu (indijskoj lađici). Nađeni su fosili
amonita preko 2 metra u promjeru.
U Hrvatskoj su fosili amonita nađeni u Gorskom Kotaru, Dalmatinskoj
zagori te u okolici Samobora.
Arheopteriks ( na latinskom Archaeopteryx)
Fosil arheopteriksa nađen je prije 140 godina u kamenolomu u Bavarskoj
(Njemačka). Utvrđeno je da potječe iz jure (sredina mezozoika, pred više
od 100 milijuna godina). To je bio odlično sačuvan fosil životinje veličine
male kokoši, koja je imala osobine gmazova: mnogo zašiljenih zubi u čeljustima,
dugačak rep s puno kralježaka, kandže na prednjim nogama. Međutim životinja
je imala i tipične osobine ptica: bila je prekrivena perjem, imala je duge,
tanke kosti prednjih nogu - krila, a ključne kosti su bile srasle. Do danas
je pronađeno svega 6 takvih fosila.
Pretpostavlja se da je arheopteriks bio toplokrvna životinja. Živio
je u toplim krajevima, u blizina laguna uz obalu mora. O prehrani se malo
zna no vjerojatno je bio svejed. Danas iz novijih fosilnih nalaza poznajemo
još nekoliko srodnih predaka ptica kao što su: Caudipteryx, Protarchaeopteryx,
Archeoraptor.
Napomena: Pregled geoloških razdoblja pogledati u Općoj enciklopediji.
Dr. sc. Tatjana Bakran-Petricioli
Zoologijski zavod Biološkog odsjeka
PMF-a Sveučilišta u Zagrebu