Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Difuzija je sposobnost molekula otopine ili plinova da se miješaju do izjednačenja njihove koncentracije u određenom volumenu. Pri tome će se molekule gibati iz pravca veće koncentracije prema manjoj, sve do potpunog izjednačenja koncentracije. Brzina difuzije raste s porastom temperature, a smanjuje se s povećanjem viskoziteta.

Ako dvije otopine različite koncentracije odvojimo membranom koja propušta samo molekule otopine, tada će kroz nju difundirati otapalo iz razrjeđenije otopine u otopinu veće koncentracije otopljene tvari (iz hipotonične otopine prema hipertoničnoj otopini) sve dok se ne izjednače koncentracije.

Prilikom osmoze dvije vodene otopine različitih vodnih potencijala odijeljene polupropusnom (semipermeabilnom) ili probirno propusnom (selektivno permeabilnom) membranom nastoje izjednačiti koncentracije. Polupropusne (semipermeabilne) membrane propuštaju samo otapalo, ali ne i otopljene tvari. One sadrže vrlo sitne pore čiji promjer iznosi od 0,2 do 0,5 nm i omogućavaju prolazak molekula vode promjera oko 0,2 nm, ali ne propuštaju veće molekule, npr. molekule saharoze koje su veličine oko 1 nm. Membrane u biljnim stanicama su probirno propusne, odnosno propuštaju vodu i male nenabijene molekule (npr. CO₂), ali ograničavaju kretanje većih molekula, posebice onih s nabojem. Za prijenos takvih tvari potrebne su specifične transportne bjelančevine.

Slika 1 Shematski prikaz osmoze

Traubeova stanica

Godine 1867. Traube je proučavao polupropusnost taložne membrane na principu osmoze. Na kristaliće bakrenog sulfata nakapao je otopinu kalijevog heksacijanoferata(II). Kristalići bakrenog sulfata su se počeli otapati i nastupila je reakcija:

Pri tome dolazi do stvaranja taložne membrane bakrovog heksacijanoferata(II), koja ima semipermeabilna svojstva, pa kroz nju ulazi voda u područje kristala bakrenog sulfata. Ubrzo, zbog pritiska vode koja ulazi, dolazi do rasprsnuća taložne membrane, pa se stvara nova prema istoj reakciji. Voda ponovno ulazi kroz taložnu membranu u područje nižeg vodnog potencijala (u područje kristala bakrenog sulfata), pa i ta novonastala taložna membrana puca. To se ponavlja tako dugo dok se ne izjednači vodni potencijal u cijeloj posudi.

Barbara Bohaček
apsolvent, smjer: molekularna biologija
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb