KARAKTERISTIKE RAZREDA PTICA (Aves)
Ptice, kao visoko specijalizirana
grupa kralježnjaka imaju mnoge adaptacije usmjerene na savršeno kretanje
zrakom. Za ptice su karakteristični pernati pokrov tijela, kretnje po tvrdoj
podlozi isključivo na dvije noge (bipedalnost), promjena prsnih udova u
krila, gubitak repne kralježnice i razvitak kljuna, neka anatomska obilježja
kostura, potpuna pregrađenost srca na arterijsku i vensku polovicu, struktura
pluća u obliku cjevastih sustava koji se pružaju u sistem zračnih vrećica te
razmjerno veliki mozak. Od fizioloških karakteristika su značajne vrlo
intenzivna izmjena tvari povezana s visokom stalnom toplinom tijela,
ubrzani razvoj fetusa zagrijavanjem jaja (inkubacija), velik razvoj i
složenost instinktivnog ponašanja te sposobnost učenja.
KOŽNI SUSTAV
Koža ptica je u pravilu tanka i na površini znatno manje rožnata nego
kod kože gmazova i većine sisavaca. Stvaranje masivnih rožnatih ljuski na
koži, koje je filogenetički izvornije, održalo se samo na nogama (podotheca)
i u dosta promijenjenom obliku na kljunu (rhamptotheca). Na ostatku tijela
razvili su se visoko specijalizirani kožni oblici, npr. perje koje se
ne pojavljuje kod drugih kralježnjaka i specifično je za razred
ptica. Koža ptica je bez žlijezda. Nedostaju žlijezde sluznice i bilo kakve
žlijezde znojnice. Tijelo se ne hladi transpiracijom, nego velikim
potkožnim zračnim vrećicama. Jedina kožna žlijezda je velika trtična žlijezda
(glandula uropygii). Pomoću uljnate masti iz te žljezde ptice maste svoja
krila, te time održavaju strukturu perja i štite se od promakanja. Zato se
trtična žlijezda najviše razvila upravo kod vodenih ptica, dok kod drugih
može biti znatno smanjena (golubovi, papagaji) ili posve nedostaje (trkačice - kod njih za
održavanje kvalitete perja obično služi prašina). Koža na kljunu je rožnata (rhamptotheca).
Ispod rožnatog dijela kljuna često se nakupljaju pigmenti, koji prema vrsti specifično boje kljun
živim bojama (lipokromni pigmenti). Ova obojenost može biti tijekom godine
promjenljiva, budući da nakupljanje pigmenata može ovisiti od promjenjljive
hormonalne aktivnosti gonada. Npr. i najmanja količina testosterona izaziva
crnu obojenost kljuna melaninom kod mužjaka domaćeg vrapca. Oblik kljuna
i njegova rožnatost jako ovise i o načinu ishrane (funkcionalna adaptacija). Pernatost, tj. pokrivno perje,
jako je značajno za raspoznavanje i određivanje ptica. Prema njemu određujemo razlike
i među blisko srodnim vrstama. Pera su jako diferencirani oblik gornje kože.
To su proizvodi rožnatog sloja kože, slično kao ljuske gmazova, kojima
razvojno najviše nalikuju, ili dlakama sisavaca. Tipično ptičje pero ima ove
morfološke dijelove: Osovinu pera čini badrljica (scapus), koja je na
dužem gornjem dijelu puna i naziva se stručak (rachis), na kraćem donjem
dijelu čini šuplju cijev (calamus). Na stranama badrljice se u jednoj ravnini
nalazi zastavica (vexillum), podijeljena njome na vanjski i untarnji dio
(prema položaju tijela). Sastavljena je od brojnih isperaka I reda (rami)
koji su međusobno povezani ispercima II reda (radii), uzajamno zakačenima
kukicama. Takva struktura je u cjelini elastčna, lagana i velike površine.
Široka zastavica pera čini potpornu plohu pogodnu za let a dobro štiti i pred
gubitkom tjelesne topline. Perje krila podijelili smo u: letna pera I reda i
II reda (remiges), pokrilno perje (tectrices), i pakrilce
(alula).
KOSTUR
Kostur ptica je vrlo prilagođen potrebama leta i bipedalnom pokretanju. Kosti lubanje srastu već kod
mladih ptica i to do te mjere, da šavovi kasnije većinom nisu vidljivi.Za ptičju lubanju su
karakteristične izrazito velike očne duplje (orbitae), što je određeno
veličinom očiju. Donji dio lubanje je uzak, a mozak je istisnut čak u zadnji
dio lubanje. Kod ptica velikih očiju (sove, grabežljivci, močvarice) mozak je
smješten čak u napola uzdignuti položaj, tako da velik tjemeni otvor (foramen
magnum) onda nije na zadnjem dijelu lubanje, nego se pomiče na njen donji
dio. Na prednjem dijelu lubanje je karakterističan kljun, prevučen rožnatim
slojem. Kralježnica kod ptica sastoji se, ovisno o vrsti, od raznog
broja kralježaka. Osobito varijabilan je broj vratnih kralježaka koji
ovisi o dužini vrata (kod nekih papiga ih je samo 11, kod sova i pjevica
14, kod labuda čak 25). Vrat je najgipkiji dio kralježnice i ima važnu ulogu
u dosezanju i sakupljanju hrane. Za razliku od toga dio kralježnice trupa i
repa je ukočen i nije savitljiv. Kod mnogih ptica uzajamno čvrsto sraste
prednjih 3-5 prsnih kralježaka u tzv. leđnu kost (os notarium), dok
posljednji prsni kralješci srastaju s bedrenima, kralješcima križa i prednjim
kralješcima zakržljalog repa te se stapaju sa zdjelicom. Time tvore moćni
koštani štit u bedrenom predjelu (synsacrum), koji daje čvrst oslonac jakim
mišićima zdjeličnih udova. Posljednjih nekoliko kralježaka srasta u trtičnu
kost (pygostyl). Ptice imaju snažno razvijen grudni koš. Broj rebara (cosate)
varira između 7 do 12. Rebra su najčešće plosnata i dvodjelna. Dva dijela
rebra (kralješćani i prsni dio) spojena su zglobom (međurebrena kukica) i
zatvaraju zajedno kut približno 90°. Dvodijelnost rebara olakšava pokrete
disanja cijelim grudnim košem, jer prsna kost ostaje do određene mjere
pokretna. Prsna kost tvori dugi i široki štit, koji na donjoj strani pokriva
prsnu i trbušnu šupljinu. Kod svih letećih ptica proteže se na donjoj strani
u visoki greben (carina sterni). Na greben prsne kosti vezana su dva snažna
letna mišića: musculus pectoralis i musculus supracoracoideus. Stažnji dio
prsne kosti rijetko kada je cjelovit, većinom je razčlanjen sa jednim ili dva
duboka proreza. Uz kranialan kraj prsne kosti vezan veže se ključna kost
(claviculae) medialno srasla u ključnu vilicu (furcula). Lopatice imaju
plosnat uzak oblik (scapulae) i položene su paralelno sa kralježnicom te
spojene uz rebra. Prsni udovi (krila) su posebno građeni tako da omogućuju
letenje. Kosti krila su: ramena kost (humerus), lakatna kost (ulna), palčana
kost (radius), zapeščaj (carpus), peščaj (metakarpus) te članci I, II i III
prsta. Prsti su reducirani. Stražnji udovi su građeni od: bedrene kosti
(femur), lisne kosti (fibula), goljenične kosti (tibio-tarsus), pisnice
(tarso-metatarsus), intertarzalnog zgloba, te članaka I, II, III i IV
prsta. Zdjelica je sastavljena od triju međusobno sraslih kostiju: kosti
kuka (ilium), prirasle uz kralježnjicu, sjedne kosti (ischium) i preponske
kosti (pubis). Posebnost ptica je pneumatizacija kostiju,
najizrazitija na dugim kostima gdje tvori šuplje cijevi sa čvrstim stjenkama.
Kosti su ispunjene zrakom. U duge kosti ulaze svojim krajevima zračne vrećice.
Time se smanjuje težina kostura bez posljedica na čvrstoću, što je značajno
za let ptica.
MIŠIĆNI SUSTAV
Mišićni sustav ima osnovnu građu zajedničku sa svim višim kralježnjacima. Kod ptica su mišići prilagođeni
letenju. Najviše mišićne mase je centrirano blizu osovine krila, što
proizlazi iz aerodinamičkih zahtjeva za maksimumom mase što bliže težištu. U
glavu i na krajeve udova sežu samo tanki krajevi mišića, njihove tetive ili
najsitniji mišići. Za letenje su najznačajniji snažni letni
mišići.
