bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

289. Neki ga zovu muškatni oraščić, a neki morski oraščić. Pitanje bi bilo sljedeće: interesira me sve o njemu, kako uspijeva, gdje uspijeva, da li može da uspijeva kod nas, kakva je to biljka tj. stablo itd.

 

Stablo muškatni orah poznato je pod latinskim imenom Myristica fragrans, a pripada u istoimenu porodicu (Myristicaceae). Ova vrsta dolazi sa Bande, jednog od Molučkih otoka začina (istočna Indonezija). Samo ime dolazi od latinskog nux što znači orah te muscat što znači muškatni ili mošusni (misli se na miris). Muškatni orah spominje Plinije u prvom stoljeću, a u šestom stoljeću su ga arapski trgovci donijeli u Konstantinopol. Kasnije su trgovinu ovog začina nadzirali Nizozemci, a male količine dosezale su astronomske svote. Nije ni čudo da je muškatni orah u srednjem vijeku i renesensi bio pojam bogatstva i moći. Bogataši su ga nosili sa sobom u raskošnim posudicama ili malim mlincima načinjenim od dragocjenih kovina.

Tek tijekom Drugog svjetskog rata je Francuz po imenu Pierre Poivre uspio 'prokrijumčariti' nekoliko proklijalih sjemenki na Mauricijus (do tada su ih Nizozemski trgovci namakali u vapnu kako bi spriječili klijavost), čime završava monopol Nizozemaca nad uzgojem i trgovinom muškata. "British East India Company" uspješno je proširila uzgoj u Indiju, Šri Lanku, Singapur te na Zapadno Indijsko otočje (Meksički zaljev), posebice Grenadu, gdje je muškatni oraščić nacionalni simbol istaknut na crveno-žuto-zelenoj zastavi. Danas je Grenada drugi po veličini proizvođač i izvoznik muškata (nakon Indonezije).

Stabla muškatnog oraha u povoljnim uvjetima narastu do dvadesetak metara u visinu, listovi su ovalni i tamnozeleni, a zvonoliki, žuti cvjetovi imaju poseban miris. Plod je blijedožute boje i nalikuje marelici. Kad dozrije, vanjski dio ploda (perikarp) puca na dva dijela i otkriva unutrašnjost koja se sastoji od velike crne 'koštice' i mesnate, jarkocrvne, mrežaste ovojnice, tzv. arilusa. Arilus predstavlja prvi začin koji dolazi od ove biljke, no skuplji je i manje poznat od samog oraščića. Velika crna koštica (zapravo unutrašnji dio ploda) suši se do dva mjeseca, potom se razbija i iz nje se vadi sjemenka, tj. oraščić - drugi i poznatiji začin. Oraščići slabije kvalitete se prešaju i iz njih se dobiva esencijalno ulje koje se koristi u farmaceutskoj industriji i kozmetici.

Muškatni oraščić dodaje se širokoj paleti slatkih i slanih jela zbog specifične arome. Najbolje je koristiti svježi oraščić (ne mljeveni), a potrebno ga je držati na suhom, hladnom mjestu, zamotanog u celofan kako ne bi ishlapila eterična ulja koja daju aromu. Poznato je da se u oraščiću nalazi narkotik, tvar nazvana miristicin. Male količine začina bezazlene su, ali konzumacija dva do tri oraščića mogu uzrokovati trovanje praćeno jakim halucinacijama, mučninom i povraćanjem. Veće količine mogu uzrokovati čak i smrt!

Da bi usješno rasla, biljka zahtjeva duboko, organski bogato, vulkansko tlo i vlažnu vrućinu tropa. Ne podnosi niske temperature čak niti kraći period i stoga se ne može uzgajati u hladnim krajevima, barem ne na otvorenom. Često se može vidjeti u velikim i modernim staklenicima botaničkih vrtova diljem Europe, ali rijetko cvate i gotovo nikada ne donosi plod.

Slika 1: Muškatni oraščić

 

Vanja Stemenković
stručni suradnik u Botaničkom vrtu
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije