Praživotinje ili Protozoa pripadaju skupini životinja pod nazivom beskralješnjaci (Avertebrata, Invertebrata ili Evertebrata). Beskralješnjaci obuhvaćaju sve
skupine životinja koje nemaju hrskavičnu ili koštanu kralješnicu (columna vertebralis). Beskralješnjaci su tijekom svoje evolucije postigli široku raznolikost
oblika u pogledu vanjske i unutrašnje građe i organizacije životnih funkcija.
Praživotinje su najčešće sitni organizmi koji se inače vide pomoću mikroskopa. Prvi ih je prije otprilike prije 300 godina promatrao Nizozemac
Anthony van Leeuwenhoek. Najveći broj praživotinja dugačak je 1-3 mikrometra. Neki se vide prostim okom kao npr. trepetljikaš Spirostomum ambiguum,
koji je dugačak 4,5 mm. Fosilni krednjaci numuliti bili su dugački nekoliko centimetara. Iako su uglavnom sitne, praživotinje imaju u prirodi veliku važnost zbog
svoje brojnosti. Mnogi krednjaci i zrakaši sudjeluju svojim ljuskama u izgradnji Zemljine kore, jer se ljuske talože na dnu mora. U tijeku povijesti naše Zemlje
na taj su način nastali slojevi krede i fusulinskog vapnenca. Čovjek se zanima za mnoge praživotinje jer neke žive u njemu kao nametnici. Neke uzrokuju teške
bolesti, npr. dizenteriju, bolest spavanja, malariju i dr. Mnoge vrste žive kao nametnici u domaćim životinjama.
Poznato je oko 18 500 vrsta slobodnih i 6 800 vrsta nametničkih. Fosilnih je opisano oko 20 200 vrsta, od toga je najviše krednjaka.
Ako bismo zaključivali samo po nazivu, onda bi praživotinje predstavljale skupinu u kojoj bi trebalo tražiti pretke današnjih mnogostaničnih životinja. Međutim,
treba naglasiti da takvih organizama među današnjim praživotinjama nema.
Praživotinje imaju pravu jezgru (stoga su eukarioti), za razliku od bakterija i modrozelenih algi, u kojih genetski materijal nije odijeljen jezgrinom ovojnicom, pa
su to prokarioti. Za praživotinje se često upotrebljava naziv jednostanične životinje. Međutim, tko je promatrao amebu kako se kreće, hrani i razmnožava, mogao
je zaključiti da naziv "jednostanična životinja" ne odgovara. U funkcionalnom pogledu praživotinje se bitno razlikuju od bilo koje stanice mnogostaničnih životinja,
u kojih je stanica prirodna jedinica mnogostanične organizacije. Svaka praživotinja je potpuni organizam koji je sposoban obavljati sve životne funkcije, što nije
svojstveno ni jednoj stanici mnogostaničnog organizma.
Praživotinje često izgrađuju zadruge u kojima je sjedinjeno više jedinki. U mnogim zadrugama jedinke nisu jednake, nego s obzirom na funkciju koju vrše u
zadruzi imaju posebnu strukturu.
EKOLOGIJA PRAŽIVOTINJA
Praživotinje nastanjuju u prirodi vode svih tipova. Nalaze se u toplim i hladnim vodama, na dnu i u planktonu. Sušu preživljavaju u stanju čahure, a u normalan
život se vraćaju kad za njih nastaju povoljne prilike. Za vode na kopnu su karakteristični sunašca i okućeni; za more zrakaši, krednjaci i neki bičaši. Trepetljikaše
nalazimo u vodama na kopnu i u moru. Mnogi su vanjski ili unutrašnji nametnici, već prema tome žive li na vanjskoj površini domadara ili u njegovim unutrašnjim
organima. Među praživotinjama nalazimo uzročnike različitih bolesti ljudi i domaćih životinja. Poznato je, npr., da malariju uzrokuju Plasmodium malariae, P. vivax,
Laverania malariae; bolest spavanja Tripanosoma gambiense, a naganu kod svih sisavaca, osim čovjeka, izaziva T. brucei. Dizenteriju uzrokuje srdoboljna
ameba Entamoeba histolytica. Praživotinje imaju za čovjeka golemu važnost. One koje žive u vodi posredno su značajne za čovjeka, jer su hrana drugim
životinjama, ili opet životinje napadaju kao nametnici. Mnoge biološki čiste otpadne vode.
Opisano je oko 25 000 vrsta, koje su raspoređene u 5 potkoljena: Mastigophora (bičaši), Sarcodina (sluzavci), Sporozoa (truskovci), Cnidospora, Ciliophora.
Nešto više o strukturi, fiziologiji i morfologiji praživotinja možete pročitati u sveučilišnom udžbeniku iz zoologije "Beskralješnjaci - biologija nižih avertebrata" čiji
su autori Matoničkin, Habdija i Primc-Habdija.
Korisne informacije i slike možete pronaći na slijedećim linkovima:
Slika 1: Crtež amebe
Željka Suvajac
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb