Odgovori na
postavljena pitanja - Biologija
Odgovori na
postavljena pitanja - Biologija
282. Možete li da mi napišete e-mail u kom će biti malo opširniji text o crnoj udovici?
" Mlada Lidijka Arahna tkala je predivna tkanja. U svojoj oholosti
izazove na natjecanje božicu Atenu, zaštitnicu tkalja.
Atena izveze veličanstvenih dvanaest olimpijskih bogova, a
Arahna prikaz njihovih grijeha - ljubav sa smrtnicima.
Razjarivši time božicu, u očajanju se objesi. Atena je
pretvori u pauka koji od tada vječno plete svoje tkanje."
Pauci su prije 450 milijuna godina (u devonu) izašli iz mora na kopno te su tako postali prve kopnene životinje koje su koristile atmosferski kisik za disanje. Tijelo im se dijeli na prednji dio (prosoma) i stražnji dio (opistosoma). Imaju četiri para nogu te jedan par kliješta (helicera).
 |
Danas je poznato 37 766 vrsta pauka koji su smješteni u 109 porodica. Svi pauci, osim onih iz porodice Uloboridae, imaju otrovne žlijezde i jednim ubodom unose od 0.3 - 0.5 g otrova u žrtvu. No, otrov većine pauka nije medicinski važan zato jer su im kliješta toliko slaba da ne mogu probiti kožu čovjeka. Trovanje paukovim otrovom nazivamo araneizam, a prema pojedinim vrstama razlikujemo npr. latrodektizam (Latrodectus mactans), tarantizam (Lycosa tarentula), kirakantizam (Chirachantium punctorium) i dr.
U Europi su otrovni pauci mnogo rjeđi nego npr. u Južnoj Americi ili Australiji, a najotrovija vrsta je Latrodectus tredecimguttatus (crna udovica, malminjat crni).
Koljeno - Arthropoda (člankonošci)
Potkoljeno - Chelicerata (klještari)
Razred - Arachnida (paučnjaci)
Red - Aranea (pauci)
Porodica -Theridiidae
Rod - Latrodectus
Latrodectus tredecimguttatus
U svijetu je poznato 40 vrsta roda Latrodectus, koje su rasprostranjene po cijeloj Zemlji (kozmopoliti). Najbolje su proučene L. mactans i L. tredecimguttatus (smatra se da je to zapravo podvrsta vrsta L. mactans). Kod nas je nalazimo u Istri i Dalmaciji, no zabilježeno je i par slučajeva u Kninu. Grade svoja gnijezda tj. mreže uz rubove jaraka, ispod kamena, u šupljinama drveća, u grmlju, a najčešće u žitu.
 |
Pauk je svoje latinsko ime dobio po jarko crvenim mrljama na abdomenu kojih ima oko 13 (lat. tredecim). No, zabilježene su i jedinke koje su imale i po 17 mrlja, ali i one koje nisu imale niti jednu mrlju. Svoje narodno ime (crna udovica) dobio je zato jer se vjeruje da ženka nakon oplodnje pojede mužjaka (neki znanstvenici smatraju da mužjak nakon oplodnje ugine od iscrpljenosti). Ženke ugibaju u kasnu jesen (u Španjolskoj i južnoj Italiji mogu prezimiti u rupama u zemlji). Općenito se otrovnom smatra samo ženka, međutim neki autori smatraju da je otrovan i mužjak, samo što njegove slabe helicere ne mogu probiti kožu čovjeka.
 |
Životni ciklus
Ženka ima tijelo dugo 1.5 cm, a mužjak 5 mm. Nakon oplodnje, dakle tijekom srpnja i kolovoza, ženka leže jajašca i omotava ih paučinom u kokon koji onda postavlja u najzaštićeniji dio mreže. U kokonu se obično nalazi oko 150 - 200 jajašaca iz kojih se mladi pauci u našem podneblju izliježu negdje u travnju. Prvotno su tamnosmeđi s bijelim točkama i dok su još na okupu, hrane se kanibalistički tj. jedu se međusobno. Tijekom rasta i razvoja, ženke se presvlače osam, a mužjaci pet puta i pri tome postaju sve crnji, a pjege idu od žute, preko narančaste do žarko crvene. Spolnu zrelost dostižu tijekom lipnja, kada dolazi i do oplodnje.
Otrovni aparat
Otrovni aparat latrodektusa sastoji se od šupljih helicera, otrovnih žlijezda i njihovih otrovnih kanala. Pauci imaju par helicera koji se sastoje od bazalnog članka,
koji je pokretan, a raste iz cefalotoraksa i terminalnog trnastog članka s veoma finim i oštrim vrškom. Bazalni članak se može pomicati gore, dolje, lijevo i desno,
a terminalni samo medijano i lateralno. Dvije otrovne žlijezde smještene su u cefalotoraksu, i svaka je pomoću tankog izvodnog kanala povezana s helicerom
koja ima na trnastom nastavku mali otvor s unutrašnje strane vrška. Žlijezda je sastavljena od tri vrste tkiva: vanjskog mišićnog, vezivnog i unutarnjeg
epitelno-žljezdanog. Izvodni kanali su, isto kao i žlijezda, obavijeni mišićem.
Ugriz je reguliran na taj način da helicere i otrovne žlijezde mogu raditi neovisno.
Mehanizam djelovanja
Otrov latrodektusa djeluje direktno na mozak. Smatra se da α-latrotoksin reagira tako da se veže na receptore u osjetljivim tkivima koji imaju veliki afinitet za njegovo vezenje. Ovaj receptor je član proteinske porodice neureksina i nalazi se na membranama presinaptičkih krajeva gdje dolazi u interakciju sa sinaptičkim vezikularnim proteinom sinaptotagminom. Smatra se da je taj kompleks neureksin-sinaptotagmin važan u sekreciji neurotransmitera, no vezivanje alfa-latrotoksina na neureksin uzrokuje čitav niz nespecifičnih odgovora organizma (alarmne reakcije). Toksin snažno djeluje i na simpatički i parasimpatički sustav.
Simptomi
Na mjestu ugriza se obično javlja lokalno crvenilo. Tipična je rana bol u regionalnim limfnim čvorovima, koji su ponekad lagano otečeni. Opće stanje bolesnika
se ubrzo pogoršava (simptomi su puno jači kod ljudi sa slabijom muskulaturom). Bol se širi od regionalnih limfnih čvorova u područje pasa, pa u križa, trbuh,
bedra i potkoljenice. Kontrakcije muskulature postaju sve češće, tipičan je strah od smrti (pavor mortis). Ostali simptomi su gubitak tjelesne težine, povećanje
tjelesne temperature, motorički nemir, konvulzije i posebno facies latrodectismica (zacrvenjeno, oznojeno lice, iskrivljeno u bolnoj grimasi s otečenim
vjeđama).
Mogu se javiti i tahikardija i bradikardija. Disanje je ubrzano, površno i nepravilno (može doći i do gušenja). Stijenke krvnih žila postaju propusne. Vrijednosti
eritrocita, hemoglobina i indeksa boje su relativno visoki.
Liječenje
Važno je što prije doći u bolnicu i primiti antilatrodektični serum. On je uspješan u svim stadijima, bilo da se daje odmah ili 24 sata nakon uboda. Najbolji
rezultati se postižu kombiniranjem seruma i kalcija.
Kroz povijest su se javljali razni, često vrlo bizarni načini liječenja. Npr., u 18.st. u Dalmaciji je 9 imenjaka oboljelog moralo njihati 9 dana. U južnoj Africi,
Madagaskaru, Španjolskoj i Sardiniji liječili su plesom. U Grčkoj bi pučki liječnik stavio bolesnika u toplu krušnu peć da se zagrije (da bi došlo da jake
vazodilatacije). Sličan slučaj se javlja i u Maroku, samo što tamo oboljelog stavljaju u rupu u zemlji u kojoj su prethodno ložili drva. No najzanimljivije je bilo na
Novom Zelandu gdje je vladalo vjerovanje da se bolesnik neće oporaviti sve dok se ne ulovi pauk krivac.
PREPORUČENA I KORIŠTENA LITERATURA
Ozrenka Meštrović
apsolvent, smjer: ekologija
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb
Povratak na početnu stranicu biologije
© E-škola u suradnji s 
om.