Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Mekušci su vrlo rasprostranjena skupina beskralješnjaka. Mekušaca ima dva puta više nego svih kralješnjaka zajedno. Mogli bi ih opisati kao životinje s nekolutićavim, bilateralno simetričnim, ili sekundarno asimetričnim tijelom. Nemaju unutrašnji skelet, nego vanjsku ljusku koja služi ujedno kao zaštita i potporni organ. Naziv Mollusca (mekušci) su dobili prema latinskoj riječi molis što znači mekan, gibak, nježan, a odnosi se na mekano tijelo što se nalazi unutar čvrste ljuske. Poznato ih je oko 128 000 vrsta, od čega oko 40 000 fosilnih.

Žive u moru i u kopnenim vodama, te na kopnu. Ljudi mekušce upotrebljavaju za hranu, a njihove ljušure i kućice zbog prekrasnih oblika i boja skupljaju za kućne zbirke ili od njih izrađuju ukrase.

Skupine mekušaca su:

• puževi
• školjkaši
• glavonošci

Među mnoštvom oblika ipak postoji jedinstven osnovni plan građe:
čitavo tijelo obavijeno je plaštem, koji izlučuje vapnenačku ljušturu (kod glavonošaca je nema ili je jako reducirana). Unutar plaštane šupljine smješteni su utrobni organi. Svi mekušci imaju prohodno probavilo koje započinje ustima, a završava crijevnim otvorom. Mišići se nalaze najvećim dijelom u stopalu. Optjecajni sustav mekušaca je otvoren. Srce se nalazi u osrčju a sastoji se od klijetke i jedne ili više pretklijetki. Najveći broj mekušaca za disanje ima škrge (ktenidije), a u kopnenih puževa funkciju dišne površine preuzeo je jedan dio plašta koji je dobro prokrvljen. Mekušci su razdvojena spola, ali znatan dio njih su dvospolci. Razmnožavaju se jajima koja polažu u tlo ili ispuštaju u vodu. Oplodnja je vanjska ili unutrašnja.

Puževi (Gastropoda)

S obzirom na broj vrsta najveća su skupina mekušaca. Na tijelu se razlikuje glava s očima, ticalima i plašt; leđno se nalazi duga, spiralno smotana utroba čiji vrh predstavlja stražnji dio tijela dok je na trbušnoj strani potplatasto stopalo.

Probavilo puževa različito je građeno i uskojje vezi s načinom prehrane.U ždrijelu puževa nalazi se vrlo važan organ - trenica ili radula - vrlo gipka hitinozna membrana na kojoj je veći ili manji broj hitinskih zubića zavinutih unatrag. Način prehrane je raznolik. Među puževima ima mikrofaga, makrofaga, grabežljivaca i biljojeda. Najviše žive u moru, a zatim na kopnu i vodama na kopnu. Kopneni su puževi uglavnom dvospolci

Školjkaši (Bivalvia)

Za razliku od puževa tijelo školjkaša nalazi se između dviju ljuštura koju zovemo školjka. Školjkaši nemaju glavu. Radula i čeljust ne postoje.

Hrane se filtriranjem vode, a neki su u području usta razvili posebne strukture u obliku rila kojima se koriste pri hranjenju.

Najčešće su razdvojena spola. Samo su neki dvospolci.

Svi školjkaši vezani su za vodeni okoliš. Najveći broj ih živi u moru, a manji dio u kopnenim vodama. Svi su stanovnici dna, bilo obala ili dubokog mora.

Najviše vrsta provodi polusjedilački način života, što znači da dugo ostaju na jednome mjestu. Pojedine vrste su trajno sjedilačke, stoga su pričvršćene na podlogu ili su zatvorene u nekom supstratu. Nekoliko vrsta školjkaša može bušiti čvrste podloge, kao npr. treset, drvo, kamen i na taj način postižu posebnu zaštitu na mjestu gdje žive. Takvi školjkaši najčešće ne mogu napustiti mjesto u kojem stanuju jer je ulaz koji su izgradili u mladosti uži nego prednji dio tijela odrasle životinje.

Glavonošci (Cephalopoda)

Glavonošci su najrazvijenija skupina mekušaca i najsloženije građeni beskralješnjaci. Među glavonošcima se nalaze najveći živi beskralješnjaci.

Tijelo glavonožaca podijeljeno je na glavu i trup. Oči su dobro razvijene. Nalaze se s obje strane glave.Ispred očiju su krakovi koji se koriste za hvatanje plijena, puzanje, a kod nekih mužjaka imaju ulogu pri razmnožavanju.

Iza glave je trup koji ima različit oblik, ovisno o načinu života.

Stopalo glavonožaca vrlo je izmijenjeno i čini lijevak (koji se nalazi na trbušnoj strani) i kraci. Od svih glavonožaca koji danas žive samo indijska lađica ima vanjsku kućicu koja obuhvaća cijelo tijelo.

Indijska lađica

Kod sipe kućica je izgrađena u obliku vapnene pločice smještene na leđnoj strani ispod kože (sipovina ili "sipina kost"). Glavonošci izgrađuju hrskavično tkivo, što je rijetkost za beskralješnjake. Svi glavonošci su aktivni makrofagni grabežljivci. Hrane se racima, školjkašima, puževima i ribama. Razdvojena su spola. Žive samo u moru gdje nastanjuju i dubinu veću i od 5000 m. Svi mogu plivati.

LITERATURA

• I. Matoničkin, I. Habdija, B. Primc - Habdija, BESKRALJEŠNJACI-Biologija nižih avertebrata, Školska knjiga, Zagreb,1998.

Branka Đuričić
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb