Interferonska terapija propisuje se i za bolesti izazvane drugim virusima, npr. HPV (humani papiloma virus), hepatitis virus B, hepatis virus C, pa čak i hepatitis virus D (delta), citomegalovirus. Interferone je moguće upotrijebiti i za liječenje ostalih virusnih zaraza, međutim teško da bi to bilo opravdano u slučaju bolesti koje nisu opasne po život jer interferon ima i nepoželjne učinke tj. toksičan je. Osim toga je i vrlo skup. Interferonska terapija indicirana je kod liječenja nekih karcinoma: rak crijeva, rak kože (melanom), rak prostate, neki oblici leukemije, te bolesti kao što su talasemija, multipla skleroza, atipični dermatitis. Tu su iskorištena antiproliferativna (interferon sprečava stanice raka da se dijele) i imunomodulatorna svojstva interferona. Interferon, osim brzog zaštitnog odgovora domaćinske stanice na virusnu zarazu (tzv. prva crta obrane organizma), djeluje tako da stimulira odgovor imunološkog sustava (npr. pojačava se prezentacija virusnih antigena specifičnim stanicama imunološkog sustava) i tako se tijelo bolje i brže brani od bolesti. Danas su dostupni rekombinantni interferoni koji se onda u terapiji primjenjuju sami ili u kombinaciji s nekim drugim lijekovima (npr. s ribavirinom).
Dr. Dijana Škorić
Botanički zavod
Prirodoslovno-matematički fakultet