RAZRED: Crustacea - RACI
PODRAZRED: Cirripedia - VITIČARI
Vitičari su morski raci koji su prirasli za različite predmete (sjedilačke
životinje), stijene, ljušture mekušaca, oklope rakova i kornjača, na kitove
te lađe i brodove (stoga ih mnogi smatraju štetnima). Neki se mogu ubušiti
u školjkaše i koralje, a neki su i nametnici na desetonožnim racima. Fosilni
ostaci vitičara poznati su još iz silura.
Vitičari su vrlo izmijenjeni raci. Njihovo tijelo obuhvaća ljuska poput
toka, pa su ih prije smatrali mekušcima. Ta je ljuska prirasla uz tijelo
samo na glavi. Čitava je životinja pričvršćena glavom za neku čvrstu podlogu
pomoću izlučina iz ljepljive žlijezde. Raci vitičari se hrane planktonom:
pomoću nožica izazivaju strujanje vode i na taj način filtriraju i usmjeravaju
hranu u usta. U Europi su rasprostranjeni u Sredozemnom moru, Atlantskom
oceanu, Sjevernom moru, zapadnom Baltičkom moru. Raci vitičari dijele se
na dvije porodice: lupare i brumbuljke.
Lupari (Lepadidae) (slika 1.)
Žive pričvršćeni na drvene predmete i travu. Tvore guste naseobine,
morske struje ih tako pričvršćene nose uokolo; poslije oluje mogu se naći
i na obali. Kod lupara ljuska je nad glavom izdužena u deblji, kraći ili
dulji držak kojim su pričvršćeni, a oko tijela je u ljusku uloženo 5 vapnenih
pločica.
Slika 1.Lupari (Lepadidae)
Slika 2. Brumbuljci (Balanidae)
Lupari (Lepadidae) (slika 1.)
Žive pričvršćeni na drvene predmete i travu. Tvore guste naseobine,
morske struje ih tako pričvršćene nose uokolo; poslije oluje mogu se naći
i na obali. Kod lupara ljuska je nad glavom izdužena u deblji, kraći ili
dulji držak kojim su pričvršćeni, a oko tijela je u ljusku uloženo 5 vapnenih
pločica.
Brumbuljci (Balanidae) (slika 2.)
Žive u području plime i oseke, čvrsto se pričvršćuju za kamenje, plutače,
školjkaše i rakovice; pojavljuje se u gustim naseobinama. Kada zatvore
kućicu. mogu preživjeti višesatno isušenje u vrijeme oseke. Kod brumbuljaka
ljuska je prirasla izravno za podlogu, a postrane su pločice u njoj spojene
u čvrstu kućicu poput vapnena pojasa koji opasuje najveći dio životinje.
Otvor odozgo zatvara pomičan poklapac, koji pokreće poseban zatvorni mišić.
S donje strane trupa, koja je okrenuta prema gore, vitičari imaju 6
pari vitičavih nogu. One su obrasle s mnogo dlačica koje se mogu ispružiti
kroz pukotinu ljuske. Njihovim se vitlanjem stvara strujanje vode koja
im donosi do usta hranu, osobito veslonošce (planktonski račići). Vitičari
imaju samo jedno (malo) nauplijevo oko. Nemaju srce. Na glavi su zakržljali
usni organi, gornje i dvije donje čeljusti, a na gornjoj usni su dva nastavka,
pipala. Stražnjih ticala nemaju nikada, a i prednji par je neznatan, na
kraju pločasto proširen, te se njime prihvate za podlogu. Prsa vitičara
imaju 6 kolutića s nogama. Zadak je neznatan, bez nogu, te se na njemu
ističe samo vilica. Na kraju zadak kod mužjaka ima organ za parenje. U
nekih je vitičara oblik tijela prilično izmijenjen, ljuska je bez vapnenih
pločica, a kod nekih je pak samo jednostavna vrećica .
Vitičari koji nisu nametnici imaju kraće probavilo s većim mješinicama
na srednjem crijevu, a nametnički su bez probavila. Vitičari su većinom
dvospolci ali ih je nešto malo i rastavljena spola. Mužjaci su tada maleni,
bez probavila i nogu, te se obično po dva, a i više njih, zadržavaju na
ženkama. Svi vitičari izađu iz jajašca kao ličinka nauplij. Ona se nakon
nekoliko presvlačenja preobrazi u ličinku cipris. Ta ličinka, kao i nauplij
slobodno pliva. Pomoću prianjalke i ljepljive žlijezde ličinka cipris se
kod pričvršćenih vitičara prihvati za neku podlogu i prijeđe u stanje mirovanja
poput kukuljice, u kojoj se preobrazi u priraslu životinju.
Kod nametničkih rakova vitičara - kesičara ličinka cipris prihvati
se pri dnu neke četine na mladoj rakovici. Nakon toga odbaci čitav trup,
a preostala glava se pretvori u nakupinu stanica koja izluči oko sebe kutikularnu
vrećicu. Iz te vrećice izraste sprijeda posebna bodlja koja se ubuši u
mekanu kožicu pri dnu četine i tuda ta stanična nakupina uđe u tijelo rakovice.
Struja krvi je otplavi do srednjeg crijeva. Tu se dobro prihvati, pusti
mnogo tankih ogranaka za usisavanje hrane, te se pomiče prema kraju tijela
rakovice, do početka zatka. Sve jačim pritiskom probuši njegovu trbušnu
stijenku, odakle se taj nametnički rak probije van. Bezbrojni ogranci ostanu
kao korijenje u tijelu rakovice, a iz nje izraste poveća vrećica vanjskog
kesičara, koja proizvodi samo jaja.
Poznato je oko 820 recentnih vrsta vitičara, od toga u našem Jadranu
oko 17. Najveća vrsta je Lepas anatifera koja je dugačka do 80 cm.
E-školaŠ u suradnji
s om.
Održava Toni
Nikolić . Posljednje promjene 10. veljače 2000.