Praživotinje sa parazitskim predstavnicima su iz koljena Apixomplexa
i razreda Sporozoa čiji su predstavnici unutrašnji paraziti
koji parazitiraju u tjelesnim šupljinama ili u tkivu različitih skupina
životinja. Dobro poznati predstavnik ove grupe je rod Plasmodium,
naročito vrsta P. vivax koja uzrokuje malariju. Glodavci, ptice
i primati mogu biti zaraženi s preko 100 vrsta roda Plasmodium.
Ostali predstavnici ovog koljena su rodovi: Eimeria, Toxoplasma, Babesia,
Theileria i dr.
Rasprostranjuju se otpornim sporama ili sporocistama koje sadrže sporozoite
koji predstavljaju infektivnu fazu u životnom ciklusu. Međutim mnogi od
njih imaju i nespolno razmnožavanje dijeljenjem koje je nazvano schizogonija,
koja širi infekciju unutar domadara. Neke vrste za svoj razvoj trebaju
jednog domadara, pa se cijeli životni ciklus može promatrati u jednoj jedinki.
Kod vrsta koje za svoj razvoj trebaju dva ili više domadara, obično se
unutar jednog od njih odvija nespolni ciklus, a spolni ciklus sporogonijom
u drugome.
Krvotruskovci ili Plasmodiida su nametnici koji za vrijeme vegetativnog
razdoblja žive u tkivu, a poslije u crvenim krvnim stanicama, stijenkama
tijela, koštanoj srži i jetri kralješnjaka. U pravim domadarima obave nespolno
razmnožavanje, a spolni se rasplod odvija u međudomadarima, koji su obično
kukci. Kada domadar (komarac) siše krv zaražene životinje (sisavca), uvuče
u svoje probavilo i gamete, gdje dolazi do njihovog spajanja. Zigote (produkti
spolnog razmnožavanja) probijaju stijenku crijeva međudomadara i razvijaju
na vanjskoj strani crijeva kuglaste oociste s mnogobrojnim pokretnim sporozoitima
koji su bez čahure. Sporozoiti dospiju krvnom strujom međudomadara do slinskih
žlijezda, probiju ih i slinom se prilikom uboda prenose u ranu toplokrvne
životinje ili čovjeka.
Sporozoit, injiciran u pticu ili sisavca ubodom inficiranog komarca,
ne ulazi u crvenu krvnu stanicu, nego prelazi u tjelesno tkivo, uglavnom
u jetru sisavaca, odnosno u endotelno tkivo ptice, gdje se mnogostruko
dijeli schizogonijom. Tako nastaje jedna ili više generacija merozoita
(Merozoit je okrukao s promjerom od oko 1 *m. Ima nukleus i različite citoplazmatske
organele. Obavijen je sa dvostrukom lipidnom membranom i debelim površinskim
omotačem. Ispod unutrašnje plazmatske membrane je niz mikrocjevčica koje
imaju ulogu staničnog skeleta koji je odgovoran za održavanje stalnog oblika
stanice). Merozoiti konačno ulaze u crvene krvne stanice (eritoricite)
pri čemu su prethodno izgubili debeli površinski omotač. Unutar eritrocita
struktura merozoita se raspada, te nestaju mikrocjevčice i vršni organeli.
U citoplazmi eritrocita pojavljuju se crvena pigmentna zrnca koja su produkt
probavljenog hemoglobina. Membrana eritrocita se deformira. Zreli sporozoiti
(schizonti) se mnogostruko dijele u brojne merozoite, koji izlaze iz inficirane
stanice i ulaze u novu, ponavljajući schizogeni ciklus. Prije ili kasnije
neki od merozoita se razvije u gametocite (gamonte), odvojeno kao "mužjaci"
i "ženke". Oni se dalje ne razvijaju dok se ne usišu u želudac komarca
nekih vrsta roda Anopheles, gdje "ženski" gamonti sazriju u "ženske" gametocite
ili jaja, a "muški" gamont se dijeli u 4 ili 8 dugih spermija. Nakon oplodnje
nastaje zigota, poznata kao oökinet. Ona je produljena i ameboidna. Putuje
kroz stijenku želuca i smjesti se na njegovoj vanjskoj strani. Jezgra zigote
se mnogostruko dijeli, citoplazma postaje mrežasta, a brojne jezgrice se
rasporede na površini citoplazme, i iz svake nastane sporozoit. Zrela oöcista
ili sporocist na taj način postaje paket pun sporozoita, koji izlaze iz
nje i ulaze u slinske žlijezde komarca, odakle se prenose u domadara kralješnjaka
za vrijeme sisanja njegove krvi. Nakon 10-12 dana poslije infekcije sporozoitima
ubodom komarca (kod malarije čovjeka), i prije nego paraziti postaju dovoljno
brojni u krvi, javlja se prva groznica karakteristična za malariju. Ti
se napadi obnavljaju u razmacima od 24, 48 ili 72 sata, u skladu sa duljinom
schizogoničnog ciklusa različitih vrsta plazmodija. Napad groznice je u
vezi s oslobađanjem merozoita u krv, te kao posljedica djelovanja otrova
koji nastaju pri razgradnji inficiranih eritrocita. Oko tjedan dana nakon
prvog napada mogu se opaziti gamonti, koji za 3-6 dana postaju zreli, i
u tom stanju su infektivni za komarca. Za nekoliko sati u želucu komarca
gamete sazriju i oplode se. Duljina ciklusa u komarca varira od 1-20 dana,
zavisno od temperature. Razvoj parazita se zaustavlja na temperaturi nižoj
od 16°C.
LITERATURA:
WEB STRANICE:
http://www.geocities.com/CapeCanaveral/1217/
http://209.170.56.240/~imo12267/parasitespage.html
http://www.sas.upenn.edu/~striepen/
http://www.wehi.edu.au/MalDB-www/who.htm/
mr. sc. Sanja Gottstein
Zoologijski zavod
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
(sgott@public.srce.hr)
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 31. siječanj 1999.