bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

272. Molim vas da mi napišete nešto o C4 biljkama te o ananasu.
        Zagreb

 

U biokemijskim reakcijama fotosinteze svaka molekula CO2 se veže na šećer s 5 ugljikovih atoma (tzv. RuBP) pa nastaje nestabilna molekula od 6 ugljikovih atoma koja se odmah raspada u 2 molekule 3-fosfoglicerilne kiseline ili 3-PGA (svaka ima po 3 ugljikova atoma). 3-PGA je prvi stabilni produkt biokemijskih reakcija fotosinteze pa se ovaj ciklus naziva C3 ciklusom ili Calvin-ovim ciklusom. Većina biljaka veže CO2 isključivo putem C3 ciklusa pa se nazivaju C3 biljkama. Ključnu ulogu u vezanju CO2 molekule na RuBP ima enzim RuBP karboksilaza/oksigenaza (tzv. Rubisco) koji je najrašireniji i jedan od najvažnijih proteina na Zemlji. Za vrućeg i sunčanog vremena puči listova se zatvaraju kako bi se spriječio gubitak vode. Time se ujedno zaustavlja difuzija CO iz atmosfere u listove. Koncentracija CO2 u listovima naglo pada a proizvedenog kisika raste. Kod kritično niske koncentracije CO2 Rubisco počinje vezati molekule kisika (umjesto CO2) što strašno 'usporava' fotosintezu i troši više energije. Čitav proces (tzv. fotorespiracija) je obratan od procesa fotosinteze jer se troši kisik, a nastaje CO2. Stoga je učinkovitost Rubisca kod C3 biljaka za topla i sunčana vremena tek oko 25%.

No kod nekih biljaka je proces vezanja CO2 drugačiji. To su biljke različitih porodica i različite evolucijske starosti, ali većinom stanovnici suptropskih i tropskih podneblja gdje vladaju visoke temperature. Kod takvih biljaka CO2 se veže u posebnim stanicama na jednu kiselinu, tzv. PEP, a krajnji produkt je jabučna kiselina (malat). Malat sadrži 4 atoma ugljika i prvi je stabilan produkt fotosinteze - otuda C4 fotosinteza ili C4 biljke. Malat se transportira u susjedne stanice i tamo se raspada na PEP i CO2. Koncentracija CO2 u ovim stanicama je 20 do 120 puta veća od normalne, a kisika nema pa je učinkovitost Rubisca puno veća (efekta respiracije također nema). Stoga C4 biljke fotosintetiziraju puno učinkovitije od C3 biljaka kada su im puči zatvorene.

ANANAS

Ananas (Ananas comosus) pripada porodici bromelija (Bromeliaceae). Ananas je zeljasta trajnica koja naraste do metar u visinu i osamdesetak cm u širinu. Kratka i kruta stabljika nosi gustu rozetu krutih, tamnozelenih i voskastih listova. U vrijeme cvatnje iz središa rozete raste duga cvjetna stapka koja nosi mnoštvo crvenih ili narančastih cvjetova. Cvjetove oprašuju kolibriji. Skupni plod nastaje stapanjem mesnatih djelova cvjetova i cvjetišta. Uzgojne sorte ananasa su triploidne pa plod ne sadrži sjemenke.

Podrijetlom je iz južnog Brazila i Paragvaja otkuda su ga po Južnoj i Središnjoj Americi proširili indijanci. Kolumbo ga je sa svojih putovanja donio u Španjolsku, a kasnije se počeo saditi u mnogim zemljama, pa i na Havajima koji su danas najveći izvoznici ananasa.

Postoji čitav niz ukrasnih kultivara koji se ponekad mogu naći u rasadnicima i cvjećarnama. Njihov je plod malen i ne koristi se za jelo.

Lako ga je uzgojiti vegetativnim putem od plodova kupljenih u trgovinama: 'krunu' zrelog ananasa potrebno je uvrtanjem odijeliti od ploda i pustiti ju da se suši 2 dana. Potom ju se može staviti u vodu (dok ne prokorjeni) ili ju izravno posaditi u tlo. Biljke je ljeti najbolje posaditi na otvorenu, sunčanu mjestu te ih umjereno zalijevati.


 

Vanja Stamenković
stručni suradnik u Botaničkom vrtu PMF-a

 


Povratak na početnu stranicu biologije