Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

U mnogokolutićavce spadaju dva koljena: kolutićavci (annelida) i člankonošci (arthropoda). Mnogokolutićavci su najbrojnija skupina beskralješnjaka, čine tri četvrtine svih poznatih životinjskih vrsta. Prilagođeni su na život u atmosferi, litosferi, i hidrosferi, i to u svim ekosustavima gdje god je moguć život.

Pretci mnogokolutićavaca

Nastali su od plošnjaka, i to virnjaka, razvili su kolutiće i sekundarnu tjelesnu šupljinu (celom) što njihovi pretci nisu imali, to je bio značajan napredak s obzirom na njihove pretke. Njihovi pretci su bili acelomatski beskolutićavci koji su se pri kretanju koristili kožno-mišićnim slojem.

Slika 1. Razvojno stablo kolutićavaca

Način kretanja mnogokolutićavih životinja je puno bolji jer imaju razvijen celom ispunjen tekućinom koju onda organizam koristi kao hidroskelet koji pomaže pri radu. mišićia Životinje s celomom puno bolje iskorištavaju kožnomišićne strukture nego životinje bez celoma.

Osnovno obilježje mnogokolutićavaca

Tijelo im je podijeljeno na niz kolutića. I unutrašnji organi imaju više-manje kolutićav raspored. Kolutićavost može biti homonomna, to znači da su svi kolutići osim prvog i posljednjeg bar izvana jednaki. Homonomnu kolutićavost imaju mnogočetinaši. Postoji unutrašnja razlika u kolutićima, nemaju svi kolutići gonade i neke druge strukture.

Građa kolutića najčesće ovisi u kojem dijelu tijela se nalaze. Tu pojavu nazivamo tagmatizacija.

Kod mnogokolutićavaca postoje dva glavna razvojna niza:

1. anelidski - koji nalazimo kod kolutićavaca. Tijelo im je mekano i njihovo je kretanje povezano s kontrakcijom prstenastih i uzdužnih mišića koji djeluju antagonistički (dok je jedan skupljen drugi je ispružen)
2. artropodski - koji nalazimo kod člankonožaca. Člankonošićima imaju kolutićav skelet, člankovite noge s unutrašnjim mišićima koji su antagonistički raspoređeni.

Disanje i probava

Dišni sustav kolutićavaca i člankonožaca se dosta razlikuje. Obje skupine imaju prohodno probavilo u kojem hrana prolazi kroz specijalizirane strukture za sitnjenje, izlučivanje, digestiju i apsorpciju. Probavilo im funkcionira slično kao kod kralješnjaka.

Sistematika kolutićavaca (annelida)

U to koljeno spada pet razreda:

1. mnogočetinaši (polychaeta)
2. pojasnici (clitellata)
3. maločetinaši
4. štrcaljci

Najpoznatiji predstavnik je gujavica. Tijelo im se sastoji od niza kolutića koji su odvojeni pregradama. U svakom kolutiću ponavljaju se isti organi. Na tijelu izvana razlikujemo prostomij (akron), peristomij, trupne kolutiće i na kraju tijela se nalazi analni kolutić (pigidij).

Koža kolutićavaca

Kožu izgrađuje jednoslojni epiderm koji na površini kože izlučuje kutikulu. Ispod epiderme su prstenasti i uzdužni mišići koji pomažu u pokretanju. Stezanjem prstenastih mišića tijelo se izduži, a stezanjem uzdužnih mišića tijelo se skrati.

Slika 2. Koža kolutićavaca

Živčani sustav

Podsjeća na ljestve pa ga zovemo ljestvičasti živčani sustav. Izgrađen je od jednog para moždanih ganglija koji su smješteni iznad ždrijela. Okoždrijelnim vrpcama su povezani s podždrijelnim ganglijima. Od tih se ganglija pružaju dvije živčane vrpce prema stražnjem dijelu tijela koje su povezane u svakom kolutiću što podsjeća na ljestve.

Slika 3. Živčani sustav

Probavni sustav

Čine ga usta, ždrijelo, i dugačko ravno crijevo koje završava crijevnim ili analnim otvorom. Maločetinaši iza ždrijela imaju jednjak koji se proširuje u volju koja služi za spremanje hrane. Na volju se prije crijeva nastavlja mišićni želudac.U probavilu ima dosta žlijezda koje pomažu u probavljanju hrane.

Dišni sustav

Vodeni kolutićavci dišu pomoću škrga koje nastaju kao izvrat površine kože. To su nježni listići u koje urastaju i krvne kapilare. Kopneni kolutićavci i manji vodeni dišu kožom.

Optjecajni sustav

Optjecajni sustav je zatvoren, a to znači da su sve žile međusobno povezane. Građen je od jedne leđne krvne žile koja tjera krv prema prednjem dijelu tijela i trbušne krvne žile koja tjera krv prema stražnjem dijelu tijela. Te su dvije krvne žile međusobno povezane u svakom kolutiću. Od glavnih žila idu ogranci po tijelu. U krvi se nalazi krvni pigment, najčešće je to hemoglobin.

Izlučivanje

Obavlja se pomoću metanefridija. U svakom kolutiću se nalazi po par pa ih nazivamo i segmentalni organi. Oni počinju trepetljikavim lijevkom u jednom kolutiću, zatim se nastavlja duga cjevčica koja se otvara u drugom kolutiću prema van.

Razmnožavanje

Morski kolutićavci su razdvojena spola i razvijaju se preko ličinke trohofore. Slatkovodni i kopneni kolutićavci su dvospolci i razvijaju se izravno iz jajeta, bez stadija ličinke.

Brojnost kolutićavaca

Do sada je opisano oko 15 000 vrsta kolutićavaca.

MNOGOČETINAŠI

Do sada je opisano oko 11 000 vrsta mnogočetinaša koji žive pretežno na dnu mora. Nalazimo ih na morskom dnu za vrijeme oseke ispod kamenja, u mulju, među algama. Ribiči ih često koriste kao mamac za pecanje. Neke vrste su jako duge pa ih režu na manje dijelove. Veličina im varira od nekoliko milimetra do tri metra. Sa strane svakog kolutića imaju izdanke koje nazivamo bataljice ili parapodiji. Iz njih izlaze četine po kojima je skupina dobila ime. Parapodiji služe za pokretanje, a na njima se nalaze i škrge. Razdvojena su spola i imaju velike regenerativne sposobnosti.

Slika 4. Mnogočetinaši

MALOČETINAŠI

To su kolutićavci koji imaju malo četina. Nemaju parapodije, ticala ni pipala. Još ih nazivamo i pojasnici jer u stražnjem dijelu tijela imaju jako razvijene kožne žlijezde koje stvaraju pas ili klitelum po čemu su dobili ime. Uloga kliteluma je da stvara ovojnicu oko jajeta koju nazivamo kokon. Najpoznatiji predstavnik je gujavica.

Pijavice

Poznato je oko 300 vrsta pijavica, a žive uglavnom u vodi. Na prednjem i stražnjem kraju tijela imaju prianjaljke pomoću kojih se prisišu na druge organizme i tako se hrane. Uglavnom dišu preko kože. Sve pijavice su dvospolci.

Slika 5. Pijavice

Člankonošci su po brojnosti najbrojnija skupina životinja, zauzimaju 3/4 životinjska svijeta. Čine ih tri osnovne skupine:

1. trorežnjaci (trilobiti)
2. kliještari (chelicerata)
3. čeljusnici (mandibulata)

Naseljavaju sva moguća staništa. Rakove nalazimo u potocima, jezerima i morima. Stonoge nalazimo na vlažnim staništima. Kukce susrećemo svugdje oko sebe.

Osnovna obilježja člankonošaca

Imaju vanjski skelet ili egzoskelet. Da bi se mogli pokretati u tom skeletu noge su im raščlanjene u članke, pa se zato i zovu člankonošci. Za skelet su im prihvaćeni mišići koji omogućavaju pokretanje. Mišići su glatki i poprečnoprugasti. Vanjski skelet im onemogućava rast pa se moraju presvlačiti. U razmacima između presvlaćenja mogu nešto narasti. Kod člankonošaca su se kolutići spojili, pa je tijelo podijeljeno na glavu, prsa i zadak.

Slika 6. Osnovna obilježja člankonožaca

Živčani sustav

Kako su se pojedini kolutići povezivali tako su se jače povezivali i unutrašnji organi. Gangliji su se više nakupili u glavi, pa obično govorimo o mozgu, od kojeg vode živčane vrpce prema stražnjem kraju tijela.

Osjetila

Dobro su razvijena osjetila za opip, sluh, njuh i ravnotežu. Uz ta osjetila imaju i jednostavne i sastavljene oči.

Probavni sustav

Sastoji se od prednjeg, srednjeg i stražnjeg crijeva. Prednje crijevo većinom sadrži usta, jednjak, volju i želudac a srednje i stražnje crijevo je ravno. Stražnje crijevo završava crijevnim otvorom.

Disanje

Vodeni člankonošci dišu škrgama. Kopneni dišu pomoću cjevčica koje zovemo traheje ili uzdužnice. Planktonski oblici dišu škrgama.

Optjecajni sustav

Otvoren je. Tekućinu koja njime teće nazivamo hemolimfa. S leđne strane je obično srce koje može biti različita oblika. To je najčešće krvna žila koja kuca. Za izlučivanje služe cjevčice koje se nalaze na različitim dijelovima tijela.

Ekskretorni sustav

Člankonošci imaju dobro razvijene žlijezde koje upravljaju njihovim životnim aktivnostima: rastom, presvlačenjem, mirovanjem, dnevno-noćnim ritmom...

Razmnožavanje

Člankonošci su razdvojena spola. Plodila i izvodne cjevčice su parni. Imaju organe za kopulaciju. Legu jaja iz kojih izlaze mladi.

KLJEŠTARI

To su člankonošci bez ticala. Tijelo im je podijeljeno na prosomu i opistosomu (glavopršnjak i zadak). Uz usta imaju kliješta koja služe za savladavanje plijena i obranu. Većina klještara živi na kopnu. U njih ubrajamo paučnjake, škorpione, grinje...

Slika 7. Građa pauka

Paučnjaci

Paučnjaci su grabežljivi člankonošci. Njima pripadaju štipavci, pauci, grinje i stonoge. Plijen svladavaju otrovnim žlijezdama. Probavu počinju izvan organizma. Plijen natope enzimima, a zatim ga isisavaju. Pauci imaju predljive žlijezde. Voštana kutikula sprečava isparivanje. Dišu preko listastih ili cjevastih uzdušnica. Oplođuju se pomoću paketića spermija.

Rakovi

Rakovi su u najvećem broju vodeni organizmi. Imaju dva para ticala, gornju Čeljust i dva para doIjih čeljusti. Na prsima imaju tri para čeljusnih nogu i pet pari za hodanje. Sastavljene oči su na stapkama. Ženka nosi jajašca na začanim nogama.

Stonoge

Stonoge se zadržavaju na vlažnim staništima. Na kolutićima imaju dva para nogu. Većina ima l00 do 200 pari nogu. Nemaju sastavljene oči. Ticala su člankovita.

Kukci

Kukci na glavi imaju jedan par ticala, te jednostavne i sastavljene oči. Prsa nose jedan par ili dva para krila i tri para nogu. Neki nemaju krila ili su ona zakržljala. Dišu uzdušnicama. Krvni optok čini jedna krvna žila. Osjetila opipa i njuha su vrlo razvijena. Mnogi proizvode zvukove. Oplodnja je najčešće izravna. Razvojni stadiji kod potpune preobrazbe su jaje, ličinka, kukuljica i odrasli. Kod nepotpune preobrazbe nema stadija kukuljice. Zadružni kukci su mravi, termiti, ose i pčele. U zadrugama žive matice, radilice i vojnici. Sporazumijevaju se pomoću feromona.

Literatura:

• Matoničkin, Habdija, Primc-Habdija: Beskralješnjaci - Biologija viših avertebrata, Školska knjiga, 1999.
• Habdija: Raznolikost živog svijeta, 1996.