Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

Zemlja je jedinstveni planet blagoslovljen golemom količinom tekuće vode. Najraniji oblici života - jednostavna zbirka organskih spojeva, razvili su se i zadržali u vodi. Prepovijesni su se oceanski bazeni punili vodom i postali kolijevkom života. Ribe, crvi, vodozemci, gmazovi, ptice, sisavci i sve biljne vrste na kopnu i pod vodom započele su svoj razvojni put u oceanu.

Zadivljujuće je koliki se broj i kakva raznovrsnost životinja i biljaka nalazi u oceanu. Život pod morem pojavljuje se u svim mogućim oblicima i veličinama, od najsitnijih bakterija (promjera nekoliko tisućinki milimetra) do najveće životinje na planetu (33 m dugog plavetnog kita). Taj svijet preživljava, hrani se i razmnožava na isto toliko raznovrsne načine. Procjenjuje se da morski organizmi imaju na raspolaganju 250 puta veći životni prostor nego stanovnici kopna. Međutim, najveći se dio života u moru odvija blizu površine, u gornjih 200 m dokle dopire svjetlost. Ali niti u tom sloju život nije jednoliko raspoređen: najgušća je naseljenost u blizini kopna iako je istovremeno u priobalnom području najteže preživjeti.

Međuplimno područje jedno je od najneugodnijih mjesta za život. Biljke i životinje na stjenovitoj obali neprestano doživljavaju jak fizički stres pri povlačenju plime. Ostaju doslovce na suhom. Preživljavaju samo najbolje prilagođeni. Životinje u tom području pod utjecajem su zapljuskivanja valova. Neki puževi, poput priljepaka ili brumbuljaka se čvrsto uhvate stopalom za stijenu dok se neke vrste čak i udubljuju stijenu kako bi se što bolje učvrstile.

U oceanu vladaju najrazličitiji uvjeti za život koji omogućuju najrazličitije uvjete života na mnogim mjestima. Na nekim mjestima biljke i životinje uživaju lagodan život uz obilje hrane, velik izbor partnera za parenje, a jedina je briga pobjeći grabežljivcima. Drugdje život prolazi s više borbe. Naravno, postoje velike razlike između života u ledenom okolišu, u otvorenom moru, na koraljnom grebenu ili pri dnu oceana.

Hranjenje u vodi

Budući da se u vodama mnogo hrane nalazi u obliku planktona, kod mnogih se životinja razvila sposobnost procjeđivanja vode. Primjerice, kitovi za to imaju usi, dok se morski psi i ribe služe škrgama, a račići veslonošci dlačicama.

Uginuli organizmi talože se na dnu. Za njihovu razgradnju zaslužne su bakterije, a one su vrijedan izvor hrane životinjama koje žive u pridnenom talogu. Te se životinje mikroskopske veličine kreću po tlu loveći bakterije, a one opet predstavljaju hranu mnogobrojnim većim životinjama. Mala riba glavoč živi i hrani se na pješčanom morskom dnu i iz pijeska kojeg zahvaća ustima izdvaja hranu.

U plitkim vodama, kroz koje dopire svjetlost, ima hranjivih tvari u izobilju, a tlo pruža uporište algama koje su tu vrlo raširene. Tamo gdje alge bujaju razvile su se mnogobrojne životinje koje od njih žive. Neke, kao puževi morski zekani i priljepci se hrane ispašom - zubima raspoređenim duž mišićavog jezika puzanjem po stijeni doslovce stružu alge.

Neizostavni su grabežljivci. Postoje grabežljivci koji se hrane sesilnim životinjama (žive nepomičnim, sjedilačkim načinom života), a drugi love životinje koje se slobodno kreću. Načini hvatanja plijena su različiti. Grabežljivci koji čekaju u zasjedi žive u blizi dna. Čekaju da im se plijen posve približi, a onda se munjevito bace na njega. Neki se grabežljivci mogu tako dobro kamuflirati da su gotovo nevidljivi.

Slika 2. Riba škorpion	Slika 3. Uspješna kamuflaža

Neke životinje rađaju žive mlade, neke legu jaja. One koje legu jaja ili ih izbacuju u vodu, ili ih odlažu ispod stijena i kamenja, ili ih sakrivaju u travi. Međutim, na koji god način donosili potomke na svijet, što je veći broj novonastalih potomaka - veća je i vjerojatnost da će ih dovoljan broj preživjeti.

Udaljenost od površine vode pa do dna (dubokih voda) dijeli se u 3 zone:

epipelagička (0 - 200 m)
mezopelagička (200 - 1000 m)
batipelagička (dubine veće od 1000 m)

Najgušća populacija biljaka i životinja je od površine pa do 200-tinjak metara dubine dokle prolazi vidljiva svjetlost (epipelagička zona). U toj zoni nalaze se životinje poput onih koje vidimo u akvarijima ili na TV.

Na dubinama većim od 150 m sunčeva svjetlost gotovo da više i ne prolazi. Mezopelagička zona može se nazvati i zonom sumraka. Tu se ne može odvijati fotosinteza pa stoga nema ni biljaka. Iznimka su crvene alge koje su pronađene na gotovo 300 m dubine. Živog svijeta je u tom području oko 10% onog koje možemo naći u fotopodručju. U mezopelagičkoj zoni se nalaze životinje prozirna tijela - žarnjaci, mekušci...

Slika 4. Mekušci

Količina hrane u mezopelagičkom području je mala. Često se svodi na ono što rijetko dospije iz gornjih slojeva - kakva mrtva ribica ili kit, ali to vrlo brzo bude razgrađeno.

Tisuću metara ispod površine vode tlak je 100 puta veći nego na površini. Stoga su se životinje koje žive na tim dubinama morale prilagoditi. Tijela mnogih ispunjena su vodom, a kako je voda gotovo nestlačiva, preživljavaju bez poteškoća.

Ribe zone sumraka mogu migrirati u potrazi za hranom u pliće slojeve, ali tada to čine vrlo oprezno i noću. Stvorenja dubokih voda moraju biti vješti grabežljivci jer je do hrane vrlo teško doći. Uz nedostatak svjetlosti, životinjama su potrebna snažna osjetila da bi mogle pronaći plijen. Mnoge ribe imaju velike zube i široke čeljusti kako bi mogle pojesti žrtvu nekoliko puta veću od svoje veličine.

Prozirnost tijela nije moguća za sve oblike tijela pa je u tom slučaju tijelo tamno obojeno, a često ima i mogućnost bioluminiscencije što omogućuje bolje prikrivanje sjene.

Slika 5. Bioluminiscencija

Na više od 1000 m dubine počinje svijet vječitog mraka gdje ne dopire niti tračak Sunčeve svjetlost. Životinje su tu crne ili tamno crvene. Ali ta boja vidljiva je tek na bijeloj svjetlosti. Sve ribe koje se ondje nalaze izgledaju zastrašujuće. Malene su (do 10-ak cm duljine) ali sve imaju zastrašujuće nizove zuba i goleme glave u odnosu na veličinu tijela. Te ribe zbog velike udaljenosti od površine i prevelike razlike u tlaku ne migriraju prema površini. U dubini, gdje nema prirodne svjetlosti nema koristi od vida, zbog toga većina riba ima vrlo malene oči. Umjesto toga, one su vrlo osjetljive i na najmanje vibracije u vodi. Na bokovima imaju nizove stanica osjetljivih na malene pokrete. I tu životinje same stvaraju svjetlost bioluminiscencijom, a to im često pomaže i u hvatanju plijena.

Osim riba, na dnu dubokih voda ima još i drugih organizama, a 95% tamošnje biomase čine trpovi.

KORALJNI GREBENI uzdržavaju veliki broj organizama koji igraju istu ulogu kao i organizmi na kopnu. Na tim mjestima mogu se naći biljojedi, mekušci koji se hrane algama kao i svejedi - raznobojne papagajske ribe. Isto tako mogu se naći i grabežljivci, hitre i vitke ribe.

PRIOBALNE VODE pravi su raj za rakovice, morskog konjića, hobotnicu, morskog pauka i pliskavice.

Slika 6. Hobotnica	Slika 7. Morski konjić

OTVORENO MORE je mjesto gdje se mogu naći glavata ulješura, gorostasna manta... Ne tako davno u Indijskom oceanu otkrivena je resoperka (celekant). U velikim dubinama živi orijaški liganj divovskih dimenzija.

Slika 8. Kit

Literatura:

• Andrew BYATT, Alastair FOTHERGILL i Martha HOLMES: PLAVI PLANET priroda zemljinih mora i oceana, Izvori, Zagreb, 2002.
• Gerald Durrell, Svijet prirode - Vodič za povratak prirodi (MORA I OCEANI), Grafički zavod Hrvatske

Maja Kesić
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb