bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

443. Što su to mikoriza i cikloza?

 

Mikoriza je simbioza korijena i gljiva. Korijenje mnogih biljnih vrsta živi u simbiozi s gljivama. Većini vrsta šumskog drveća umjerenog podneblja micelij gljiva obavija kratko i debelo bočno korijenje i tako funkcionalno zamjenjuje korijenove dlačice, olakšavajući biljci primanje mineralnih tvari. Razlikuju se dvije vrste mikorize: ektotrofna i endotrofna mikoriza. Postoje i prijelazni oblici između ove dvije vrste mikorize.

 

EKTOTROFNA MIKORIZA je prisutna isključivo u drvenastim vrstama. Neki rodovi gljiva kao što su krasnice (Russula), pupavke (Amanita), vrganji (Boletus) i mliječnice (Lactarius) žive gotovo isključivo simbiotski. Oko korijena se nalazi "omotač" od micelija. Hife gljiva ne ulaze u same stanice, ali često oko njih čine tzv. Hartigovu mrežu. Ektotrofna mikoriza olakšava apsorpciju fosfata.

 

ENDOTROFNA MIKORIZA se odlikuje rjeđim hifama koje rastu i oko i unutar korijena. Hife ulaze u pojedine stanice gdje mogu tvoriti jajaste strukture, mjehuriće i razgranjene strukture koje sudjeluju u izmjeni iona između biljke i gljiva. Endotrofna mikoriza je prisutna u gotovo svih orhideja kojima simbiotske gljive trebaju za klijanje i razvoj jer im omogućavaju opskrbljivanje vodom. Ona olakšava primanje fosfata i metala u tragovima kao što su cink i bakar.

   

CIKLOZA je kruženje probavnih mjehurića s hranidbenim česticama i lizosomalnim enzimima. Papučice se hrane bakterijama. One uzimaju hranu jedino kada miruju i kada polako plivaju. Trepetljike usnog žlijeba udaraju jače od ostalih trepetljika na tijelu pa životinja tijekom mirovanja može skupiti čestice hrane s dosta velike udaljenosti. Dok životinja pliva, snaga usnog udarca je u velikoj mjeri oslabljena njezinim kretanjem pa se mogu sakupiti samo čestice koje su u blizini. Čestice ulaze u vestibulum, mnoge od njih su odmah izbačene van. Ostale dođu do proksimalnog dijela usne šupljine iz koje su ponovno neke izbačene nazad u vestibulum, a odatle van iz tijela.

Hranidbeni mjehurić se formira lateralno, na kraju usne šupljine. Isprva raste brzo, a zatim, tijekom punjenja česticama hrane ostaje iste veličine. Kad se napuni, vlakna staničnog ždrijela (citofarinksa) obuhvate mjehurić i pomognu mu da krene na svoj put. On odjednom postane okrugao i kreće se prema stražnjem kraju tijela brže od toka endoplazme kao da je odgurnut. Nakon toga kreće prema prednjem dijelu tijela i nastavlja kružiti po endoplazmi od sat do tri sata. Taj proces kruženja nazivamo ciklozom.

Budući da se tijekom probave mijenja pH, cijeli proces cikloze može se pratiti primjenom indikatora, čija boja ovisi o pH vrijednosti.

Literatura:

 

Darija Navoj
student 4. godine, smjer: prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije