bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

382. Zanima me nešto više o postanku planeta Zemlje. Kada je nastala, kako se razvio život, itd. Bio bih vam puno zahvalan kada biste mi nekako pomogli! Literatura mi je potrebna za seminar iz biologije. Puno hvala!
i
Zdravo! Zanima me sve o postanku planeta Zemlje i kako je nastao život na njemu, te kako je taj život izgledao u počecima. Puno hvala!

 

Danas postoje različite teorije o postanku Zemlje. Neke od njih imaju samo povijesno značenje.

  1. NEBULARNA HIPOTEZA - postavio ju je Kant krajem 18. stoljeća. Pretpostavio je da su Sunce i planeti Sunčevog sustava nastali iz nebule. Nebula je tvar u međuzvjezdanom prostoru. Nebula je po teoriji imala sferičan oblik i sastojala se od različitih vrućih plinova. Zbog vlastite gravitacijske privlačnosti postepeno se zgušnjivala. Zbog gravitacijskih sila u središnjem dijelu je nastalo Sunce a na rubu nebule su se oblikovali planeti među kojima i Zemlja.
  2. PLANETEZIMALNA HIPOTEZA - bila je aktualna oko 1900. godine. Sunce, za koje nije objašnjeno kako je nastalo, se sudarilo sa nekom zvijezdom. To je izazvalo nastanak izbočenja na površini Sunca. Izbočine su se povećavale eruptivnim silama koje su vladale na Suncu i velike količine plinovite mase bile su izbačene do udaljenosti današnjih planeta. Hlađenjem tih masa nastale su planetezimale koje su kasnije oblikovale planete.
  3. PLINSKA HIPOTEZA - slična je planetezimalnoj teoriji. Kraj Sunca je prošla neka zvijezda i zbog njezine privlačne sile došlo je do otkidanja mlaza Sunčeve plinovite mase. Ta masa se zgušnjavala i oblikovala planete.
  4. HIPOTEZA SUNČEVOG BLIZANCA - Sunce je u davnoj prošlosti imalo svog blizanca čije porijeklo je nepoznato. Blizanca je odvukla neka zvijezda, ali ga nije sasvim privukla nego je on ostao u području djelovanja Sunčeve gravitacije. Pretpostavka je da je blizanac eksplodirao i da su planeti nastali na taj način.
  5. GLOBULARNA HIPOTEZA - hipoteza govori da su planeti Sunčevog sustava pa i Zemlja, nastali od globula. Globule i danas možemo vidjeti u svemiru. To su veliki hladni oblaci koji se mogu kontrahirati zbog gravitacije. Zbog vlastite gravitacije materija se zbijala, a unutrašnja temperatura je porasla na nekoliko milijuna stupnjeva. Tada su počele nuklearne reakcije koje su opskrbljivale jezgru energijom. Glavna reakcija je stvaranje helija iz vodika. Tada se oslobađa energija što se odražava u sjaju zvijezde.
  6. PROTOPLANETSKA TEORIJA - teorija je jako slična nebularnoj teoriji. Smatra se da je od globula prvo nastao disk, stezanjem i rotiranjem. U središnjem dijelu nastalo je Sunce, a od rubnih dijelova globularnog diska ostali planeti. Planeti su nastali na taj način da su zbog stalnog zgušnjivanja propali dijelovi diska i formirali se u nakupine na različitim udaljenostima od središta. Te udaljenosti odgovaraju današnjim udaljenostima planeta od Sunca. Ti prvi oblici zvali su se protoplaneti. Sastojali su se pretežito od vodika i helija, puno leda, a i metala i silikata. Smatra se da je i sama Zemlja nastala od jednog takvog protoplaneta. Gravitacijskom kontrakcijom i nuklearnim reakcijama povisila se temperatura pa se većina leda otopila. Zemlja je polako gubila plinove pa je građena od ostatka silikata i metala. Pretpostavlja se da Zemlja danas ima 1/20 mase svog protoplaneta.
  7. SCHMIDTOVA TEORIJA - još jedna inačica nebularne teorije. Sunce je svojm gravitacijom privuklo hladne kondenzirane oblake plina i prašine iz kojih su se razvili svi planeti.
  8. HIPOTEZA JEZGRINE REAKCIJE - smatra se da je Zemlja nastala u pet evolutivnih faza:

Znanstvenici su izračunali da je starost Zemlje oko 4,6 milijardi godina. Za određivanje starosti Zemlje primjenjuje se metoda datiranja radionuklidima. Svi su teži elementi nestabilni pa su podložni radioaktivnom raspadu pri čemu direktno ili preko niza elemenata nastaje drugi, lakši element sa stabilnom jezgrom. Radioaktivnim raspadom početna količina radionuklida se smanjuje i to podjednakom brzinomu u svakom geološkom razdoblju. Vrijeme poluraspada (T1/2) je vrijeme potrebno da se početna količina radioaktivnog elementa smanji za pola. Danas se koristi metoda datiranja uranom. Njegovo vrijeme poluraspada je 4,51 milijardi godina. Druga je metoda datiranja ugljikom. Njegovo vrijeme poluraspada je 57 300 godina.

O postanku života na Zemlji također postoji mnoštvo teorija. Danas je otkriveno da je prvi oblik života bio na Zemlji prisutan prije 3,8 milijardi godina. Teorije o postanku života na Zemlji:

  1. TEORIJA KREACIONIZMA - tu teoriju zastupaju sve religije. Po toj teoriji život je stvorilo vrhunsko, nadnaravno biće.
  2. TEORIJA PANSPERMIJE - život je na Zemlju došao iz svemira, "zasijan je". Pobornici smatraju da je život stigao kometima koji su u prošlosti često pogađali Zemlju. Postoji i inačica ove teorije koja se zove UPRAVLJANA PANSPERMIJA. Po toj teorije život je također ekstraterestričkog porijekla, ali nije stigao kometima nego su ga donijeli inteligentni izvanzemaljci.
  3. TEORIJA SPONTANE GENERACIJE - bila je vrlo popularna do kraja 19. stoljeća. Smatralo se da živi organizam može nastati iz nežive tvari. Tako su po toj teoriji muhe nastale iz trulog mesa, a miševi od krpa bačenih u kut. Potkraj 19. stoljeća Louis Pasteur je srušio tu teoriju.
  4. TEORIJA EVOLUTIVNOG POSTANKA ŽIVOTA - to je danas znanstveno prihvaćena teorija. Teorija tumači da su se na Zemlji odigrali komplicirani kemijski procesi. Napredovanjem te kemijske evolucije stvoren je složeni kemijski spoj koji je "oživio" i nakon toga započinje biološka evolucija.

O postojanju prvih organizama nema materijalnih dokaza - fosila. Prvi organizmi na Zemlji bili su heterotrofni anaerobi. Bili su anaerobi jer tada u atmosferi nije bilo kisika, a heterotrofi jer je u okolici bilo dovoljno hrane za život. Jedan od dokaza da je život prvenstveno bio anaeroban, a ne aeroban su današnji aerobni organizmi koji imaju neke anaerobne metaboličke puteve dok niti jedan anaerob nema aerobnih reakcija tj. aerobija je izvedena pojava. Prvobitni organizmi su hranu uzimali neselektivno.

LITERATURA

 

Andreja Kupina
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije