bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

371. Za maturalnu radnju imam temu "Evoluciju čovjeka", pa bih molio da kažete nešto o tome.

 

Na temelju poznatih fosila možemo reći da čovjek ima svoje biološke korijene u stablu primata, no čini se da se ljudska linija odvojila od te skupine već u miocenu, prije oko 15 miljuna godina te dala današnje čovjekolike majmune, tj. Pongidae u koje ubrajama i neke dobro poznate vrste kao što su orangutan, čimpanza i gorila.

Svi današnji primati imali su vlastitu evolucijsku prošlost koja je potvrđena fosilnim ostacima. Oni nam omogućuju da možemo raspoznati neke temeljne, međusobno dovoljno razlučene smjerove, a među njima i one koji odgovaraju današnjim velikim skupinama kao što su: Prosimiae, Platirrhinae, Cynomorphae, Anthropomorphae i Hominidae.

Znanstvenici drže da se ljudski oblik može protumačiti jedino evolucijom o kojoj svjedoče mnogi fosilni nalazi. Na nju također upućuju novija imunološka istraživanja, proučavanja kariotipa i analize bjelančevina.

Na temelju spomenutih proučavanja dolazimo do filogeneze koja se (ostavimo li po strani vrijeme odvajanja raznih linija) u osnovi slaže s filogenezom dobivenom prema fosilima. Drugim riječima, podudara se poredak diferencijacije raznih linija na stablu Primata, bilo da se utvrđuje pomoću fosila, bilo na temelju bioloških metoda.

Parametri o kojima treba voditi računa odnose se uglavnom na zubalo, sustav za kretanje i volumen mozga. Ne smijemo uzeti u obzir samo morfološke promjene pa tako po zubalu možemo zaključivati o načinu ishrane i okolišu, a prema građi udova i zdjelice o načinu kretanja u ovisnosti o staništu. Drži se da su se promjene dogodile najprije u zubalu, zatim u sustavu za kretanje i napokon u lubanji i licu, uz odgovarajuće povećanje neurokranija i smanjenje kostiju lica.

Na evolucijskoj stazi ljudskoga roda postoji još uvijek prva slabo poznata faza. To je faza koja je uslijedila nakon odvajanja linije Antropomorfa, a pripravila je i napokon dovela do dvonožnog kretanja. Ona zahvaća dugo razdoblje koje je započelo prije 14 i trajalo do prije 4 miljuna godina.

Mnogi autori su držali da bi Ramapitek koji je živio prije 14 do 8 milijuna godina bio predstavnik te rane faze prije pojave čovjeka no današnjim novijim tehnikama istraživanja zaključili su da to treba odbaciti.

Postupno, počevši od prije 3,5 - 4 milijuna godina, paleontološki dokumenti sve su obilatiji i značajniji. Tako su prepoznatljive razne razine ili faze koje se pojavljuju u vremenskom slijedu uz djelomična preklapanja te s morfološkog stajališta znače postupno približavanje današnjem ljudskom obliku.

Često dolazi do preklapanja evolucijskih faza: uz razvijenije oblike i dalje traju stariji i grublji oblici. ipak u posljednja 4 milijuna godina grubo možemo razlikovati ove velike faze razvoja:

  1. Australopitecinski oblici: za njih je karakteristična već uznapredovala humanizacija zubala i lokomotornog aparata koji se prilagodio dvonožnom kretanju, ali im je volumen lubanje bio u okviru vrijednosti volumena čovjekolikih majmuna. Živjeli su na raznim mjestima u Africi, u razdoblju od prije 5 - 4 milijuna godina do prije 1 milijun godina.
  2. Homo habilis: živio je prije 2 i 1,5 milijuna godina. Djelomično se preklapa s fazom Australopiteka. Među predstavnicima roda Homo često se navode uporaba oruđa (posebice kamenog), veći oblik lubanje, dvonožno kretanje i sl. Na osnovi tih odrednica imenovana je vrsta Homo habilis kao prvi pripadnik našeg roda. Nalaze pripisujemo vremenu između 2,5 i 1,7 milijuna godina, a svi su nađeni na prostoru Afrike.
  3. Homo sapiens erectus: živio je u donjem i srednjem pleistocenu, prije oko 1,6 i 0,3-0,13 milijuna godina. Bio je raširen po cijelom Starom svijetu, nedvojbeno razvijeniji i u kulturi koju je ostvario; bitno se pak nadovezao i srodstveno nastavio na Homo habilisa s kojim je također neko vrijeme istodobno postojao.

SLIKA 1. Lubanja vrste Homo habilis

 

SLIKA 2. Lubanja vrste Homo sapiens erectus
  1. Arhaičan Homo sapiens (pračovjek): živio je prije oko 150 000 i 40 000 godina. Velika varijabilnost kranio-facijalne morfologije što se zapaža u ovome razdoblju ljudske evolucije ne dopušta preciznije klasifikacije tih oblika pa ih stručnjaci vrlo različito tumače.
  2. Homo sapiens sapiens (moderan oblik): u posljednjih 35 - 40 000 godina ustalio se na raznim kontinentima.

Među tim stadijima ili razvojnim fazama postoji filetička povezanost s čestim prijelaznim međuoblicima miješanih osobina koje susrećemo na jednom te istom području ili također na drugim mjestima.

Što se pak odnosa prema okolišu tiče, prvotne ljudske skupine nisu bile čvrsto vezane uz neko područje. U potrazi za hranom ili zbog promjena klimatskih uvjeta selile su se s jednog mjesta na drugo. No, možda je sklonost čovjeka otkrivanju i iskušavanju novih staništa bila onaj pokretač koji ga je tjerao da zauzima uvijek nove prostore. I tako se dogodilo da se čovjek krenuvši od svoje prvobitne afričke kolijevke raširio po Africi, Europi i Aziji već u najstarijim svojim fazama.

ZA OPŠIRNIJE PODATKE O POJEDINIM VRSTAMA, NJIHOVOM IZGLEDU, NAVIKAMA I KULTURI PREPORUČAM KNIGU Fiorenzo Facchini, STAZAMA EVOLUCIJE ČOVJEČANSTVA, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1996.

 

Saša Božić
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije