bio-logo.gif - 18,90 K Odgovori na postavljena pitanja - Biologija

 

458. Možete li mi objasniti kako se sporofit bolje prilagodio kopnenim uvjetima i što to tocno u sebi sadrži da bi mogao toliko evoluirati, te zašto je gametofit morao ostati "mali"?

 

Papratnjače i sjemenjače, koje se nazivaju još i kopnenim biljkama (engl. land plants) su skupina biljaka bez koje bi površina kopna na Zemlji izgledala pusto, gotovo kao i površina Marsa. Kada su se ove biljke prije više od 400 milijuna godina počele pojavljivati na obalama tadašnjih mora, jezera i rijeka pokušale su osvojiti nova staništa bez konkurencije, doći do veće količine plinova i svjetlosti nužnih za disanje i fotosintezu. Međutim, napuštajući vodu one su za sobom ostavile izobilje vode nužne za sve životne procese te gusti medij u kojem su s lakoćom održavale svoja tijela. Dakle, da bi iskoristile prednosti kopnenog načina života bilo je potrebno mnogo toga mijenjati u građi njihova tijela.

Zbog ovih razloga su drevne kopnene biljke kroz nekoliko milijuna godina evolucije razvile korijen, stabljiku i list, a cijelo tijelo presvukle nepropusnom kutikulom. Drugim riječima one su razvile organe za crpljenje vode iz tla, za provođenje vode i asimilata, za održavanje čvrstoće tijela (lignin u ksilemu) te organe za efikasnu fotosintezu. Tijekom tih promjena jedna stvar kod te prilagodbe bila je posebno delikatna - spolno razmnožavanje! Naime, jedino oplodnja, tj. stapanje pokretne muške spolne stanice (spermatozoid) s nepokretnom ženskom spolnom stanicom (jajna stanica) dovodi do nužne genetske raznolikosti, ali isto tako zahtijeva prisutnost vode.

Kod biljaka, generaciju koja završava svoj razvoj spolnim stanicama nazivamo gametofit, a onu koja svoj razvoj završava nespolnim stanicama, tzv. sporama, sporofit. Prve kopnene biljke su vjerojatno zbog važnosti spolnog razmnožavanja (genetska raznolikost!) u početku imala jače razvijenu generaciju gametofita. No, jače razvijen gametofit na kopnu podrazumijeva nizak rast uz tlo zbog potrebe za vodom te stoga evolucijsku nekonkurentnost prilikom borbe za svjetlo. Zbog ovog razloga današnje biljke s dominantnim gametofitom (mahovine) ostaju uglavnom vezane uz jezera, rijeke i potoke. Bez sumnje, generacija koja se bolje snalazi u "suhom" životu na kopnu je sporofit i njegov krajnji produkt, spore. Štoviše, u suhoj atmosferi sporofit se uz pomoć spora rasprostire mnogo dalje od matične biljke.

I što su biljke "napravile" tijekom evolucije kako bi riješile problem spolnog razmnožavanja, a ipak osvojile kopno? Jače su razvile generaciju sporofita, a gametofit reducirale do tih razmjera samo kako bi zadržale spolno razmnožavanje. Biljke su u svojoj prilagodbi otišle tako daleko da su ovako mali gametofit od svega nekoliko stanica smjestile ni manje ni više nego u same spore (polenska zrna i unutrašnjost sjemena) čime su dobile mogućnost spolnog razmnožavanja, izuzetnu pokretljivost na kopnu neovisno od vode (polenska zrna) te izuzetnu zaštitu od suhih uvijeta (oplodnja unutar sjemenog zametka i razvoj embrija unutar sjemenke).

Literatura:

 

Marina Dobrivojević
student 4. godine, smjer prof. biologije i kemije
Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

 


Povratak na početnu stranicu biologije