ŽIVČANI SUSTAV
Centralni živčani sustav je znatno razvijeniji nego kod gmazova. Hemisfere prednjeg mozga su velike i
sasvim prekrivaju međumozak. Mirisni režnjevi (lobi olfactorii) su slabo razvijeni, što je
povezano sa općenito slabim njuhom ptica. Ali vidni režnjevi (lobi optici)
koje leže na stranama međumozga su veliki i odgovaraju savršenom vidu ptica.
Na površini izbrazdan mali mozak (cerebellum) je u vezi sa savršenom
koordinacijom pokreta. U veličini mozga i njegovih pojedinih dijelova među
raznim pticama postoje prilične razlike.
OSJETNI SUSTAV
Ptice se ravnaju uglavnom vidom i sluhom. Ostali osjeti, osobito njuh i okus, imaju u
životu ptica posve podređenu ulogu. Vid je najsavršeniji osjet ptica. Oko
ptica je na najvišem stupnju od svih kralježnjaka.
DIŠNI SUSTAV
Dišni sustav se znatno razlikuje od ostalih kralježnjaka. Pod
utjecajem prilagodbi za letenje, pluća su razmjerno mala, odgovarajuća
ograničenom prostoru prsne šupljine. Prirasla su uz leđni dio prsnog koša,
čime je znatno ograničena njihova pokretljivost. Sama pluća nisu rezervoar
zraka kao kod gmazova ili sisavaca. Udahnutim zrakom se ne povećavaju, nego
ga samo propuštaju i opskrbljuju izmjenu plinova. Rezervoar zraka su plućne
vrećice tankih stjenki, koje su pripojene uz pluća. Udahnuti zrak ulazi u
pluća dušnikom (trachea) i dušnicama (bronchi) u režnjeve pluća te se kroz
kapilare vrši izmjena plinova (kisika i ugljikovog dioksida). Zračne
plućne vrećice imaju istovremeno i druge uloge: KRVOTOK
U krvotoku ptica postoji potpuna podjela srca na desnu polovicu sa venskom i lijevom sa
arterijskom krvlju. Građa srca i krvotoka prikazani su na
dodanoj slici.
PROBAVA
Probavni sustav ptica odgovara osnovnom
planu građe kod svih kralježnjaka. Oblik i struktura usne šupljine (kljuna)
(cavitus oralis) slaže se s oblikom kljuna, ovisno su o vrsti i preradi
hrane. Zubi su kod recentnih ptica nestali a kljun je obično lagan. Jezik
je prilagođen obliku kljuna i načinu ishrane. U usnoj šupljini se nalaze
žlijezde slinovnice koje olakšavaju gutanje hrane. Usna šupljina prelazi
u jednjak (oesophagus) koji kod nekih ptica tvori vrečastu ili vretenastu
volju (ingluvies). Jednjak postepeno prelazi u prednji ili žljezdani želudac
(proventriculus). Iza njega slijedi mišićni želudac (ventriculus
carnosus). Crijevna cijev je kod ptica obično kraća nego kod sisavaca. Prvi
dio tankog crijeva je dvanaesterac (duodenum), u kojem je smještena gušterača
(pankreas). U njega ulaze i žućovodi. Jetra (hepar) je velika i sastoji se od
dva režnja. Na tanko crijevo se nastavlja stražnje crijevo, koje je
kratko i ravno .Ono prelazi ravno u kloaku tj. nečisnicu. Na prijelazu
tankog i stražnjeg crijeva nalaze se dva slijepa crijeva (caeca). U
kloaku ulaze također produkti iz mokraćovoda i gonada.
MOKRAĆNI I SPOLNI SUSTAV
Mokraćni sustav čine parni bubrezi. Ptice nemaju mokraćni
mjehur. Spolni sustav u ženke sastoji se od jednog jajnika, gotovo uvijek
lijevog, dok se desni pojavljuje kao rudiment. Na otvor jajovoda nastavlja se
jajovod koji dalje vodi do nečisnice. Spolni sustav u mužjaka sastoji se
od sjemenika, nuzsjemenika, sjemenovoda i sjemene vrećice koja dalje vodi do
nečisnice.
LITERATURA
NEKI LINKOVI
Vesna Marčec
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb