Iako nisam stručnjak za ovo područje, pokušati ću odgovoriti na njega. Ono bi bilo bolje postaviti mikrobiologu ili infektologu.
Crijevne zarazne bolesti su bolesti koje se očituju u probavnom sustavu odn. crijevu. Najčešći uzrok ovih bolesti je miješanje pitke vode sa zagađenom vodom u koju su dospjele fekalije iz kanalizacije ili nekog drugog izvora. Međutim, crijevne se zarazne bolesti mogu dobiti i jedući hranu koja je zaražena bakterijama (ili virusima) koji izazivaju ove bolesti. Tipični primjer za to je trovanje bakterijama roda Salmonella. Najčešći simptom crijevnih bolesti je proljev, ali mogu se javiti i drugi simptomi. Evo sada opisa nekih najznačajnijih crijevnih zaraznih bolesti:
Kolera: Kolera se prenosi fekalno oralnim putem, preko zaražene hrane i vode. Uzročnik kolere je bakterija Vibrio cholerae. Bakterije se množe do visokih koncentracija u probavnom sustavu i ne izlaze iz njega u druga tkiva. Ne ulaze u epitelne stanice nego se samo pričvrste na sluznicu crijeva. Inkubacija traje od nekoliko sati do četiri dana. Glavni je simptom kolere jaki proljev kojim se može izgubiti 10 15 litara tekućine dnevno. Uz proljev, često se javlja mučnina, povraćanje i grčevi u crijevima. Stolica u kolere ima karakterističan izgled "rižine sluzi", a sastoji se od epitelnih stanica, crijevne sluzi i vrlo velikog broja bakterija. Uzročnik proljeva je posebni protein koji potiče lučenje iona klora u crijevo, a zaustavlja apsorpciju iona natrija iz crijeva. Zbog toga se poremeti osmotska ravnoteža i dolazi do ulaska velike količine vode u crijevo. Smrtnost od kolere može u neliječenih slučajeva iznositi i do 60% (u prosjeku 25 50%), a smrt nastupa zbog gubitka elektrolita iz tijela i dehidracije. Dijagnoza kolere nije teška u slučaju epidemije, ali pojedinačni slučajevi ponekad se teško mogu odrediti, posebno zbog toga što neki sojevi V. cholerae izazivaju blaži oblik bolesti koji se gotovo ne razlikuje od drugih crijevnih zaraza. Liječi se tetraciklinima i, što je najvažnije, nadomještanjem tekućine i elektrolita, čime se smrtnost može smanjiti ispod 1%.
Bacilarna dizenterija: Izazivaju je bakterije roda Shigella. Kao i u kolere, čovjek se zarazi ovim bakteijama konzumirajući zaraženu hranu i vodu. Najznačajniji uzročnici dizenterije su Shigella dysenteriae, S. boydii, S. sonnei, i S. flexneri. Enterotoksin koji S. dysenteriae proizvodi, potiče lučenje velike količine vode iz tijela u crijevo, ali se ne zna točan mehanizam njegovog djelovanja. Inkubacija bolesti traje jedan do dva dana nakon čega se javljaju grčevi u trbuhu, temperatura i jaki proljev. Zbog oštećenja sluznice crijeva u stolice mogu postati krvave. Dizenterija se liječi nadomještanjem tekućine i elektrolita te antibioticima (najčešće se koriste tetraciklini, kloramfenikol ili sulfametoksazol trimetoprim). U posljednje vrijeme, posebno na Dalekom istoku, pojavili su se mnogi sojevi šigela otporni na antibiotike.
Salmoneloza: Pojam salmoneloza koristi se za opis bolesti koje
izazivaju bakterije roda Salmonella. Pošto se danas po novinama
često vide naslovi "Salmonezola u dječjem vrtiću" ili "Svi gost restorana
završili u bolnici zbog salmonele", reći ću nešto više o ovim bakterijama.
Postoje mnoge bakterije roda Salmonella i one izazivaju različite
crijevne bolesti. Ovdje ćemo spomenuti samo najvažnije. Salmonella typhi
izaziva trbušni tifus, S. paratyphi paratifus. Mnoge druge vrste
salmonela izazivaju najčešću salmonelozu: salmonelozni enterokolitis. Ljudi
se salmonelama najčešće zaraze konzumirajući zaraženu hranu ili vodu. Salmoneloza
je često profesionalna bolest ljudi koji rade u klaonicama gdje dolaze
u kontakt sa peradi i svinjama. Primarni izvor salmonela su probavni sustavi
životinja. Najčešće su kronični nositelji salmonele gmazovi, ptice (perad),
svinje i čovjek. Vrste salmonela koje najčešće izazivaju enterokolitis
su S. typhimurium i S. enteritidis, ali enterokolitis može
izazvati i bilo koji od 2000 tipova salmonela. Vrijeme inkubacije iznosi
od 10 do 28 sati. Simptomi salmoneloznog enterokolitisa su glavobolja,
mučnina, povraćanje, bolovi u želucu i crijevima i proljev. Bolest obično
traje dva do tri dana, a smrtnost neliječenih slučajeva iznosi oko 4%.
Liječenje je simptomatsko, a povremeno se koriste antibiotici (kloramfenikol,
cefalosporini treće generacije, ampicilin). Izvor salmonela najčešće su
životinjski proizvodi (jaja, meso) ili čovjek koji je kronični nositelj
i izlučuje salmonele u stolici. U kroničnih nositelja, salmonele se često
nasele i u žučni mjehur. Posebnu opasnost predstavlja izbijanje salmoneloza
na peradarskim farmama. Životinje često znaju biti bez simptoma, ali izlučivati
salmonelu u izmetu. I jedna zanimljivost: Salmonelu možete relativno lako
dobiti od kornjača, posebno od vodenih. Veliki je broj vodenih kornjača
koji asimptomatski nosi salmonele. Godišnje se u SAD pojavi tisuće slučajeva
salmoneloze čiji su uzročnik vodene kornjače, a koje su vlasnici sami ulovili.
Iako gotovo sve vodene kornjače koje se prodaju u našim trgovinama potječu
iz uzgajališta u SAD, opasnosti od salmonele nema, jer američki zakon zahtijeva
da se sva jaja koja kornjače izlegu obrade posebnim (vrlo agresivnim) postupkom
tako da se u njima unište sve bakterije.
Proljeve mogu izazivati još i neke bakterije koje normalno žive u našem
crijevu, na pr. Escherichia coli, ali bolest izazivaju posebni tzv.
enteropatogeni sojevi. Simptomi su slični kao u salmoneloze, a liječe se
antibioticima (ampicilinom, cefalosporinima, tetraciklinima, aminoglikozidnim
antibioticima). Patogeni sojevi E. coli izazivaju različite bolesti
(infekcije mokraćnog sustava, crijevne zaraze, sepsu i meningitis). Opis
patologije i patogeneze svakog od ovih stanja zahtjevalo bi previše prostora.
Međutim, ovdje bi htio spomenuti i dvije bolesti koje nisu tipične crijevne bolesti, ali se mogu dobiti konzumacijom hrane. To su botulizam i stafilokokno trovanje hranom.
Botulizam je trovanje toksinom kojeg proizvodi bakterija Clostridium botulinum. To su gram pozitivni bacili koji su striktni anaerobi. To znači da se mogu razmnožavati samo bez prisustva kisika. Razmnožavajući se, bacili klostridija proizvode botulinum toksin. Zanimljivost (ako je tako možemo nazvati) ove bolesti je u tome što C. botulinum PROIZVODI JEDAN OD NAJJAČIH NEUROTOKSINA U PRIRODI. 1 ml tekućeg medija u kojem je uzgojen C. botulinum dovoljan je da ubije milijun miševa. Smrtonosna doza za čovjeka iznosi oko 1 mg toksina. Spore koje stvara C. botulinum vrlo su otporne na visoke temperature. Mogu izdržati na 100oC tri do pet sati. Osjetljive su na niski pH i visoku koncentraciju soli. Simptomi u ljudi javljaju se 18 do 36 sati nakon konzumacije hrane u kojoj se nalazio toksin. Prvo se javljaju poremećaji u osjetu vida (dvostruke slike i sl.), te nemogućnost gutanja i govora. Smrt najčešće nastupa zbog paralize mišića koji kontroliraju disanje. Ljudi se najčešće otruju jedući hranu (najčešće konzerve) koja tijekom konzerviranja nije bila dovoljno termički obrađena. C. botulinum je vrlo česta bakterija u zemlji i lako se može unijeti u hranu. Bacil se može razmnožavati samo u uvjetima bez kisika (na pr. u konzervi) i tada proizvodi vrlo opasan toksin (bakterija sama po sebi nije toksična!). Botulizam se liječi davanjem posebnog antiseruma u kojim se nalaze antitijela za toksin. Cijepljene izmjenjenim toksinom (toksoidom) stvara u ljudi dobar imunitet, ali se cjepivo ne proizvodi, jer je botulizam, zbog dobih uvjeta industrijske obrade i sterilizacije konzervi, danas vrlo rijedak. Toksoidom se ponekad cijepe goveda u južnoj Africi.
Za razliku od botulizma, stafilokokno trovanje hranom je relativno česta bolest današnjice. Izaziva ga vrsta Staphylococcus aureus koja često u bolnicama izaziva bolničke infekcije. Zanimljivo je da dosta ljudi stalno nosi stafilokoke bez ikakvih simtoma bolesti, najčešće u nosu! Izgleda da preko 50% odraslih osoba nosi stafilokoke u nosu i na površini tijela, tako da svako dodirivanje hrane predstavlja i nanošenje stafilokoka na nju. Da bi se netko (ne daj Bože!!!!!) uspješno otrovao hranom, stafilokoki u njoj moraju rasti. Množeći se, stafilokoki proizvode toksin koji izaziva jake reakcije probavnog sustava. Ne proizvode svi sojevi stafilokoka toksin, ali ne postoje laboratorijske metode kojima bi se utvrdilo koji sojevi proizvode toksin, a koji ne. Nažalost, jedini test za to je pričekati i vidjeti hoće li zaražena hrana izazvati trovanje. Simptomi se javljaju vrlo brzo, već 2 do 4 sata nakon konzumacije zaražene hrane. Glavni simptom je vrlo jako povraćanje i proljev, a javljaju se i grčevi i izuzetno jaki bolovi u želucu. Iako je smrtnost vrlo niska, zbog nagle pojave simptoma, ljudi se preplaše i imaju osjećaj da će svakog trenutka umrijeti. Poneki ljudi povraćaju po nekoliko sati svakih 10 - tak minuta ("Mislio sam da ću ispovraćati dušu" najčešći je opis tegoba). To, zajedno sa proljevom, izaziva vrlo veliki gubitak tekućine iz tijela, pa se tekućina infuzijama mora brzo nadoknaditi. Simptomi nestaju u roku od 24 sata, ali su ljudi još nekoliko dana, zbog specifičnih simptoma, vrlo iscrpljeni. Toksin je vrlo stabilan i ne može se uništiti kuhanjem.
Postoje još mnoge bolesti koje su uzrokovane ulaskom mikroba kroz sluznice
probavnog sustava, ali one nisu striktno crijevne bolesti. Najpoznatija
takva bolest je dječja paraliza ili poliomijelitis koju izaziva virus koji
u tijelo ulazi preko probavnog sustava.
Ako Vas zanima više o crijevnim bolestima, preporučam neku knjigu iz
medicinske mikrobiologije ili infektologije.
Doc. dr. Zoran Tadić
Zavod za animalnu fiziologiju
Rooseveltov trg 6, 10000 Zagreb
tel. (01) 4826 266 fax. (01) 4826 280
ztadic@public.srce.hr
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 28. siječanj 2000.