bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

408. Možete li mi molim Vas odgovoriti na nekoliko pitanja:
1. Možete li mi dati neke primjere za terofite
2. I možete li mi općenito nešto reći kako insolacija utječe na biljke.
Hvala!!

 

Terofiti ili anuale su jednogodišnje biljke koje nepovoljno vegetacijsko razdoblje u pravilu prežive u obliku otporne sjemenke, dok jednogodišnje vegetacijsko tijelo potpuno propada.

Neki od primjera terofita su dalija, krasuljak, potočnica, kadulja, luk, begonija...

Slika 1. dalija Slika 2. krasuljak Slika 3. potočnica Slika 6. begonia

Osim ovih primjera možemo spomenuti i naše usjeve, žitarice jer i one spadaju u jednogodišnje biljke.

Fotosinteza pokazuje snažnu ovisnost o kvaliteti i količini svjetlosti. Povećanjem intenziteta osvjetljenja brzina fotosinteze se u početku linearno povećava, zatim se postupno smanjuje i konačno poprima konstantnu vrijednost (kada se fotosintetski aparat zasiti svjetlošću). U različitih vrsta to se zasićenje ne pojavljuje jednako brzo. Kod biljaka sjene zasićenje se pojavljuje relativno brzo, a kod biljaka sunca tek pri visokom intenzitetu osvjetljenja. Kod određenog porasta intenziteta svjetlosti postiže se svjetlosno zasićenje i daljni porast intenziteta svjetlosti više ne utječe na stopu fotosinteze. Pri još jačem osvjetljenju može se oštetiti fotosintetski aparat, uslijed čega intenzitet fotosinteze opada.

Od fotosintetskog aktivnog zračenja koje dospijeva do lista 10 do 15 % ne apsorbiraju fotosintetski pigmenti nego se ono reflektira na površini lista ili prenosi kroz list. Svjetlost koja se prenosi neobično je važna za listove koji rastu u sjeni. Dlačice na listovima, solne žlijezde i druge strukture na epidermi mogu utjecati na refleksiju svjetlosti. Neki dlakavi listovi apsorbiraju i do 40% manje svjetlosti nego listovi koji imaju isti sadržaj klorofila, ali nemaju dlaka.

Neke biljke mogu promjenom položaja listova promijeniti i sadržaj apsorbirane svjetlosti. Tako npr. lucerna, pamuk, soja i grah okreću listove od Sunca, smanjujući time apsorpciju topline i gubitak vode. To su paraheliotropne biljke, čiji su listovi noću u vodoravnom položaju, ujutro se okreću prema istoki, a danju prate kretanje Sunca. Biljke koje gibanjima listova povećavaju primanje svjetlosti nazivaju se diaheliotropnim biljkama.

Gibanja kloroplasta mogu također bitno promijeniti sadržaj apsorbirane svjetlosti. Pri slabom intenzitetu svjetlosti kloroplasti se postavljaju usporedo s površinom lista, odnosno okomito na smjer upada svjetlosti, a pri visokom intenzitetu svjetlosti kloroplasti se postavljaju uz površinu stanice koja je usporedna sa smjerom upada svjetlosti. Apsorpcija svjetlosti najjača je kada su kloroplasti na površinama usporednim s površinom lista, a najmanji kada su okomiti na nju. Gibanjem kloroplasta sprječava se oštećenje fotosintetskog aparata koje bi mogla uzrokovati svjetlost prejakog intenziteta.

Iz svega ovog proizlazi da insolacija ili osunčavanje na biljku utječe na način da joj smanjuje ili povećava stopu fotosinteze, ili ako je količina svjetlosti prejaka dolazi do oštećenja fotosintetskog aparata. Biljke su razvile različite mehanizme obrane od toga, bilo da su biljke sjene ili da im je potrebna velika količina svjetlosti, a to su upravo oni mehanizmi koje sam gore nabrojila.

Literatura:

 

Maja Kesić
Student 4. godine, smjer: profesor biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije