Murein je makromolekula koja čini osnovu stanične stijenke bakterija i modrozelenih algi (razvojna grana Eubacteria). Njegova je funkcija u prvom redu mehanička, on staničnoj stijenci daje čvrstoću i oblik. U novijoj literaturi, naročito onoj stranih izdavača, ovaj se termin ne koristi, već ga potpuno zamjenjuje kemijskom građom opravdaniji naziv peptidoglikan.
Kao što mu ime kaže, peptidoglikanski dio stanične stijenke sastoji se od peptidnih i šećernih jedinica. Linearne polisaharidne lance čine naizmjenično poredani N-acetilglukozamin (NAG) i N-acetilmuraminska kiselina (NAM), povezani ß-1,4-glikozidnom vezom. Oni tvore ravnu ugljikohidratnu "kralješnicu". Poprečno umreženje nastaje povezivanjem svakog lanaca NAM s 4 određene aminokiseline (kratkim peptidima). Takvi usporedni tetrapeptidi mogu se međusobno spajati poprečnim peptidnim (pentaglicinskim) mostovima. (slika 32.3.). Tim su vezama mureinski lanci spojeni u veliku molekulu koja poput mrežaste vreće obuhvaća cijelu bakterijsku stanicu (slika 32.4.).
Murein, kao osnovna struktura stanične stijenke, ima u prvom redu zaštitnu funkciju te je protkan i obložen nizom dodatnih tvari. Prema njegovoj strukturi i udjelu drugih tvari u staničnoj stijenci, razlikujemo dvije grupe (razreda) bakterija. Stanična stijenka prve grupe sadrži nekoliko slojeva peptidoglikana povezanih peptidnim vezama i poprečnim mostovima. Ovaj debeli sloj svojim ustrojstvom osigurava vrlo čvrsti, malo savitljiv "kostur". I stijenka druge skupine bakterija sadrži peptidoglikan, ali u vrlo maloj količini, pa je ona osjetljivija na mehanička oštećenja. U pravilu jednoslojna mreža peptidoglikana, s vanjske je strane okružen vanjskom membranom, građenom od lipoproteina, lipopolisaharida i fosfolipida. Ta razlika u građi stanične stijenke smatra se odgovornom za razliku u reakciji ove dvije skupine na bojanju po Gramu. Prvu skupinu nazivamo gram-pozitivnim, a drugu gram-negativnim bakterijama (slika 8-10).
Murein je specifičan za staničnu stijenku eubakterija (prokarioti) i ne nalazimo ga u arhebacterija i eukariota. Ta razlika omogućuje terapeutsko korištenje antibiotika u medicini. Mnogi antibiotici, uključujući i penicilin, djeluju baktericidno upravo tako što priječe sintezu proteoglikanskog sloja stanične stijenke (inhibiraju završnu reakciju poprečnog povezivanja peptidoglikanskih niti). Istovremeno, zbog odsustva mureina u njihovoj stijenci, ne štete životinjskim stanicama.
Više o mureinu, njegovoj sintezi i ulozi, te općenito o građi stanične stijenke u bakterija i modrozelenih algi ili bojanju po Gramu, možeš naći u navedenoj literaturi.
Literatura:
ˇ Alberts, B., Bray, D., Lewis, J. Raff, M., Roberts, K. & Watson,
J.D. (1989): "Molecular biology of the cell". II edition, Garland Publishing,
Inc, New York & London.
ˇ Duraković S., (1996): "Opća mikrobiologija". Prehrambeno tehnički
ininženjering - Znanstveno stručna biblioteka, Zagreb.
ˇ Stryer, L. (1991): "Biokemija". Školska knjiga, Zagreb.
ˇ Van den Hoek, C., Mann, D.G. & Jahns, H.M. (1993): "Algae
An introduction to phycology". Cambridge University Press.
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 20. rujan 1999.