Najprije nomenklaturna ispravka. Obitelj orhideja nije Ophrys ili Orchis. To su rodovi. Porodica orhideja je Orchidaceae (standardni nastavak aceae). Potom, ovakva pitanja su previše neodređena. O orhidejama su napisani tomovi i tomovi knjiga i tisuće radova. Nije naravno moguće (a neznam ni tko bi to radio u E-školi) prebacivati na Internet knjige kako bi ih vi mogli čitati. Jednostavnije je da nabavite knjigu. Stoga molim, ubuduće konkretna pitanja.
A sada pokušaj da vam pomognem (posljednji na ovakva pitanja).
Orchidaceae Juss.
o Veličina. Oko 18.000 vrsta i približno 850 rodova (prema nekim
procejnama s oko 30.000 vrsta). Jedna od najvećih porodica kritosjemenjača
(uključujući Limodoraceae Horan., Thyridiaceae Dulac, Vanillaceae Lindl.,
Apostasiaceae, Cypripediaceae).
o Rasprostranjenost. Kozmopolitska, izuzev nekoliko izoliranih
otoka i Antartika. Rijeđa je u hladnim ili umjerenim područjima, najmnogobrojnija
vrstama u tropima.
o Habitus. Zeljasto bilje, "normalno" razvijeno ili "switch"-biljke
ili biljke vrlo neobičnih oblika, npr. sa samo jednim listom, aklorofilne,
dvije svojte potpuno podzemne i dr. Ponekada su osnovne fotosintetske funkcije
prenesene na nesukulentnu stabljiku ili je biljka "kaktusoidna". Ponekada
nema jasne razlike između stabljike, korijena i listova, a stabljika može
nositi fotosintetske privjeske s mjehurima kukcolovkama. Listovi mogu biti
dobro razvijeni, znatno reducirani ili su ponekada potpuno odsutni. Biljke
su često sukulentne, autotrofne ili saprofitne. Većinom su trajnice, često
s nakupinom listova pri bazi, sa stabljičnim gomoljem, rizomom (Apostasia)
ili gomoljem. Mnoge tropske i subtropske vrste, terestričke i epifitske
imaju razvijene posebne organe za spremanje vode i hraniva, tzv. pseudobulbile,
pojedinačne ili brojne, nastale odebljanjem jednog ili nekoliko stabljičnih
internodija. Veličinom variraju od sićušnih kuglica (Australske svojte)
do debelih cilindara dugačkih i do 3 m (Azijske vrste). Orhideje su ponekada
samostojeće (Apostasioideae Cypripedioideae), većinom epifitske (Orchidoideae)
biljke ili rjeđe penjačice. Prema životnom obliku su helofiti, mesofiti
ili kserofiti. Listovi su mali (3 mm - 30 mm) do veliki (150 mm - 500 mm),
obično izmjenični, rijetko nasuprotni ili pršljenasti, zavojiti ili distihni,
pljosnati, presavijeni, zarolani ili valjkasti, zeljasti, kožasti, sočni
ili opnasti. Često su crjepasti (imbricatus) s peteljkom i rukavcem. Rukavac
lista je cjevast i ima slobodne rubove. Listovi su okrenuti oštricom prema
stabljici (kao npr. Iris) ili imaju "normalnu" orijentaciju. Jednostavni
su, često srasli pri bazi. Plojka je cjelovita, općenito linearna, lancetasta,
duguljasta ili jajasta s paralelnom nervaturom i obično sa žilama višeg
reda . Pri osnovici je plojka uškava (b. f. auriculata), srcasta (b. f.
cordata), kopljasta (b. f. hastatus), streličasta (b. f. sagittata), utanjena
(b. f. attenuata), klinasta (b. f. cuneata), nakriva (b. f. obliqua), ili
okruglasta. Rub plojke (margo folii) je obično cjelovit. Vernacija listova
je preklopljena (conduplicatus), nabrana (plicatus) ili smotana (convolutus).
Spoj izdanka i primarnog korjena nije jasno razvijen. Koleoptil je odsutan.
Primarni korjen je privremen.
o Anatomija. Biljke imaju silikatna tjelešca zatvorena u posebnim
stanicama tzv. "stegmata", koji su prisutni u mnogih rodova. Kalcij-oksalatna
tjelešca u obliku rafida su općenito prisutna. Puči su anomocitne ili paracitne.
Plojka listova je većinom dorziventralna. Mezofil može sadržavati stanice
sa sluzi i stanice sa kristalima kalcij-oksalata u obliku rafida. Manji
žilni snopovi su bez floemskih prijelaznih stanica (Epipactis, Listera).
Žile su prisutne, a završne stjenke imaju ljestvičaste perforacije. Sekundarni
rast u debljinu je odsutan. Ksilem sadrži traheje (u 9 od 15 rodova navedenih
od strane WAGNER 1977), ili su bez njih. Završna stjenka traheja ima ljestvičaste
perforacije. Plastidi sitastih cijevi su P-tipa tip II (s mnogo klinastih
kristaloida). Korjenje može imati višesloji ovoj, tzv. velamen, većinom
u epifitskih oblika. Ksilem korjena sadrži traheje s jednostavnim perforacijama
završnih stjenki (u roda Vanilla, jedinom rodu koji ima zabilježenu ovu
osobinu WAGNER 1977).
o Cvjetovi. Obično dvospolni (vrlo rijetko se pojavljuju i jednospolni).
Lučenje nektara odvija se s ocvjeća ili s gineceja, ali nema septalnih
nektarija. Ekstrafloralni nekatariji su također široko rasprostranjeni.
Kao integralni dio oprašivačkih procesa razvijaju veliku paletu mirisa.
Cvjetovi su pojedinačni ili u cvatovima metlici (panicula, uključujući
i thyrsus), grozdu (racemus), klasu (spica), glavicama (capitulum) i u
štitcu (umbella). Krajnja jedinica cvata je otvorena. Cvat je s produljenom
osi i bez listova (scapiflorus) ili bez produljene osi s listovima (non
scapiflorus), terminalan ili aksilaran. Cvjetovi su mali (2 mm - 2 cm)
do veliki (4 cm - 20 cm), izrazito zigomorfni. Unutarnji srednji član ocvjeća
redovito je povećan i drugačije obojen formirajući karakterističnu "donju"
ili "mednu" usnu (labellum) postankom u posteriornom (adaksijalnom) položaju.
Usna se, međutim, često pojavljuje u anteriornom (abaksijalnom) položaju
kao posljedica torzije cvjetne stapke ili plodnice (resupinacija). Resupinacija
je česta (Cypripedioideae, Orchidoideae), ali nije uvijek prisutna (npr.
Orthopenthea, neke vrste rodova Disa, Anochilus, Herschelianthe, Apostasia,
itd.). Vjenčić, tj. središnja latica unutarnjeg kruga (labellum) često
gradi ostrugu, ponekada i znatne duljine (i do 30 cm, Angraecum). Usna
može biti višestruko urezana (s lobusima) i s različitim dodatnim strukturama,
dlačnim pokrovom, udubljenjima, ispupčenjima i sl., te je često izrazito
šarena. Asimetrija cvijeta uključuje sve dijelove ocvjeća ili uključuje
samo andrecej. Cvjetovi su 3-merni, ciklički, a osnovni pretpostavljeni
broj ciklusa je 5 (pentaciklički). Cijev perigona je odsutna. Ocvjeće je
građeno od 6 elemenata. Ocvjeće je obično homohlamidejsko s tepalima ili
ima razlučenu čašku i vjenčić (heterohlamidejsko) s vanjskim članovima
koji su ponekada zeleni. Homoiohlamidejsko ocvjeće je koritepalno ili sintepalno,
građeno je od 2 izomerna pršljena. Haplohlamidejsko ocvjeće je petaloidno
ili sepaloidno i petaloidno. Čaška (ukoliko se vanjski krug tako označi)
je građena od 3 lapa (središnji član obično posterioran) u jednom pršljenu,
korisepalna je, djelomično sinsepalna ili u cijelosti sinsepalna. Vjenčić
(t.j. unutarnji krug ocvjeća) je građen od 3 latice, koripetalan je, djelomično
sinpetalni ili u cjelosti sinpetalni. Dvije ili više latica mogu srasti
pri bazi, a ponekada sraštavaju i uz ginecej, što je karakteristika mnogih
svojti, osobito podporodice Orchidoideae. Srasli dijelovi donje usne i
lateralnih sepala (ponekada i lateralnih petala) mogu graditi ventralno
produljenje ginostemija poznato pod imenom "stopalo ginostemija" (eng.
column-foot) (npr. Dendrobium, Bulbophylum). Sepala i stopalo ginostemija
mogu formirati bradi nalik produljenje nazvano mentum. Estivacija vjenčića
je crjepasta (imbricatus).
o Andrecej. Građen je od 1, 2 ili 3 prašnika. Andrecej je gotovo
uvije srastao s vratom gineceja gradeći strukturu koja se naziva ginostemij
(gynostemium, ponekad "stupić"), izuzev u rijetkim slučajevima kada su
antere i stigma ą sjedeći. Članovi andreceja su slobodni ili mogu srasti
s ocvjećem putem sraštavanja tepala s ginostemijem. Prašnici teoretski
dolaze u 2 pršljena (3+3), a andrecej nastaju od osnovne strukture putem
redukcija. Andrecej od 3 prašnika (Apostasioideae) sadrži medijalni prašnik
iz vanjskog i dva lateralna prašnika iz unutarnjeg ciklusa. Andrecej od
2 prašnika sadrži lateralne prašnike unutarnjeg ciklusa (Cypripedioideae).
Kada je fertilni prašnik samo jedan, nalazi se nasuprot labelumu, tj. anteriorno
(prividno posteriorno) i predstavlja jedini preostali prašnik vanjskog
ciklusa andreceja, te zapravo alternira s elementima ocvjeća. Reducirani
prašnici mogu preostati u cvijetu u obliku staminodija. Prašnici imaju
diferenciran filament i anteru ili su sesilni. Antere su dorzifiksne do
bazifiksne, otvaraju se introrzno cijelom duljinom longitudinalnim pukotinama,
tetrasporangiatne su, a mogu imati privjeske. Endotecij sadrži spiralna
ili pojasasta vlaknata odebljanja. Epiderma antere je trajna. Mikrosporogeneza
je simultana. Tetrada mikrospora je četverokutna (tetragonus) ili izobilateralna.
Stjenka antere ima ontogeniju "osnovnog" (1 ili 2) ili "jednosupnica" tipa.
Građa tapetuma je žljezdana (glandularna). Polen napušta biljku rijetko
u obliku pojedinačnih zrna (monade, 17 rodova Apostasioideae, Cypripedioideae,
Cephalathera, Vanilla). Najčešće nastaju agregati i to tetrade ili osobito
poliniji (Orchidoideae). Polenska zrna povezana su u polinije ljeljivim
nitima sterilnog sporogenog staničja. U osnovi se razvija 4 polinija, u
svakoj polenovnici po jedan. Redukcija sterilnog tkiva antere koje gradi
pregrade između polenovnica ili njegovo umnažanje, rezultira nastankom
2 polinija ili više njih (12). U nekih je vrsta polinij podijeljen u "pakete",
tzv. masule (massulae), a svaka masula porijeklom odgovara jednoj sporociti,
matičnoj stanici polenovih zrna. Poliniji su povezani s ljepljivim tjelešcima
(viscidia, vidi dalje) različitim dršcima. Dršci mogu nastati produljenjem
polinija, tj. od sporogenog tkiva ili od sterilnog tkiva antere (prozirni,
hijalini dršci, Epipogium), to su tzv. kaudikule (caudicula). Dršci mogu
nastati na različite načine od dijelova rosteluma (skupnog naziva "nožice",
lat stipes), u obliku krovića (tegula) i kuka (hamulus). Poliniji mogu
biti povezani sa svojim drškom svojim vrhom (akrotonične orhideje) ili
lateralno, tj. bazalo (bazitonične orhideje, Cephalanthera). Polinij sa
drškom i ljepljivim tjelečcima se naziva polinarij. Polenska zrna su povremeno
aperturatna ili su aporatna. Aperturatni polen ima jednu ili rijetko 3-4
apertura, polen je izbrazdan (sulcatus), izbrazdan malenim brazdicama (sulculatus),
ulceratan (s distalnim polarnim otvorom, ulcusom), poratan (poratus) ili
foraminatan (pantoporatna), 2-staničan u vrijeme polinacije.
o Ginecej. Sastoji se od 3 ploda lista. Plodni listovi su jednakog
broja (izomerni) kao i članovi unutarnjeg kruga ocvjeća. Pojedinačni tučak
ima 1 (npr. Cypripedium, Paphiopedilum) ili 3 lokula. Ginecej je cenokarpan,
parakarpan (Paphiopedilum, Cypripedium), sinkarpan i podrastao. Neparni
plodni list je anterioran (nasuprotan mednoj usni). Ginecej ima jedan vršni
vrat. Vratni kanal je prisutan. Razvija se jedna njuška s tri lobusa. Medijalni
lobus njuške je uvijek ą apikalno modificiran, te gradi tzv. rostelum (rostellum).
Gornji dio rosteluma je "sterilan", dok donji na sebi nosi "pravu njušku",
tj. polen receptivnu površinu ("fertilan" dio). U jednostavnijih oblika
rostelum je jedva veći od lateralnih lobusa njuške (Cephalathera), ali
je obično znatno veći, promjenjen u kljunu nalik strukturu, s lobusima
(Orchideoideae), naborima (Epipogium). ponekada pod imenom "rostelarna
projekcija". Vršni dio rosteluma proizvodi ljepljivu tvar i naziva se viscidium
(viscidia, često dvolobusni, također retinaculum, glandula, viscidijalni
disk) i u mnogih vrsta se odvaja zajedno s polinijima. Njuške su vlažnog
tipa, bradavičaste, Skupine III. Placentacija je parietalna. Sjemeni zametci
nisu diferencirani, brojni su (30-100 ili i znatno više), bez arilusa,
anatropni, obično bitegmički, rjeđe unitegmički i tenuinucelatni. Vanjski
integument ne gradi mikropilu. Razvoj embrionske vreće je većinom Polygonum-tipa,
rjeđe Allium-tipa. Nastaju 1-3 kratkovječne antipode ili preostaju u obliku
degeneriranih jezgara (npr. Cymbidium, Dendrobium). Kada se može ustanoviti,
tip embriogeneze je asteradni.
o Oprašivanje. Većinom entomofilija, ali su kao oprašivači prisutni
i mnoge druge životinje, ptice, šišmiši, vodozemci i puževi. Oprašivački
mehanizmi su izuzetno specijalizirani, velike varijabilnosti, kompleksnih
morfoloških, anatomskih, fizioloških i ekoloških adaptacija, najdodvedenijim
u biljnom svijetu. Neke orhideje nude oprašivačima nektar na uobičajeni
način, ali nikada polen. Onim oprašivačima koji traža na cvijetu hranu
ponuđen je i lažni polen (pseudo-polen, Polystachia), vizualne imitacije
antera (Arethusa, Calopogon, Calypso), ostruge koje ne sadrže nektar (neke
Orchideoideae), cvjetovi koji mimikrijski nalikuju cvjetovima drugih vrsta
bogatih polenom i nektarom (Oncidium sp., Epidendrum ibaguense). Orhideje
se, kao niti jedna druga skupina, koriste i drugim instinktima oprašivača.
Mnoge se, nalikujući na ženke pojedine vrste, uključuju u reproduktivni
sustav kukca (pseudokopulacija, rodovi Ophrys, Cryptostylis, Caladenia
privlače mužjake opnokrilaca, a druge svojte mužjake dvokrilaca). Naime,
cvijetovi nekih svojti morfologijom donje usne (i drugim dijelovima cvijeta)
izuzetno nalikuju ženkama kukaca oprašivača. Dapače, pojedine svojte produciraju
miris feremonske uloge. Mužjaci u nastojanju da kopuliraju s cvijetom odnose
polinije. Ovisno o položaju kopuliranja, odnose polinije na glavi ili zadku.
Svojte roda Bulbophyllum nalikuju na substrat (crkotina) za polaganje jajašaca,
a svojte nekih skupina, osobito Catasetinae i Stanhopeinae, proizvode feromone
koje sabiru mužjaci tribusa Euglosiini (Apidae) bez kojega nemogu završiti
svoj rasplodni ciklus. Pojedine svojte grade "stupice" za svoje oprašivače
(Cypripedium, Stanhopea). Često je razvijeno higroskopsko izbacijvanje
polinija (Catasetum, i do 60 cm od cvijeta). Uobičajeno, kukac sleće na
donju usnu, te ulazi u cvijet u nastojanju da dođe do hrane. Glavom ili
drugim djelom tijela pomiče rostelum i oslobađa pristup ljepljivim tjelešcima
ispod njega. Dodirom preuzima na sebe ljepljiva tjelešca, a s njima i držak
s polinijima na vrhu. Tijekom leta do drugog cvijeta, u dršku brzim sušenjem
opada turgor, te do tada uspravni poliniji postaju savinuti prema napred
(ą 90°). U ovom položaju, poliniji su prilagođeni kontaktu s ljepljivom
njuškom u donjem dijelu rosteluma. Oplodnja je ponekada vremenski pomjerena
u odnosu na oprašivanje i 5-6 mjeseci.
o Plod. Obično suhi pucavac (dehiscentes), ponekada sočan nepucavac
(indehiscentes). Najčešće je plod tobolac (capsule) koji se otvara sa 3
ili 6 zaklopaca. Rjeđe je plod boba (bacca) (npr. neke vrste skupine Vanilleae,
Vanilla, Galeola, Palmorchis i dr.). Tobolci su septicidog ili lokulicidnog
otvaranja. Sjemenke su raznolika oblika, od nitastih dugih i do 5 mm, do
oblih, promjera svega 0.1 mm. Broj sjemenki u plodu je 30-500, ali su u
principu izuzetno brojne, a u nekih vrsta registrirano je i više od milijun
sjemenki po tobolcu. Sjemenke su bez škroba i s endospermom čiji je razvoj
prekinut vrlo rano ili su potpuno bez njega, izrazito su sićušne (do 1
mm). Embrio je u vrijeme oslobađanja sjemenke obično rudimentaran ili slabo
diferenciran, ponekada od svega nekoliko stanica. Embrio je klorofilan.
Za klijanje sjemenki nužan je specifični simbiontski odnos s gljivama,
tzv. endotrofna mikoriza, pa čak i tada često prođe dosta vremene do razvoja
nove biljke koja je sposobna cvasti. Gljive u simbiozi su većinom predstavnici
rodova Rhizoctonia, Corticium, Clitocybe, Marasmius, Xerotus i Fomes. Samo
sazrijevanje sjemenki unutar tobolca ponekada traje i 18 mjeseci, a do
zatvaranja razvojnog ciklusa i 4 godine.
o Cvjetna formula. Općenita: P3+3 [A1+0 G(3)].
o Citologija. n = 6-29 (ili više).
o Fitokemija. Nisu cijanogene biljke. Alkaloidi su obično prisutni.
Proantocianidini su prisutni samo rijetko (cianidin). Flavonoli su odsutni,
izuzev nalaza kaempferol u jedne vrste roda Dendrobium. Elagična kiselina
je odsutna. Saponini/sapogenini su rijetko prisutni. C3 fiziologija je
zabilježena u rodova Spathoglottis, Arundina, Coelogyne i Oncidium. CAM
je zabilježen u rodova Arachnis, Aranda, Aranthera, Ascocentrum, Brassovola,
Bulbophyllum, Cattleya, Dendrobium, Encyclia, Epidendrum, Laelia, Lanium,
Oncidium, Phalaenaopsis, Pleurothris, Schomburgkia, Sophrontis, Vanilla
i Vanda. Anatomija nije C4 tipa (Habenaria, Spathoglottis, Vanda).
o Srodstveni odnosi. Orhideje gotovo sigurno predstavljaju monofiletsku
skupinu, izolirana položaja unutra jednosupnica. Vjerojatno su izvedene
iz biljaka nalik epiginim predsatvnicima reda Liliales sa 6 prašnika. Klasifikacija
orhideja je u velikoj mjeri tehničke i praktične prirode, temeljena na
osobinama ginostemija i na višim razinama, osobinama polinija. Porodica
Orchidaceae ima najbliže srodnike u porodici Burmanniaceae i Corsiaceae.
Uobičajena podijela prepoznaje tri podporodice (prema DAHLGREN et al. 1985
na razini porodica), iako je objavljen niz alternativnih klasifikacija
(DRESSLER 1981, 1986, 1993; BURNS.BALOGH i FUNK 1986).
Kluč za određivanje podporodica:
1 Andrecej se sastoji od 2 ili 3 prašnika,
polen u monadama ........................................................
2
2 Cvjetovi su ą aktinomorfni, placentacija
aksilarna ..........................................................
Apostasioideae
2 cvjetovi izrazito zigomorfni
placentacija parijetalna .....................................
Cypripedioideae
1 Andrecej se sastoji od 1 prašnika, polen u
tetradama ili polinijama ......................................
Orchidoideae
o Sistematika. Podrazred Monocotyledonae. Nadred Liliiflorae;
Orchidales. Rodovi: Aa, Abdominea, Acacallis, Acampe, Acanthephippium,
Aceras, Aceratorchis, Acianthus, Acineta, Ackermania, Acoridium, Acostaea,
Acriopsis, Acrochaene, Acrolophia, Acrorchis, Ada, Adactylus, Adenochilus,
Adenoncos, Adrorhizon, Aerangis, Aeranthes, Aerides, Aganisia, Aglossorrhyncha,
Agrostophyllum, Alamania, Altensteinia, Amblyanthe, Ambrella, Amerorchis,
Amesiella, Amitostigma, Amparoa, Anacamptis, Ancistrochilus, Ancistrorhynchus,
Androcorys, Angraecopsis, Angraecum, Anguloa, Anoectochilus, Ansellia,
Anteriorchis, Anthogonium, Anthosiphon, Antillanorchis, Aorchis, Aphyllorchis,
Aplectrum, Aporostylis, Aporum, Apostasia, Appendicula, Aracamunia, Arachnis,
Archineottia, Arethusa, Armodorum, Arnottia, Arpophyllum, Arthrochilus,
Artorima, Arundina, Ascidieria, Ascocentrum, Ascochilopsis, Ascochilus,
Ascoglossum, Ascolabium, Aspasia, Aspidogyne, Aulosepalum, Auxopus, Baptistonia,
Barbosella, Barbrodria, Barkeria, Barlia, Bartholina, Basigyne, Basiphyllaea,
Baskervilla, Batemannia, Beclardia, Beloglottis, Benthamia, Benzingia,
Biermannia, Bifrenaria, Binotia, Bipinnula, Bletia, Bletilla, Bogoria,
Bolbidium, Bollea, Bolusiella, Bonatea, Bonniera, Brachionidium, Brachtia,
Brachycorythis, Brachypeza, Brachystele, Bracisepalum, Braemia, Brassavola,
Brassia, Briegeria, Bromheadia, Broughtonia, Brownleea, Buchtienia, Bulbophyllum,
Bulleyia, Burnettia, Burnsbaloghia, Cadetia, Caladenia, Calanthe, Caleana,
Callostylis, Calochilus, Calopogon, Caluera, Calymmanthera, Calypso, Calyptrochilum,
Campanulorchis, Campylocentrum, Capanemia, Cardiochilus, Catasetum, Cattleya,
Cattleyopsis, Caucaea, Caularthron, Centroglossa, Centrostigma, Cephalanthera,
Cephalantheropsis, Ceratandra, Ceratocentron, Ceratochilus, Ceratostylis,
Chamaeangis, Chamaeanthus, Chamaegastrodia, Chamelophyton, Chamorchis,
Changnienia, Chaseella, Chaubardia, Chaubardiella, Chauliodon, Cheiradenia,
Cheirostylis, Chelonistele, Chiloglottis, Chilopogon, Chiloschista, Chitonanthera,
Chitonochilus, Chloraea, Chondradenia, Chondrorhyncha, Chroniochilus, Chrysocycnis,
Chrysoglossum, Chusua, Chysis, Chytroglossa, Cirrhaea, Cirrhopetalum, Cischweinfia,
Claderia, Cleisocentron, Cleisomeria, Cleisostoma, Cleistes, Clematepistephium,
Clowesia, Coccineorchis, Cochleanthes, Cochlioda, Cocleorchis, Codonorchis,
Codonosiphon, Coelia, Coeliopsis, Coeloglossum, Coelogyne, Coilochilus,
Collabium, Comparettia, Comperia, Conchidium, Condylago, Constantia, Corallorrhiza,
Cordiglottis, Coryanthes, Corybas, Corycium, Corymborkis, Corysanthes,
Cottonia, Cotylolabium, Cranichis, Cremastra, Cribbia, Crossoglossa, Cryptarrhena,
Cryptocentrum, Cryptochilus, Cryptopus, Cryptopylos, Cryptostylis, Cuitlauzina,
Cyanaeorchis, Cybebus, Cyclopogon, Cycnoches, Cylindrolobus, Cymbidiella,
Cymbidium, Cymboglossum, Cynorkis, Cyphochilus, Cypholoron, Cypripedium,
Selinipedium.Cyrtidiorchis, Cyrtopodium, Cyrtorchis, Cyrtosia, Cyrtostylis,
Cystorchis, Dactylorhiza, Dactylorhynchus, Dactylostalix, Degranvillea,
Deiregyne, Dendrobium, Dendrochilum, Dendrophylax, Diadenium, Diaphananthe,
Diceratostele, Dicerostylis, Dichaea, Dichromanthus, Dickasonia, Dictyophyllaria,
Didiciea, Didymoplexiella, Didymoplexis, Diglyphosa, Dignathe, Dilochia,
Dilochiopsis, Dilomilis, Dimerandra, Dimorphorchis, Dinema, Dinklageella,
Diothonea, Diphylax, Diplandrorchis, Diplocaulobium, Diplocentrum, Diplolabellum,
Diplomeris, Diploprora, Dipodium, Dipteranthus, Dipterostele, Disa, Discyphus,
Disperis, Distylodon, Dithyridanthus, Diuris, Dockrillia, Dodsonia, Dolichocentrum,
Domingoa, Doritis, Dossinia, Dracula, Drakaea, Dresslerella, Dressleria,
Dryadella, Dryadorchis, Drymoanthus, Drymoda, Duckeella, Dunstervillea,
Dyakia, Earina, Eggelingia, Eleorchis, Elleanthus, Eloyella, Eltroplectris,
Elythranthera, Embreea, Encyclia, Entomophobia, Eparmatostigma, Ephippianthus,
Epiblastus, Epiblema, Epicranthes, Epidanthus, Epidendrum, Epigeneium,
Epilyna, Epipactis, Epipogium, Epistephium, Eria, Eriaxis, Eriochilus,
Eriodes, Eriopexis, Eriopsis, Erycina, Erythrodes, Erythrorchis, Esmeralda,
Euanthe, Eucosia, Eulophia, Eulophiella, Euphlebium, Eurycentrum, Eurychone,
Eurystyles, Evotella, Fernandezia, Ferruminaria, Fimbriella, Flickingeria,
Frondaria, Fuertesiella, Funkiella, Galeandra, Galearis, Galeola, Galeottia,
Galeottiella, Garaya, Gastrochilus, Gastrodia, Gastrorchis, Gavilea, Geesinkorchis,
Gennaria, Genoplesium, Genyorchis, Geoblasta, Geodorum, Glomera, Glossodia,
Glossorhyncha, Gomesa, Gomphichis, Gonatostylis, Gongora, Goniochilus,
Goodyera, Govenia, Gracielanthus, Grammangis, Grammatophyllum, Graphorkis,
Grastidium, Greenwoodia, Grobya, Grosourdya, Gularia, Gunnarella, Gunnarorchis,
Gymnadenia, Gymnadeniopsis, Gymnochilus, Gynoglottis, Habenaria, Hagsatera,
Hammarbya, Hancockia, Hapalochilus, Hapalorchis, Harrisella, Hederorkis,
Helcia, Helleriella, Helonoma, Hemipilia, Herminium, Herpetophytum, Herpysma,
Herschelianthe, Hetaeria, Heterozeuxine, Hexalectris, Hexisea, Himantoglossum,
Hintonella, Hippeophyllum, Hirtzia, Hispaniella, Hoehneella, Hofmeisterella,
Holcoglossum, Holopogon, Holothrix, Homalopetalum, Horichia, Hormidium,
Horvatia, Houlletia, Huntleya, Huttonaea, Hybochilus, Hygrochilus, Hylophila,
Hymenorchis, Imerinaea, Inobulbon, Ione, Ionopsis, Ipsea, Isabelia, Ischnocentrum,
Ischnogyne, Isochilus, Isotria, Jacquiniella, Jejosephia, Jumellea, Kalimpongia,
Kefersteinia, Kegeliella, Kerigomnia, Kinetochilus, Kingidium, Kionophyton,
Koellensteinia, Konantzia, Kreodanthus, Kryptostoma, Kuhlhasseltia, Lacaena,
Laelia, Laeliocattleya, Laeliopsis, Lanium, Lankesterella, Leaoa, Lecanorchis,
Lemboglossum, Lemurella, Lemurorchi s, Leochilus, Lepanthes, Lepanthopsis,
Lepidogyne, Leporella, Leptotes, Lesliea, Leucohyle, Ligeophila, Limodorum,
Liparis, Listera, Listrostachys, Lockhartia, Loefgrenianthus, Ludisia,
Lueddemannia, Luisia, Lycaste, Lycomormium, Lyperanthus, Lyroglossa, Macodes,
Macradenia, Macroclinium, Macropodanthus, Malaxis, Malleola, Manniella,
Margelliantha, Masdevallia, Mastigion, Maxillaria, Mediocalcar, Megalorchis,
Megalotus, Megastylis, Meiracyllium, Mendoncella, Mesadenella, Mesadenus,
Mesoglossum, Mesospinidium, Mexicoa, Microcoelia, Micropera, Microphytanthe,
Microsaccus, Microtatorchis, Microthelys, Microtis, Miltonia, Miltoniopsis,
Mischobulbum, Mobilabium, Moerenhoutia, Monadenia, Monanthos, Monomeria,
Monophyllorchis, Monosepalum, Mormodes, Mormolyca, Mycaranthes, Myoxanthus,
Myrmechis, Myrmecophila, Myrosmodes, Mystacidium, Nabaluia, Nageliella,
Neobathiea, Neobenthamia, Neobolusia, Neoclemensia, Neocogniauxia, Neodryas,
Neoescobaria, Neofinetia, Neogardneria, Neogyna, Neomoorea, Neotinea, Neottia,
Neottianthe, Neowilliamsia, Nephelaphyllum, Nephrangis, Nervilia, Neuwiedia,
Nidema, Nigritella, Nothodoritis, Nothostele, Notylia, Oberonia, Octarrhena,
Octomeria, Odontochilus, Odontoglossum, Odontorrhynchus, Oeceoclades, Oeonia,
Oeoniella, Oerstedella, Olgasis, Oligophyton, Oliveriana, Omoea, Oncidium,
Ophidion, Ophrys, Orchipedum, Orchis, Oreorchis, Orestias, Orleanesia,
Ornithocephalus, Ornithochilus, Ornithophora, Orthoceras, Osmoglossum,
Ossiculum, Osyricera, Otochilus, Otoglossum, Otostylis, Pabstia, Pachites,
Pachyphyllum, Pachyplectron, Pachystele, Pachystoma, Palmorchis, Palumbina,
Panisea, Pantlingia, Paphinia, Paphiopedilum, Papilionanthe, Papillilabium,
Papperitzia, Papuaea, Paradisanthus, Paraphalaenopsis, Parapteroceras,
Pecteilis, Pedilochilus, Pedilonum, Pelatantheria, Pelexia, Pennilabium,
Peristeranthus, Peristeria, Peristylus, Pescatoria, Phaius, Phalaenopsis,
Pholidota, Phragmorchis, Phragmipedium, Phreatia, Phymatidium, Physoceras,
Physogyne, Pilophyllum, Pinelia, Piperia, Pityphyllum, Platanthera, Platycoryne,
Platyglottis, Platylepis, Platyrhiza, Platystele, Platythelys, Plectorrhiza,
Plectrelminthus, Plectrophora, Pleione, Pleurothallis, Pleurothallopsis,
Plocoglottis, Poaephyllum, Podangis, Podochilus, Pogonia, Pogoniopsis,
Polycycnis, Polyotidium, Polyradicion, Polystachya, Pomatocalpa, Ponera,
Ponerorchis, Ponthieva, Porolabium, Porpax, Porphyrodesme, Porphyroglottis,
Porphyrostachys, Porroglossum, Porrorhachis, Prasophyllum, Prescottia,
Pristiglottis, Promenaea, Protoceras, Pseudacoridium, Pseuderia, Pseudocentrum,
Pseudocranichis, Pseudoeurystyles, Pseudogoodyera, Pseudolaelia, Pseudorchis,
Pseudovanilla, Psilochilus, Psychilis, Psychopsiella, Psychopsis, Psygmorchis,
Pterichis, Pteroceras, Pteroglossa, Pteroglossaspis, Pterostemma, Pterostylis,
Pterygodium, Pygmaeorchis, Pyrorchis, Quekettia, Quisqueya, Rangaeris,
Rauhiella, Raycadenco, Reichenbachanthus, Renanthera, Renantherella, Restrepia,
Restrepiella, Restrepiopsis, Rhaesteria, Rhamphorhynchus, Rhinerrhiza,
Rhizanthella, Rhynchogyna, Rhyncholaelia, Rhynchophreatia, Rhynchostele,
Rhynchostylis, Rhytionanthos, Ridleyella, Rimacola, Risleya, Robiquetia,
Rodriguezia, Rodrigueziella, Rodrigueziopsis, Roeperocharis, Rossioglossum,
Rudolfiella, Rusbyella, Saccoglossum, Saccolabiopsis, Saccolabium, Sacoila,
Salpistele, Sanderella, Sarcanthopsis, Sarcochilus, Sarcoglottis, Sarcoglyphis,
Sarcophyton, Sarcostoma, Satyridium, Satyrium, Saundersia, Sauroglossum,
Scaphosepalum, Scaphyglottis, Scelochiloides, Scelochilus, Schiedeella,
Schistotylus, Schizochilus, Schizodium, Schlimmia, Schoenorchis, Schomburgkia,
Schwartzkopffia, Scuticaria, Sedirea, Seidenfadenia, Sepalosiphon, Serapias,
Sertifera, Sievekingia, Sigmatostalix, Silvorchis, Sinorchis, Sirhookera,
Skeptrostachys, Smithorchis, Smithsonia, Smitinandia, Sobennikoffia, Sobralia,
Solenangis, Solenidiopsis, Solenidium, Solenocentrum, Sophronitella, Sophronitis,
Soterosanthus, Spathoglottis, Sphyrarhynchus, Sphyrastylis, Spiculaea,
Spiranthes, Stalkya, Stanhopea, Staurochilus, Stelis, Stellilabium, Stenia,
Stenocoryne, Stenoglottis, Stenoptera, Stenorrhynchos, Stephanothelys,
Stereochilus, Stereosandra, Steveniella, Stictophyllum, Stigmatosema, Stolzia,
Suarezia, Summerhayesia, Sunipia, Sutrina, Svenkoeltzia, Symphyglossum,
Synanthes, Synarmosepalum, Systeloglossum, Taeniophyllum, Taeniorrhiza,
Tainia, Tangtsinia, Tapeinoglossum, Taprobanea, Telipogon, Tetragamestus,
Tetramicra, Teuscheria, Thaia, Thecopus, Thecostele, Thelasis, Thelychiton,
Thelymitra, Thelyschista, Thrixspermum, Thulinia, Thunia, Thysanoglossa,
Ticoglossum, Tipularia, Tolumnia, Townsonia, Trachyrhizum, Traunsteinera,
Trevoria, Trias, Triceratorhynchus, Trichocentrum, Trichoceros, Trichoglottis,
Trichopilia, Trichosalpinx, Trichosma, Trichotosia, Tridactyle, Trigonidium,
Triphora, Trisetella, Trizeuxis, Tropidia, Trudelia, Tsaiorchis, Tuberolabium,
Tubilabium, Tulotis, Tylostigma, Uleiorchis, Uncifera, Urostachya, Vanda,
Vandopsis, Vanilla, Vargasiella, Vasqueziella, Ventricularia, Vesicisepalum,
Vexillabium, Vrydagzynea, Wallnoeferia, Warmingia, Warrea, Warreella, Warreopsis,
Warscaea, Wullschlaegelia, Xenikophyton, Xerorchis, Xiphosium, Xylobium,
Yoania, Ypsilopus, Zeuxine, Zootrophion, Zygopetalum, Zygosepalum, Zygostates.
o Ekonomsko značenje. Vrste penjačice roda Vanilla, osobito
vrsta V. planifolia iz središnje Amerike, kultiviraju se u mnogim tropskim
zemljama za potrebe dobivanja aromatičnog spoja vanilina iz nezrelih tobolaca
(vanilija). Gomolji pojedinih vrsta imaju primjenu u medicini i kao dodatak
jelima. Najznačajnija je vrijednost, dakako, hortikulturna. Zbog izuzetne
građe i ljepote cvjetova, orhideje se sabiru, uzgajaju i kultiviraju dugi
niz godina, u Europi oko 200, a u Kini dulje od 1000 godina. Specijalizirani
staklenici za njihov uzgoj nazivaju se "orhidarijima", a u svijetu je registrirano
više od 400 lokalnih udruženja ljubitelja orhideja. Komercijalno nastrojeni
"lovci" orhideja doveli su mnoge egzotične vrste na prag nestajanja, a
ugrožavanje osjetljivih staništa čini gotovo trećinu vrsta ugroženim.
o Paleobotanika. Porodica nema značajnijih fosinih ostataka.
Dijelovi biljaka koji se mogu povezati s orhidejama, lako mogu pripadati
i drugim jednosupnicama.
o Zanimljivosti. Oko ˝ svih poznatih orhideja ima normalno razvijeno
korjenje, a druga polovina su epifiti obično s dugim zračim korjenjem prekrivenim
velamenom za potrebe apsorpcije zračne vlage. Iako su orhideje izuzetno
prilagođenje stranooplodnji, prirodna hibridizacija je izuzetno česta,
a broj hibrida prema nekim autorima veća je nego u svih ostalih kritosjemenjača
zajedno. Dapače, hibridiziraju i vrste različitih rodova, a u kontroliranim
hortikulturnim uvijetima i za komercijalne potrebe, prema nekim izvorima
nastaje 150 novih hibrida mjesečno!
o Odabrana literatura
ˇ BURNS-BALOGH P., FUNK V. A. (1986): A phylogenetic analysis of the
Orchidaceae. Smitsonian Contr. Bot. 61: 1-79.
ˇ CHASE M. W., PALMER J. D. (1989): Chloroplast DNA systematics of
Lilioid monocots: Resources, feasibility, and an example from the Orchidaceae.
Amer. J. Bot. 76: 1720-1730.
ˇ DRESSLER R. L. (1981): The orchids: Natural history and classification.
Harvard Univ. Press, Cambridge.
ˇ DRESSLER R. L. (1986): Recent advances in orchid phylogeny. Lindleyana
1: 5-20.
ˇ DRESSLER R. L. (1993): Phylogeny and classification of the orchid
family. Dioscorides Press, Portland.
ˇ GARAY L. A. (1960): On the origin of the Orchidaceae. Bot. Mus. Leafl.
19: 57-96.
ˇ ROBERTS J. A., BEALE C. R., BENSELER J. C., McGOUGH H. N., ZAPPI
D. C. (1995): CITES Orchid Checklist. Vol. 1. The Royal Botanic Gardens,
Kew.
ˇ ROBERTS J. A., ALLMAN L. R., BEALE C. R., BUTTER R. W., CROOK K.
R., McGOUGH H. N. (1997): CITES Orchid Checklist. Vol. 2. The Royal Botanic
Gardens, Kew.
ˇ SCHLEGEL M., STEINBRÜCK G., HAHN K., RÖTTGER B. (1989): Interspecific
relationship of ten European orchid species as revealed by enzyme electrophoresis.
Pl. Syst. Evol. 163: 107-119.
ˇ STERN W. L., CHEADLE V. I., THORSCH J. (1993): Apostasiads, systematic
anatomy, and the origins of Orchidaceae. Bot. J. Linn. Soc. 111: 411-455.
30. travanj 1999.
Toni
Nikolić doc. dr. sci.
Botanički zavod
Prirodoslovno-matematički fakultet, Sveučilište u Zagrebu
Marulićev trg 9a, Zagreb
toni@botanic.hr
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 30. travanj 1999.