Njega živčanog sustava kao pojam u medicini ne postoji. Postoji
rehabilitacija živčanog sustava, npr. nakon moždanog udara, ali ne znam da li
si na to mislila. Pošalji nam točno što smatraš pod pojmom njega živčanog
sustava i pokušat ćemo ti odgovoriti.
MOŽDANI UDAR (moždana kap, inzult) - je
oštećenje djelića moždanog tkiva nastalo zbog začepljenja krvne žilice u mozgu ugruškom ili
zbog pucanja žilice s posljedičnim krvarenjem u mozgu. Povišen krvni tlak i ateroskleroza
(zadebljanje stijenki krvnih žila) su istaknuti faktori rizika za nastanak
moždanog udara. Ovisno o mjestu i veličini oštećenja doći će do poremećaja
različitih tjelesnih ili psihičkih funkcija koje taj dio mozga kontrolira. Ove
posljedice se kod velikog broja bolesnika mogu ublažiti ili čak ispraviti
pravovremenim bolničkim liječenjem i rehabilitacijom.
Znakovi moždanog udara (ne moraju svi biti prisutni): DJEČJA PARALIZA (polio, poliomijelitis) – je poremećaj uzrokovan virusnom
infekcijom (poliovirus) koja može zahvatiti cijelo
tijelo. Kod teških slučajeva javljaju se trajna paraliza ili smrt. Bolest se
prenosi kontaktom sa zaraženom osobom. Virus ulazi kroz usta i nos. U grlu i
probavnom traktu se umnožava te se širi krvotokom i limfnim sustavom. Simptomi:
Postoje dva osnovna oblika polio infekcije:
Liječenje:
Nema pravog lijeka protiv poliovirusa nakon
što je oboljeno od njega. Mogu se samo kontrolirati simptomi, dok traje
infekcija, korištenjem lijekova za njihovo ublažavanje, npr. analgetici se
koriste za smanjenje glavobolje, boli i grčeva mišića.
Prevencija:
Danas je sve manje slučajeva dječje paralize jer se preventivno koristi cjepivo koje
je uspješno u 90% slučajeva.  www.nlm.nih.gov/medlineplus
BJESNOĆA (rabies, Lyssa) - je akutna bolest središnjeg živčanog sustava
sisavaca uzrokovana virusom koji se može naći u slini zaraženih životinja. Bijesne životinje
najčešće prenose bolest ugrizom. Najopasniji za ljude su bjesni psi, naročito u zemljama gdje se
ne provodi redovito cijepljenje pasa. Cijepljenjem pasa povećava se udio koji imaju divlje bijesne
životinje u cjelokupnom broju slučajeva bjesnoće u ljudi. U većem dijelu Europe, pa tako i
u Hrvatskoj, izvor zaraze je šumska lisica.
Simptomi:
Bolest počinje, nakon duge inkubacije, od 10 dana pa do u
ekstremnim slučajevima dvije godine, kratkim periodom mentalne depresije,
nemira, glavobolje i vrućice. Simptomi koji ukazuju na bjesnoću u ovom stadiju
su trnci i lagani trzaji mišića na mjestu ulaska virusa. Nakon toga se javljaju nesvjesni bolni
grčevi mišića ždrijela i grkljana kao i pojačano slinjenje. Bolesniku se
pogoršava stanje svijesti, pada u komu, te kroz 3 do 10 dana obično umire
uslijed nemogućnosti disanja ili opće paralize.
Liječenje:
Uz suvremenu terapiju i njegu ovaj se period može produžiti, a mogu se pružiti
i minimalne šanse za izlječenje. Bolesniku se daje antirabična vakcina (aktivna imunizacija) i serum
protiv bjesnoće (pasivna imunizacija). Oba preparata se daju odmah. Do sada su dokumentirana tri
slučaja bjesnoće u ljudi koji su preživjeli bolest.
Prevencija:
Kako je bjesnoća teška
i redovito smrtonosna bolest, treba posebnu pažnju posvetiti prevencijii. U
prevenciju bolesti se uključuju i kontrola pasa držanjem na uzici, hvatanje
pasa lutalica, i cijepljenje. Imunizacijom 70% ili više pseće populacije
dramatično se smanjuje pojava bolesti, čak i u krajevima endemske bjesnoće.
Veći problem predstavlja kontrola bjesnoće u divljini. Odstrjel potencijalnih
prenosioca nije moguć na većim teritorijima, dok obećava ideja ostavljanja
mamaca s vakcinom. (www.medicina.hr)
Margareta Šeparović
apsolvent biologije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb