Odgovori na postavljena pitanja iz biologije

Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

264. Trebam napravit referat a tema mi je: Tkiva i organi biljaka. Jel mi možete reći što o tome i gdje da tražim? Puno hvala!!!
Osijek

U biljaka imamo 6 ili 7 vrsta tkiva (sedma vrsta je spremišno tkivo - neki ga svrstavaju posebno, drugi ne).

VRSTE TKIVA:

OSNOVNO TKIVO
TVORNO ILI MERISTEMSKO TKIVO
KOŽNO ILI POKROVNO TKIVO
MEHANIČKO ILI POTPORNO TKIVO
PROVODNO TKIVO
TKIVO ZA LUČENJE I IZLUČIVANJE
SPREMIŠNO TKIVA

1. Osnovno tkivo je najrasprostranjenije tkivo kod zeljastih biljaka, ispunjava sve dijelove u biljnom organizmu između ostalih tkiva. Izgrađeno je od parenhimskih (živih) stanica tankih stijenki s velikom vakuolom. Ima različite funkcije u listu, korijenu i stabljici. Dijeli se na:

ASIMILACIJSKI PARENHIM

Produžene stanice koje imaju kloroplaste za fotosintezu, a nalazi se u gornjim dijelovima dorziventralnih listova

SPUŽVASTI PARENHIM

smješten prema donjoj epidermi. Važan za sudjelovanje u fotosintezi, prenosi zrak kroz puči, sudjeluje u izlasku i ulasku tvari. Putem njaga se oslobađa voda u obliku vodene pare.

SPREMIŠNI PARENHIM

u podzemnom dijelu stabljike kao korijen i obliku sjemenki koje služe za spremište škroba, masti i bjelančevina. Nalazi se i u unutrašnjosti nadzemne stabljike.

PARENHIMSKO VODENO TKIVO

imaju ga sukulentne biljke. Stanice su velike bez kloroplasta i malo plazme. Funkcija je spremanja vode; kad je otpuštaju, smanje se, dok kad padne kiša napune se i imaju izraženu elastičnost.

AERENHIM

imaju ga tropske biljke, a funkcija je prozračivanje tj. intercelulari su izraženi kako bi vodena para mogla izaći

PROVODNI PARENHIM

potpomaže u provođenju organskih tvari između pojedinih parenhimskih stanica. Parenhim floema provodi organske tvari, a parenhim ksilema provodi vodu.

INTERCELULARI

ili međustanični prostor koji se nalazi između pojedinih parenhimskih stanica

2. Meristemska ili tvorna tkiva - tkiva koja diobom svojih stanica daju sva ostala tkiva, a izgrađena su od embrionalnih i meristemskih stanica vrlo tankih stijenki, s gustom plazmom, velikom jezgrom i neogranićenom mogućnošću djeljenja.

3. POKROVNO TKIVO - može biti vanjsko i unutrašnje.
Vanjsko je epiderma koja ima jedan sloj stanica, a tu spadaju PUČI. To je aparat za izmjenu plinova i transpiraciju, povezan s intercelularima. Sastoji se od porusa i dvije stanice zapornice. DLAKE ili TRIHOMI nastaju iz epidermalnih stanica. Različite su vrste, mogu biti žeravke, četinjaste dlake, nitaste, cilindrične, žljezdaste i osjetne dlake.
Unutrašnje kožno tkivo se pojavljuje kod korijena, vrlo blizu žile i daje dodatnu čvrstoću, a zove se endoderma.

4. MEHANIČKO TKIVO ILI POTPORNO - vrši potpornu funkciju u biljnome tijelu. Učvršćuje i podupire pojedine biljne organe. Same parenhimske stanice ako su dobro opskrbljene vodom svojim turgorom vrše potpornu funkciju
Postoje dva tipa:

KOLENHIM
SKLERENHIM

Osnovna razlika između ta dva tipa je u tome što je kolenhim živo, a sklerenhim mrtvo mehaničko tkivo.

5. PROVODNO TKIVO - specijalizirano za provođenje hranjivih tvari, vode i asimilata (vode od korjena prema gore, asimilata od vrha prema korijenu) Razlikujemo tva tipa provodnog tkiva:

FLOEM
KSILEM

Floem provodi asimilate u ostale dijelove biljke i prema korijenu. Ulogu provođenja vrše posebne strukture- sitaste cijevi sa stanicama pratilicama. Ksilem provodi vodu s mineralnim tvarima od korjena prema ostalim organima biljke. Sastoji se od traheja i traheida kao provodnih elemenata.

6.TKIVA ZA LUČENJE I IZLUČIVANJE - u njih u širem smislu ubrajamo spužvasti parenhim listova, kao i zeleni parenhim primarne kore s brojnim pučima. Međutim, u biljaka nalazimo i specijalizirane tvorevine za lučenje i izlučivanje poput idioblasta koji se pojavljuju kao pojedinačni umeci u različitim primarnim i sekundarnim tkivima. Od produkata lučenja osobito su česti: sluzi, guma, smole, eterična ulja, alkaloidi i kristali kalcijeva oksalata i brojne druge tvari.

Što se tiče organa u biljaka razlikujemo korijen, stabljiku, listove.
Korijen - redovno radijalno simetrična, isprva nitasta tvorevina, koja raste najčešće u zemlji, a rjeđe u zraku (zračno korjenje), nikada nema listove. Učvršćuje biljku u tlu (korijen za usidrenje), uzima iz tla vodu i mineralne soli te ih odvodi u izdanak (hranidbeni korijen); konačno, može kao i listovi služiti spremanju pričuvnih tvari (spremišni korijen).

Listovi - Pripada im najveća površina biljke služe kao spremišni organ ali i kao dio biljke koji služi primanju sunčeve svjetlosti i u kojeme se odvija najznačajniji proces za čovječanstvo - proces fotosinteze.

Nekoliko zanimljivosti o biljkama...

Biljka također i diše, i to svim svojim organima, pa i lišćem, tako da list vrši ujedno i funkciju pretvaranja hrane kao probavni organ, a također i funkciju pluća. I biljci je za disanje potreban kisik, koji ona dobiva iz zraka, ali pri disanju izlučuje ugljični dioksid i vodenu paru. Obratno, dakle, nego što je slučaj kod asimilacije, kada biljka primajući ugljični dioksid, zadržava ugljik a ispušta kisik. Proces disanja naziva se disimilacijom. Po danu, kada biljka asimilira, tj. stvara hranu, količina izdahnutog ugljičnog dioksida usljed disanja je kudikamo manja od one velike množine kisika što se izlučuje. Ali, u noćno doba, kada je zbog pomanjkanja Sunčevog svjetla obustavljen proces asimilacije, tada biljka izlučuje od sebe mnogo veću količinu ugljičnog dioksida, nego kisika. Zato nam je po danu u šumi ugodnije i lakše dišemo, dok nam je u noći šumski zrak težak i zagušljiv. Veoma je zanimljiv, kako vidimo, ovaj zatvoreni krug kolanja kisika i ugljičnog dioksida. Biljka prima ugljični dioksid, koji potječe od vulkana, gorenja drva i ugljena te od disanja ljudi i životinja, kao i samih biljaka. U svom lišću biljka onda kod asimilacije zadržava ugljik, a ispušta kisik, koji trebaju za disanje sve životinje i ljudi. Mi pak kod disanja ispuštamo ugljični dioksid, koji opet trebaju biljke da sebi i nama stvaraju hranu. Po ovome možemo zaključiti, da nas biljka ne samo hrani, pruža svojim drvom i ugljenom toplinu u zimsko doba, te nam i strojeve pokreće, nego što je također vrlo važno, isto kao i hrana, biljke nam, upijajući otrovni ugljikov dioksid te izlučujući velike količine kisika, čiste zrak i omogućuju disanje. Da na Zemlji uginu sve zelene biljke, zrak bi se ubrzo ispunio otrovnim ugljičnim dioksidom, pa bi se ugušili i ljudi i životinje. Eto kolika je ogromna važnost biljnog svijeta za život na kugli zemaljskoj!

LITERATURA

K. Mägdefrau, F. Ehrendorfer: Botanika - sistematika, evolucija i geobotanika, Školska knjiga, Zagreb, 1997.

LINKOVI

Goran Višak
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Povratak na početnu stranicu biologije