Odgovori na postavljena pitanja - Biologija
Čovječja ribica (Proteus anguinus) spada u skupinu vodozemaca (Reptilia), u podskupinu repaša (Urodela). Ima nježno i vitko tijelo s malim i
tankim ekstremitetima. Na prednjim nogama se nalaze tri prsta, a na stražnjim dva. Vertikalno spljošteni rep kraći je od tijela. Oči su slabo razvijene i prekrivene
kožom. Sa svake strane glave su tri vanjske crvene škrge. Koža je ružičaste boje koja potječe od površinskih kapilara. Kroz prozirnu kožu se naziru konture
unutrašnjih organa, što uvelike olakšava određivanje spola kod odraslih jedinki. Tamnjenje kože se može potaknuti izlaganjem jedinke na svjetlo. Ova pojava
ukazuje na to da ove životinje nemaju albinizam, već je njihova bezpigmentiranost posljedica života u vječnoj tami.
Podvrsta čovječje ribice, Proteus anguinus parkelj ima trajnu tamnu pigmentaciju kože i funkcionalne oči. Također ima i kraću glavu od obične čovječje
ribice (Proteus anguinus anguinus).
Veličina jedinki je od 23 do 25 centimetara, a mužjaci su nešto manji od ženki. Drugo spolno obilježje je razlika u veličini kloake u razdoblju parenja, pri čemu je
kod mužjaka veća i izduženija nego kod ženke.
Čovječja ribica živi u podzemnim slatkim vodama, te u neosvijetljenim staništima Dinarskih Alpa, duž Jadranskog mora, od Venecije do Hercegovine (Istra,
Slovenija, Dalmacija, Hrvatska). Obitava u podzemnim vodenim sustavima, s mirnom vodom, bogatom kisikom i niskom temperaturom između 6 <°>C i
10 <°>C. Podvrsta Proteus anguinus parkelj je pronađena u Beloj Krajini, u jugoistočnom dijelu Slovenije.
Čovječja ribica živi u podzemnim vodama, te ju je stoga vrlo teško proučavati. Dolazi u špiljama koje su dostupne ljudima, ali su to pretežno mlade jedinke, što
upućuje na zaključak da su to samo rubna područja njenog staništa. Većina promatranja vršena su u zatočeništvu. Mužjaci se za vrijeme parenja ponašaju vrlo
teritorijalno i štite svoje područje od drugih mužjaka. Kada ženka uđe u takvo područje, započinje udvaranje. Mužjak prvo maše repom u smjeru ženkine glave.
Zatim njuškom dotiče njenu kloaku. Sada ženka dotiče mužjakovu kloaku svojom njuškom, a potom ga slijedi 10-ak centimetara nakon čega mužjak ispušta
svoje spermatofore. Sada par hoda zajedno sve dok ženka ne prihvati spermatofore svojom kloakom. Udvaranje se može ponoviti mnogo puta tokom nekoliko
sati.
Ženka odlazi s mužjakovog teritorija i nakon 2-3 dana polaže jaja, što čini sljedećih 25 dana, pri čemu položi i do 70 jaja pod kamen. Jaja, veličine od 4-5mm,
čuva ženka. Jaja se legu nakon 86-182 dana, ovisno o temperaturi vode. Kad se izlegne ličinka, ne dolazi do potpune preobrazbe jer ovdje susrećemo
neoteniju, tj. odrasla jedinka nalikuje ličinki (zadržava vanjske škrge, repnu peraju i druge ličinačke karakteristike). Dužina života čovječje ribice je procijenjena
na 58 godina. Uglavnom se hrani ličinkama kukaca, mekušcima i sličnim životinjama. Plijen može otkriti i na većoj udaljenosti oslanjajući se na kemijske tragove.
Slika 1 Crtež čovječje ribice
Slika 2 Čovječja ribica
Slika 3 Čovječja ribica
Slika 4 Vanjske škrge
LINKOVI
Igor Stanković
Student 4. godine, smjer: profesor biologije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb